Silvana Oruč Ivoš: Plenkoviću bi bilo najbolje ukinuti Istanbulsku i usvojiti Veljaču

Foto: Silvana Oruč Ivoš, Fah; fotomontaža: Narod.hr

Ministrica Murganić koja je cijeli svoj radni vijek provela u sustavu socijalne skrbi sada pristaje na to da joj stanovita Veljača dijeli lekcije o tome što se treba poduzeti da se nasilje u obitelji zaustavi.

Nasilje u obitelji, posebno nad ženama i djecom, veliki je problem i treba ga rješavati. Hrvatska ima solidno zakonodavstvo no problem vrlo često nastaje na sudovima koji nisu spremni nasilnike kazniti kako spada. Slučajevi kao što je ubojstvo mlade trudnice Kristine Krupljan koja je prijavljivala nasilnika ili Daruvarac to dokazuju.

Bombastična medijska kampanja koja se isplela oko Jelene Veljače nije urodila očekivanim plodom. U organizaciji Veljačine inicijative #Spasime u zagrebačkom ekskluzivnom Hotelu Esplanade održana je humanitarna gala večer na kojoj su se prikupljala sredstva za hitnu pomoć žrtvama obiteljskog nasilja. Od očekivanih milijun kuna prikupljeno je tek 160 tisuća. Neobično za Hrvate i Hrvatsku koji su bezbroj puta do sada pokazali veliko srce i prikupili novac u raznim akcijama, a posebno u onima gdje je sustav zakazao.

Zbog čega Veljača nije uspjela senzibilizirati javnost u nakani da prikupi novac za žrtve obiteljskog nasilja? Puno je razloga za taj Veljačin fijasko. Kao prvo teško je prikupiti novac od naroda kojeg si prije nešto više od godinu dana nazvala nacionalistima, a onda od njih pobjegla – Vučiću. Četniku. Toj istoj Veljači kojoj u Hrvatskoj smeta i domoljublje, u Srbiji nije palo na pamet zucnuti ni riječ koja se tiče velikosrpske i četničke agresije. A sada bi ti zatucani Hrvati baš njenoj akciji trebali donirati novac?!

Druga stvar zbog koje Veljača, unatoč snažnoj medijskoj i političkoj podršci, nije uspjela prikupiti priželjkivana sredstva, jest zbog načina kako je postavila cijelu kampanju. Od jedne plemenite i korisne ideje, svojim komunikacijskim stilom i ljudima koje je oko sebe okupila , napravila je svojevrstan ekskluzivan klub. I da tome ne bude kraj, još ga je pozicionirala kao nekakvo lijevo leno. Iz čega bi se u javnosti dalo zaključiti kako su ljevičari i te kako svjesni problema nasilja u obitelji, a desničari i domoljubi baš i ne. I još su bili protiv Istanbulske konvencije što ide u prilog toj potpuno iskrivljenoj tezi.

Treća stvar zbog koje Veljačina platforma ne će zaživjeti jest to što se ona postavila kao da prije nje nije bilo nikoga tko bi se bavio problemom nasilja u obitelji. Jer, eto ona je došla kao spasiteljica koja će riješiti problem. Otužno je zapravo vidjeti kako Plenković hrli na Veljačine „medijske predstave“ (pa se poslije čudi crnom labudu), a ministrica Murganić koja je cijeli svoj radni vijek provela u sustavu socijalne skrbi sada pristaje na to da joj stanovita Veljača dijeli lekcije o tome što se treba poduzeti da se nasilje u obitelji zaustavi. Oboje su zdušno uvjeravali narod kako će usvajanje Istanbulske riješiti sve probleme nasilja u obitelji, no očito da je , prema stručnjakinji Veljači, tek mrtvo slovo na papiru. Možda bi bilo bolje da ukinemo Istanbulsku i usvojimo Veljaču. Barem bi se riješili pseudoznanstvene teorije u koju spada i rodna ideologija koja tumači da “rod s kojim se netko poistovjećuju ne mora biti u skladu sa spolom koji mu je dodijeljen pri rođenju”, a što su Plenković i saborska većina zdušno prihvatili.

No, šalu na stranu. Nasilje u obitelji, posebno nad ženama i djecom, veliki je problem i treba ga rješavati. Hrvatska ima solidno zakonodavstvo no problem vrlo često nastaje na sudovima koji nisu spremni nasilnike kazniti kako spada. Slučajevi kao što je ubojstvo mlade trudnice Kristine Krupljan koja je prijavljivala nasilnika ili Daruvarac to dokazuju. Kad je riječ o zbrinjavanju i podršci žrtvama nasilja treba reći da nekoliko udruga i organizacija koje to dobro i sustavno rade. Izdvojit ću slučaj Caritasa Zagrebačke nadbiskupije koji je još u veljači 2007., dakle prije dvanaest godina, s tadašnjim Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi sklopio Ugovor po kojem pruža uslugu privremenog smještaja djece i odraslih osoba žrtava obiteljskog nasilja u Sigurnoj kući.

Zamislite, sve to prije Istanbulske i Veljače. U tišini, ali s rezultatima. Država po potpuno istim uvjetima, i bez Veljačinih „medijskih predstava“ osim Sigurne kuće Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, financira još šesnaest kuća u kojima se skrbi za žene žrtve nasilja i njihovu djecu, a među njima ima i nekoliko skloništa za žene koje vode poznate udruge civilnog društva. Tijekom prvih deset godina u Sigurnoj kući Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, zbrinute su 404 korisnice – žrtve obiteljskog nasilja. I nakon njihova napuštanja Sigurne kuće, Caritas je, iako nije obvezan, nastavio pomagati korisnice pružajući savjetodavnu pomoć, kao i novčanu i materijalnu pomoć.

I konačno, uvijek se može i mora bolje. Pa i u rješavanju problema nasilja. Svatko može doprinijeti pa i Veljača.

No način na koji to čini ne vodi tome nego isključivo osobnoj promociji. Da je tako vidi se iz njenog napada na predsjednicu zbog toga što nije nazočila njenoj glamuroznoj predstavi u Esplanadi, iako je dosad predsjednica podržala niz plemenitih humanitarnih akcija. Uostalom, kao i narod koji će to opet učiniti. No, očito ne na poziv neprepoznate borkinje Veljače.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr