Lički izbori, iako je riječ o specifičnoj sredini, pokazali su je jedan zanimljivi trend. Jačanje neovisnih lista i neovisnih kandidata. Ali i činjenicu da se tradicionalna Lika i HDZ-ova utvrda može pronaći i u programima stranka i kandidata koje očito birači drže daleko vjerodostojnijima nego Plenkovićev HDZ.
HDZ je relativni pobjednik famoznih ličkih izbora i o tome nema spora. No, prevelikog razloga za slavlje zapravo nema. Jer, u Lici se gotovo ništa nije promijenilo u odnosu na prosinac prošle godine, kada je HDZ po naputku Plenkovića rušio Milinovićev proračun. Zapravo sve skupa je izgledalo kao nekakav Plenkovićev kapric prema neposlušnom Milinoviću koji se mjesecima prije toga drznuo ući u Središnjicu sa stotinama pristaša negodujući neizravno protiv Plenkovićeve politike. Milinović je nakon tog čina ekspresno izbačen iz stranke, a nakon prelaska jednog dijela županijskih vijećnika HDZ-a na Milinovićevu stranu, nije mu podržan ni proračun.
No, koliko se sve to skupa isplatilo HDZ-u? Tisuće i tisuće kilometara koje su tijekom zadnjih mjesec dana izborne kampanje prošli HDZ-ovi ministri, milijarde kuna koje su na ovaj ili onaj način obećali investirati u projekte Ličko-senjske županije, te stotine i stotine tisuće kuna potrošenih na izbornu kampanju, donijele su mršav rezultat. Nakon prvog dojma tijekom izborne večeri, kada se činilo da je HDZ odnio uvjerljivu pobjedu (iako je stranka javno komunicirala da će dobiti 10 posto glasova više, dakle oko 45 posto), neumoljiva matematika pokazala je nešto drugačiju sliku.
Naime, lički HDZ je na lokalnim izborima u lipnju 2017., predvođen Darkom Milinovićem, dobio 19 vijećnika u Skupštini Ličko-senjske županije. Nakon što je Milinović izbačen iz stranke HDZ je ostao na 12 vijećnika. Sada su, pak, u koaliciji s još četiri stranke dobili su ukupno 13 mandata, od čega HDZ-ovim vijećnicima pripada njih – 9. Dakle, slična slika kao u prosincu prošle godine. Tresla se brda, rodio se miš. HDZ je opet prisiljen koalirati jer je očito da bez Milinovića teško više mogu biti apsolutni pobjednici bilo kakvih izbora u toj županiji.
Zgodno je i zanimljivo rezultate ličkih izvanrednih izbora staviti u širi kontekst skorih europskih izbora. HDZ je u Lici, zajedno sa strankama s liste, osvojio 7.631 glas. To je gotovo 50 postotni pad u odnosu na lipanj 2017. kada je osvojio 14.045 glasova. Iako predsjednik HDZ-a Plenković samouvjereno najavljuje da će se ti glasovi vratiti HDZ-u, teško da će se to dogoditi za njegova mandata. Jer, iako je to biračko tijelo HDZ-a, riječ je o ljudima koji očito ne podržavaju politiku šefa Plenkovića. I koji unatoč jakoj kampanji tamošnjeg HDZ-a, još neviđenoj podršci nacionalnog HDZ-a i stranačkog vodstva takvoj politici nisu htjeli dati glas. Iluzorno bi bilo očekivati da će se nešto promijeniti kroz dva mjeseca. Vjerojatnija je verzija da će Plenković u izbore za europski parlament ući s kapitalom od tek 7,5 tisuća ličkih glasova, ukoliko uopće i njih uspije zadržati. Pogotovo, kada se nakon izbora obećanja koje je dao ispušu kao probijeni balon.
Kako bilo, rezultat te bespotrebne tirade je taj da će lički HDZ opet biti prisiljen koalirati ukoliko želi barem kako tako kontrolirati županijsku Skupštinu. Pitanja su s kime i na koji način. Nacionalni koalicijski partner Pupovčev SDSS osvojio je tek 2 mandata što nije dovoljno. Ante Dabo s nezavisne liste već je najavio da ne želi koalirati s HDZ-om. Ako isključimo Milinovića, za pregovore o suradnji ostaje HSP. Izvrsni rezultat koji je HSP polučio skočivši s tri na šest vijećničkih mjesta govori da u pregovore idu samouvjereni i s ozbiljnim kapitalom. Ako do suradnje s HDZ-om dođe ne treba sumnjati u to da će se HSP i njihov predsjednik Karlo Starčević postaviti čvrsto. A jaz između HSP-a i Plenkovićevog HDZ-a je dubok. U mnogim stvarima i nepremostiv. Na primjer u odnosu prema Istanbulskoj konvenciji, pravu naroda na referendum, odnosu prema pozdravu ‘Za dom spremni’ u kontekstu HOS-ovih postrojbi u Domovinskom ratu. HSP vodi suverenističku politiku, a Plenković od nje zazire. Stoga nema nikakve sumnje da će ta suradnja biti, u najmanju ruku, vrlo dinamična.
Kako god bilo, lički izbori, iako je riječ o specifičnoj sredini, pokazali su je jedan zanimljivi trend. Jačanje neovisnih lista i neovisnih kandidata. Ali i činjenicu da se tradicionalna Lika i HDZ-ova utvrda može pronaći i u programima stranka i kandidata koje očito birači drže daleko vjerodostojnijima nego Plenkovićev HDZ. Svjestan je toga i vrh HDZ-a koji se pred ove ‘biti ili ne biti’ ličke izbore nastojao distancirati od koalicije s SDSS-om, a Matom Bulićem i Thomposnovim pjesmama približiti se izvornom biračkom tijelu. Više-manje neuspješno.
A da to nije samo lički trend pokazuju rezultati nedjeljnih izbora u Iloku gdje je HDZ na sličan način kao u Lici isprovocirao izvanredne izbore. I uvjerljivo izgubio od nezavisne kandidatkinje.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
