Srpska diplomacija radi posao za svoju zemlju, što radi hrvatska?

Foto: fah, snimka zaslona Montaža: narod.hr

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno je otputovao u Berlin na sastanak sa Angelom Merkel povodom sporazuma između Beograda i Prištine, koji je u fokusu europske politike i međunarodnih institucija.

Vučiću je to bio čak 11. sastanak sa kancelarkom Njemačke, koju je nazvao “najvažnijim i najvećim europskim liderom”. Riječ Njemačke je presudna u odluci da Srbija uđe u Europsku uniju, a gospodarski odnosi Srbije i Njemačke i dalje jačaju.

Vučić je uoči puta u Berlin kazao, kako je zahvalan na tome što je danas 43 000 ljudi u Srbiji zaposleno u njemačkim tvrtkama, dok je taj broj bio 17 000 kada je on postao premijer.

Poručio je da će se taj broj povećavati “iz dana u dan”, jer će u idućih dva do tri mjeseca otvoriti još tri ili četiri njemačke tvrtke u Srbiji.

S druge strane, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović unatoč svojim uskim ovlastima predstavlja Hrvatsku na skupu zemalja Višegradske grupe 2015. godine, da bi postala jedna od glavnih organizatorica Inicijative Jadran-Baltik-Crno more. Kolinda Grabar-Kitarović preuzima težak posao organiziranja posjeta srpskog čelnika Vučića u Hrvatskoj, a ove godine Hrvatsku će posjetiti i francuski predsjednik Macron. Također, nakon predsjednika Tuđmana prva je predsjednica u 21. stoljeću koja je otišla u posjet hrvatskim iseljenicima u Južnoj Americi, konkretno u Argentini, Čileu i Brazilu.

Vlada premijera Plenkovića ima uski fokus na suradnju sa Europskom unijom čijeg predsjednika komisije Jean-Claude Junckera, Andrej Plenković često posjećuje. Rezultati tih sastanaka svode se na dodatna obećanja izvršenja obveza Hrvatske prema Europskoj uniji.

Da je hrvatska diplomacija podijeljena na frakcije koje izazivaju kaos ne samo u definiranju hrvatskih nacionalnih interesa već i odnosa sa drugim zemljama svijeta, pa i našim najbližim saveznicima – dokazuje slučaj Borisa Blažekovića, HNS-ovca sa završenom srednjom školom za kojeg vlada još uvijek nije odbila imenovanje na mjesto konzula u New Yorku kao i slučaj 75-godišnjeg veleposlanika u Danskoj koji je radio za jugoslavensku tajnu službu, Frane Krnića, a kojeg je imenovao Ivo Josipović i to vrativši ga iz mirovine u 71. godini života.

U međuvremenu, za hrvatske nacionalne interese više je zainteresiran američki veleposlanik Kohorst koji je čak posjetio Rijeku kako bi istražio zašto se riječki župan Komadina i gradonačelnik Obersnel protive LNG terminalu na Krku.

Uz plutajući LNG terminal koji bi od Hrvatske trebao napraviti plinsko prometno čvorište za jugoistočnu Europu i šire, stručnjaci apeliraju na razvoj luke Rijeka i luke Ploče koje bi po opsegu konkurirale čak i drugoj najvećoj europskoj luci, hamburškoj luci na Sjevernom moru. Da bi luka Rijeka mogla do te mjere konkurirati potrebna je nizinska pruga od Rijeke do Mađarske u čije su financiranje bili zainteresirani čak i Kinezi. Za sada, Vlada je spremna podržati jedino projekt pruge Alpe-Zapadni Balkan, putem obnove pruge Zagreb-Beograd.

Drugi krak našeg strateškog infrastrukturnog povezivanja, a koje bi imalo vanjskopolitički značaj jest jadransko-jonska transverzala (prometno-gospodarsko-trgovinski koridor koji uz istočnu jadransku obalu spaja Trst u Italiji sa Janjinom u Grčkoj), kako bi se napravio put do Grčke smjerom koji isključivo prolazi kroz teritorije koji su u NATO savezu. U tom kontekstu bi se ubrzao dovršetak Pelješkog mosta i autoceste do Dubrovnika koji izravno vodi prema Crnoj Gori.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr