Škoro: ‘Nakon pobjede, očekujem ostavku Vlade’

Zagreb, 8.12.2019 - Predsjednički kandidat Miroslav Škoro održao je predizborni skup u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.foto HINA/ Tomislav PAVLEK/tp

Nezavisni predsjednički kandidat Miroslav Škoro za Glas Slavonije dao je intervju o kampanji i predstojećim izborima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Intervju prenosimo djelomično.

Da razjasnimo, kakav to strah vidite u Hrvatskoj u kojoj se mediji svakodnevno obračunavaju s Vladom, deseci tisuća ljudi prosvjeduju tijekom štrajka prosvjetara, a premijera napada tko god stigne?

“Taj je strah mjerljiv. Može ga se mjeriti brojem izbačenih članova HDZ-a koji su se usudili sa mnom dopisivati i fotografirati se, dati mi podršku ili brojem ljudi koji prilaze riječima da mi ne mogu dati potpis jer se boje za egzistenciju. Izišli smo iz jednopartijskog jednoumlja da bismo ušli u dvopartijsko jednoumlje. A najveći je problem mojih političkih protivnika moja neovisnost u svakom smislu. Odgovaram dragom Bogu, svojoj obitelji, odgovaram sam pred sobom za sve ono što radim i što sam napravio, a narodu ću odgovarati za svoje političke poteze. Ne oligarhijama koje su nam ukrale demokraciju, nego samo narodu. Taj strah među ljudima definitivno je izazvan krađom parlamentarne demokracije kroz kupoprodaju zastupnika u Saboru, krađom izravne demokracije onemogućavanjem referendumskog odlučivanja i naposljetku krađom unutarstranačkog pluralizma i demokracije. Živio sam u državama u kojima je normalno da premijer ili predsjednik mora kroz ozbiljan unutarstranački proces doći u poziciju da bude kandidat. Kod nas je sve svedeno na to, pogotovo posljednjih 20 godina, da je šef vladajuće stranke “bog i batina“. On je taj koji određuje izborne liste, koji određuje i slaže vladu, bira ustavne suce, glavnog državnog odvjetnika, ravnatelja HRT-a i zaposlenike na naplatnoj kućici u Čepinu. Mi živimo u političkoj trgovini, nema prave demokracije, postoji samo projektna suradnja. Ja tebi dižem ruku ako ti mene ne diraš ili ako mi osiguraš neka sredstva. Proračun nije razvojni i pravih reformi nema. A strah definitivno postoji, možda je sve legalno, ali moralno nije i zakoni koji to reguliraju definitivno nisu dobri.”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kako je uopće došlo do vaše kandidature? Odjednom ste se pojavili u anketi HTV-a bez najave, tko vam je predložio ponovni ulazak u politiku?

“U medijskim nastupima nikada sa mnom nije bilo moguće razgovarati samo o glazbi i poslu, uvijek je bilo i politike. Mnoge su moje pjesme društveno angažirane i vrijednosno prilično jasne. Očito se stvorila jedna kritična masa koja je rezultirala time da se u istraživanju HRT-a pojavilo moje ime. A zašto, to morate vidjeti s njima ili agencijom koja je za njih to radila. Vjerojatno na temelju trendova u Europi i svijetu koji pokazuju da nekarijerni političari i ljudi iz umjetničkog svijeta sve bolje prolaze među biračima. Stavili su u ispitivanje ime jedne javne osobe, moje, i iznenadili se rezultatom. I ja sam bio iznenađen i na neki način ponukan da počnem o tome razmišljati. Oduvijek sam želio vratiti dug svome Višnjevcu, svom Osijeku, Slavoniji i domovini Hrvatskoj. Bez njih ja ne bih bio to što jesam. Počeli su razgovori u mojoj obitelji, za početak. A kako sam ja u javnom prostoru jako dugo, krenuo sam razgovarati i s ljudima koji bi mi rekli, poput jednog mog dobrog prijatelja i kuma: “Ne buš znal ak‘ ne buš probal.” Možda je i ključni trenutak bio kada me je nazvala jedna gospođa u emisiji Hrvatskog katoličkog radija, iz okolice Pitomače i rekla: “Gospon Škoro, nemojte nas ostavit‘”. Stala mi je knedla u grlu, a nisam čovjek koji lako ostaje bez riječi. No nisam znao što bih joj odgovorio. Jer hrvatski narod traži neku nadu i razlog da se okupi, naš je narod vrijedan i ima potencijal. Ima veliku želju promijeniti stvari, samo treba krenuti u dobrom smjeru. Čini mi se da u ovom valu nezadovoljstva, i s druge strane izgubljenog ponosa i dostojanstva, ljudi traže nešto što nije kompromitirano da bi stali iza toga. Prstom Božjim ostao sam živ prošle godine, a sve što se od tog prvog mog spominjanja vezano uz izbore pa do danas događa procesi su koje odnarođene oligarhije silno žele kompromitirati i zagaditi. Tko to mene gura? Prigovara mi se zašto me promovira Bujanec, jedan dio političkog spektra kao nije sretan s tim. Ali o meni ima lijepo za reći i puno ljudi s lijevog spektra. Rajko Ostojić neki dan na TV-u, pa i Ivo Josipović u nekoliko navrata. Stvari nisu crno-bijele, svi smo mi ljudi i kao takvi prilično kompleksna bića.”

Fokus u kampanji držite na premijeru Plenkoviću, iako se natječete za posve drukčiju političku poziciju. Zašto ste usmjereni prema njemu, a ne prema aktualnoj predsjednici i kandidatkinji?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“On se sam stavio u tu poziciju. Najavio je kandidaturu Kolinde Grabar-Kitarović dok je ona još razmišljala o sunčanom danu. Na svim tim pojavljivanjima prvo govori on, pa onda gospođa Grabar-Kitarović, pa opet on. Kada god se dogodi da Grabar-Kitarović nešto izjavi, Plenković je taj koji to pojašnjava. On je šef njezine kampanje, ona je njegova kandidatkinja. Ovi su izbori ključni za Andreja Plenkovića i ja razumijem zašto je on jako nervozan. Ljudi su nezadovoljni stanjem u državi, članovi njegove stranke nezadovoljni su načinom na koji on vodi HDZ, a nakon lošeg rezultata na europarlamentarnim izborima dolaze mu predsjednički i, oni za njega najvažniji, parlamentarni izbori. Jasno je da je to njemu biti ili ne biti. I angažirao se preko svake mjere.”

Koliko planirate novca potrošiti u kampanji i kako ćete ga prikupiti?

“Može se potrošiti do osam milijuna kuna. Ja toliko nemam, ovisim ponajprije o svom novcu i donacijama. Zasad sam potrošio između milijun i pol i dva milijuna. Uvijek sam se u životu ispružio onoliko koliko sam mogao.”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kako komentirate prozivke što u vrijeme najtežih dana Domovinskog rata niste bili u Osijeku, pa ni u Hrvatskoj, kao i tvrdnje da ne govorite punu istinu o svojem djelovanju u tom razdoblju?

“Rekla je moja pokojna mater: “Nije važno što se govori, nego tko govori.” Imao sam u svom Osijeku skup gdje je bilo jako puno ljudi. Svirao sam puno puta na trgu, također pred jako puno ljudi. Nikada mi nitko nije došao i rekao to što izgovaraju pojedini mutni likovi u ovoj kampanji. Nitko me nikad nije optužio dok nisam svojom kandidaturom ugrozio pozicije pojedinim krugovima. Moj je put vrlo jasan. Godine 1989. oženio sam se u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla. Odjavio se uredno iz Višnjevca i Osijeka i odselio se u Ameriku. S malim djetetom, koje je tamo rođeno, vratio sam se u ratni Osijek 1992., kad je u njemu ostalo jedva 20 tisuća ljudi. Naša Ivana imala je oko šest mjeseci i odonda do danas ja sam tu gdje jesam. Ako je rat trajao samo od jeseni 1991. do travnja ili svibnja 1992., taj dio nisam proveo u Osijeku. Jer 1989. nisam znao da će biti rat. Ali ako je rat trajao do 1995., a čini mi se da jest, a mirna reintegracija dogodila se tek 1998., ja sam većinu vremena bio tu. Dapače, bio sam Tuđmanov čovjek koji je odradio dio mirne reintegracije. Znaju oni jako dobro zašto sad time manipuliraju. Zato što uz mene stoje heroji s Trpinjske ceste, osječki branitelji, kao i veći dio braniteljske populacije iz cijele Hrvatske. Njima moja biografija ne smeta, pa se trebamo dobro zapitati kome to smeta. Pojedinim eksponentima starih struktura koji odrađuju za moje protukandidate, a neke i izmišljaju i skupljaju im potpise. Mislim da to najbolje govori o tome da me se jako boje. Imaju i zašto. Jer nema te stege koja će branitelje i sve druge ljude koji sanjaju pravedniju i ponosniju Hrvatsku okrenuti protiv mene.”

Ako ne uspijete postati predsjednik, planirate li ostati u politici i sudjelovati na parlamentarnim izborima?

“Rekli su mi da u odgovoru na takvo pitanje uvijek moram kazati da ću ja biti predsjednik (smijeh). A i sve silnice idu prema tome. Nikada još nisam legao niti se ustao s mišlju: Bože, ja ću biti predsjednik države! Morao sam puno toga ostaviti i žrtvovati da bih uopće bio u ovoj kandidaturi. Toliko volim svoj narod i ovu državu, i toliko sam spreman dati, da mi nije najvažnija stvar na svijetu biti predsjednik. To radim zato što osjećam da to trebam, zato što mislim da bi me moja mati podržala u tome što radim da je živa. I ja ću doista postati predsjednik! Nije to bahatost, to je realnost i rekao bih čak nužnost ako smo odgovorni prema sebi i svojoj djeci. A onoga trenutka kada više ne budem želio to biti, stvarno se imam čemu vratiti, za razliku od onih koji me toliko napadaju. Oni se mogu vratiti jedino milošću međunarodnih moćnika na nekakva mjesta u svijetu. No, budimo iskreni, nikoga od njih ja kao poduzetnik ne bih zaposlio ni u jednoj svojoj firmi. Kad pobijedim, očekujem od vlade da podnese ostavku zbog toga što će, nakon poraza Plenkovićeve kandidatkinje, do kraja izgubiti svaki kredibilitet. Nemojmo zadržavati ovo loše stanje samo zato da bi Plenković ispunio svoj životni san i predsjedao sastancima Vijeća EU-a!”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.