U utorak, 30. travnja u selu Lipa u Primorsko-goranskoj županiji, obilježena je obljetnica tragedije iz 1944., kada su nacisti spalili selo te ubili više od 260 mještana. Primorsko-goranski župan Zlatko Komadina se u svom govoru pak, umjesto na žrtve, usmjerio na ideologiju, te je on ovu prigodu iskoristio za veličanje jugoslavenskog komunističkog diktatora Tita.
Komadina je rekao kako, da nije bilo partizana predvođenih Titom, mi danas ne bismo živjeli u slobodnoj Hrvatskoj, prenosi Novi list.
> Zorislav Lukić: Je li Ustav Republike Hrvatske utemeljen na antifašizmu?
Komadina je ustvrdio, kako navodi Novi list u tiskanom izdanju od 2. svibnja, da s ovog mjesta treba poručiti drugima da se u Lipi okupljamo da se ne Zaboravi, jer ako se zaboravi, moglo bi se ponoviti: “Tome moramo učiti naše mlade u školama kao što to drugi čine. Nikad me nije bilo strah reći da sam antifašist jer da nije bilo tekovina antifašističke borbe, ni partizana predvođenih Titom, mi danas ne bismo živjeli u slobodnoj Hrvatskoj. Svugdje se štuju pobjednici Drugog svjetskog rata osim, nažalost, u Hrvatskoj, a Hrvatska je dala najveći broj partizanskih jedinica i ima svoju časnu antifašističku povijest koju nikad ne smijemo zaboraviti i zato će Lipa živjeti vječno”, kazao je Komadina konstatirajući da je problem u vlastima jer “u Ustavu stoji da je Hrvatska nastala na tekovinama antifašističke borbe, no Ustav se nije pretočio u svakodnevnu praksu osim u našim krajevima”, netočno je ustvrdio SDP-ov župan.
Mještani izbjegavaju ovu ideološki obojenu komemoraciju?
„Dana 30. travnja 1944. – nacisti su spalili selo Lipu, a više od 260 civila ubili. Koliko točno ljudi je ubijeno još uvijek nije pouzdano utvrđeno. Zločin nije potpuno rasvijetljen i ruka pravde nikad nije sustigla one koji su naredili i proveli taj bezumni osvetnički čin. Nacistički zločin u Lipi nije bio i jedini jer su tijekom proljetnih akcija “čišćenja” stradala i druga mjesta na području Ćićarije i Hrvatskog krasa. Sva su ta sela danas zapuštena što svjedoči da se kroz minulih sedam i pol desetljeća nisu uspjela oporaviti, iako se nalaze na području dvije najrazvijenije hrvatske županije, Istarske i Primorsko-goranske. Ovaj se prekrasni kutak Lijepe Naše nalazi toliko blizu gospodarskim i turističkim središtima te modernim prometnicama da je gotovo neshvatljivo kako je mogao ostati “zaboravljen”. Hrvatski kras i Ćićarija, gospodarski i demografski, već desetljećima – umiru.
Falsificiranje povijesti – tko pokolj nad Hrvatima u Lipi pripisuje ustašama?
Na žalost, iako je prošlo sedam i pol desetljeća od tih tragičnih zbivanja, povijest nije potpuno rasvijetljena, a pored toga sjećanje na žrtve je ideološki obojeno te smo podijeljeni kao narod i u sućuti. U Lipi se žitelji sjećaju žrtava na prijepodnevnoj svetoj misi u drevnoj kapeli sv. Jelene Križarice, te, uglavnom, izbjegavaju dolazak na “službeno” obilježavanje manifestacije Lipa pamti, koja ima još uvijek znatna ideološka obilježja.“ – piše novinar i predavač Goran Moravček u Zvonima, mjesečniku za kršćansku kulturu.
Žitelji Lipe pobijeni u nedjelju kada su išli na sv. misu!
U članku u Zvonima, Moravček također opisuje okolnosti stravičnog nacističkog zločina 1944.:
„Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine te njemačkog zaposjedanja područja Istre i Hrvatskoga primorja osnovana je Operativna zona “Jadransko primorje” (Operationszone Adriatisches Küstenland). U Trstu je bilo zapovjedništvo za borbu protiv “bandi” na čelu s ratnim zločincem Odilom Globocnikom. Njemački nacisti poduzeli su osamdesetak akcija protiv slovenskih i hrvatskih gerilaca, a operacija nazvana “Braunschweig”, koja se odvijala od 25. travnja do 7. svibnja 1944., bila je najkrvavija, jer su stradali mnogi civil.
Lipa je pred Drugi svjetski rat imala 90 kućnih brojeva te 100 obitelji s oko 520 žitelja. Stanovnici su se bavili poljoprivredom i prodajom ogrjevnog drveta, a u mjestu su radila samo četvorica obrtnika: kovač, limar, stolar i postolar. Postojale su i dvije trgovine mješovitom robom. Nije bilo struje, ali je postojao vodovod do javne pumpe i šterne, gdje je bilo središte mjesta.
Nije, dakle, bilo nikakvog vojnog razloga da selo strada, jer ovdje nije bilo vojarni ili ustaničkih utvrda. Bila je nedjelja u običnom selu s običnim ljudima koji su se spremali 30. travnja 1944. godine otići na Svetu misu, kao što su odlazili nedjeljama prije toga i kao što su to stoljećima činili njihovi predci ulazeći u drevnu kapelu sv. Jelene. Nedjelja je izabrana kao dan odmazde kako bi broj žrtava bio što veći. Zločin je time strašniji. Nedjelja je bila izabrana i kad su talijanski fašisti spalili selo Podhum 1942. godine. Slučajno poslije svete mise?“
Župana Komadinu, koji je obljetnicu stradanja sela Lipa zloupotrijebio za nametanje ideologije i veličanje Tita, moglo bi se upitati i o tome zašto je taj kraj i danas gospodarski i demografski zaostalo i čini li županijska vlast ikakve korake u smjeru promjene takve situacije?
Podsjetimo također, antifašizam nije temelj Republike Hrvatske.
“Domovinski rat je jedini u 20. stoljeću u kojoj su Hrvati izašli kao istinski pobjednici i jedini temelj na kojem se treba graditi Hrvatska. Duhovi i zlodusi prošlosti izazivat će stalni rascjep i beskrajne debate. Antifašizam nije temelj ove države već floskula koja nema utemeljenje u ustavnom tekstu, ne spominje se nigdje ni jednom riječju u Ustavu, naglasio je povjesničar dr. sc. Zlatko Hasanbegović gostujući na HRT-u:
