Slavica Bilić: ‘General Rašeta, cinik koji računa na zaborav’

Pismo i reakcija gospođe Slavice Bilić upućena redakciji Večernjeg lista, u kojem reagira na intervju objavljen s generalom JNA Andrijom Rašetom, nije ugledalo svoje svijetlo dana.  Kao Predsjednica “Bedema ljubavi” 1991. upravo je ona kontaktirala generala Rašetu i svjedočila njegovom odnosu prema majkama okupljenim u toj udruzi. “Bedem ljubavi” hrvatski je mirotvorni pokret kojeg su 1991. godine osnovale majke želeći spasiti svoje sinove iz JNA. Bile su organizatorice masovnog prosvjeda pred Komandom JNA u Zagrebu koji je kulminirao organiziranim odlaskom u Beograd 29. kolovoza 1991.

Na našem portalu prenosimo pismo u cijelosti.

Poštovani gospodine uredniče, nadam se kako mi vaša redakcija može prihvatiti zamolbu za priloženo pismo. Ono je reakcija na ovih dana objavljeni razgovor s osobom za koju sam mislila da zbog stida neće stati pred lice javnosti i govoriti o svojoj sramotnoj ulozi u za Republiku Hrvatsku presudnom i važnom vremenu.

Riječ je o generalu Rašeti važnoj osobi JNA s kojom sam kao majka i Predsjednica „Bedema ljubavi“, pokreta majki za mir iz 1991. godine, bila direktno konfrontirana. Riječ je o sramotnoj ulozi JNA i generala Rašete s jedne te časnom mirotvornom pokretu majki za oslobađanje vojnika iz JNA armije s druge strane. One JNA koja se kako to pokazuje primjer razgovora generala JNA s vašim novinarom nastoji prikazati kao gotovo marginalni sudionik najveće ljudske katastrofe i jezivog finala raspada SFRJ! Armije koja je bila bitan dio sile i centra moći koji je izvršio povijesno neupitnu agresiju na Republiku Hrvatsku.

Dugo vremena svjedoci smo nastavka rata onog dijela JNA koji je svoj elitni odred imao u KOS-u i njegovim specijalcima. Taj elitni odred nije uništen krajem Domovinskog rata i on žilavo i dan danas nastoji istinu pretvoriti u laž, a laž u tezu kojom se svaki zločin, prevara i perfidna manipulacija koriste za stare i poznate nam ciljeve u današnjem i budućim vremenima.

Iskustvo nas uči kako se takvoj sramotnoj raboti valja uvijek i uporno suprotstavljati. Zbog navedenog te ogromnog truda koji su majke okupljene u “Bedemu ljubavi” uložile u istinskoj borbi za mir i živote mladih ljudi, a protiv korištenja JNA u procesima raspada SFRJ, držim svojom obvezom reći hrvatskoj javnosti istinu o perfidnim metodama i JNA i samog generala Rašete koji kako vidimo iz perspektive stanovnika Dedinja žali zbog odbijenice da se vrati u Republiku Hrvatsku.

Što se njegove nostalgije za Hrvatskom tiče, on je kao i toliki drugi te 1991. godine imao  mogućnost izbora, dok ga je nama grubo odricao. Mogao je odabrati rodni kraj i suprotstaviti se nasilju svoje JNA, mogao je time spasiti bar neki život. Nije to učinio, a očito ni ne misli da je možda trebao!

Odgovorno i s osjećajem duga prema onim majkama koje više nisu žive, a koje su zaista činile čuda u spašavanju mladih ljudi iz JNA, tvrdim da je general Rašeta radio sve što je mogao da izmanipulira naše plemenite ciljeve, da nas prevari u svakom trenutku i razbije kao  mirotvorni pokret majki, a potom i političku činjenicu koja je bila pa i do danas ostala kost u grlu JNA i KOS-a kao njegovog elitnog stroja. O tome sam opširno pisala u svojoj knjizi: „Prsten mira i majčinske ljubavi“ koju je izdao Hrvatski memorijalno dokumentacijski centar Domovinskog rata izdanoj 2013. godine.

Tom elitnom odredu JNA i onim centrima moći koji do danas de facto nisu odgovarali za strašno zlo koje se dogodilo u vremenu našeg Domovinskog rata i raspada SFRJ – majke su bile daleko teži i opasniji protivnik nego što se danas misli. Naša je snaga bila u činjenici da smo branile univerzalne ljudske principe i bile snaga s kakvom se JNA nikad prije nije konfrontirala.

Kad je već činjenica da general Rašeta računa s kratkom pameću hrvatske javnosti, kad je već činjenica da ni nakon više od dvadeset godina JNA i njeni istaknuti pojedinci te cjelokupni elitni odred KOS-a ne odgovaraju za svoja zlodjela, upućujem našoj zaboravnoj javnosti pitanje i poziv.

Imamo li mi preživjele majke iz „Bedema ljubavi“ pravo na dokumente koji svjedoče patnju, zlo i manipulacije JNA i ljudi kao što je general Rašeta iz 1991? Bit ću konkretna: kako to da se snimke onog sramotnog maltretiranja pri odlasku majki za Beograd 1991. g. do danas drže u tajnim ladicama ex. JNA i KOS-a? Kako to da hrvatska javnost sluša perfidne laži generala Rašete a nitko ne traži dokumente koji postoje o onom što smo doživjele:

na autoputu za Beograd kod Šida!

na mostu Gazela u Beogradu!

na Sajmištu u Beogradu!

u dvorani Garde JNA na Topčideru!

O svemu tome JNA i KOS te njihova „Zastava film“ snimili su tisuće metara filmske vrpce i audio zapisa. Imamo li mi preživjele majke pravo na te dokumente? Tko je pozvan da nam ih u procesu „normalizacije“ odnosa između Republike Srbije i naše zemlje priskrbi? Ne vjerujem da će to učiniti nevladine udruge koje tada nisu postojale i koje su mir i mirovne procese podredile interesima s kojima mi nismo imale niti danas želimo nešto imati!

Kako to da nikog ne zanima čak ni tako sramotna činjenica da je KOS i JNA u dvorani Garde te 1991. godine iako se radilo o kolovozu uključio grijanje, a sve kako bi se majke iscrpile razbile i prevarile za prljave ciljeve JNA i KOS-a? Kako je moguće da se tako lako prelazi preko bestidnih metoda generala Negovanovića i njegovih pomoćnika? Kako je moguće da se danas razgovorom s generalom koji je itekako zaslužio da odgovara pred sudom povijesti još jednom i po tko zna koji put relativizira zlo a da se pritom tako olako zaboravlja na čestitost, hrabrost, upornost i miroljubivost majki koje su ostale u anonimnosti nikad ne prizivajući reflektore javnosti niti bilo što osim skromne samozatajnosti?

Dobar dio odgovora na ovo pitanje poznat je velikom dijelu hrvatske javnosti no ja vjerujem kako će izazova sličnog razgovoru s „nostalgičnim“ generalom JNA koji žali za Hrvatskom biti još mnogo. Nije on posljednji i niz će se nastaviti. Nemam u tom pogledu iluzija.

Zato držim svojim pravom i obvezom postaviti pitanja o dokumentima koji svjedoče ISTINU, a koje LAŽ s dobrim pamćenjem ne može izbrisati.

Slavica Bilić, prva Predsjednica „Bedema ljubavi“ pokreta majki za mir iz 1991. godine

Bedem1

Bedem 2

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr
Photo: narod.hr