Narod.hr nakon svjedočanstva profesorice povijesti Ivanke Madunić Kuzmanović ekskluzivno je objavio dokument koji je potpisao Frane Krnić, aktualni 75-godišnji hrvatski veleposlanik u Danskoj, 1986. godine i kojim je kao načelnik II uprave Službe za istraživanje i dokumentaciju Saveznog sekretarijata za vanjske/inostrane poslove Jugoslavije tražio nadzor nad njom od Službe državne bezbednosti uoči demokratskih promjena u Hrvatskoj.
Ekskluzivno: Dokument kojim aktualni veleposlanik Krnić informira Udbu o prof. Madunić Kuzmanović
Frane Krnić taj je dopis potpisao kao načelnik II. uprave Službe za istraživanje i dokumentaciju Saveznog sekretarijata za vanjske/inostrane poslove. Dakle, Krnić u tom trenutku nije konzul u smislu da radi u diplomatsko-konzularnom predstavništvu SFRJ u inozemstvu već je dužnosnik/funkcionar Saveznog sekretarijata za vanjske poslove u Beogradu i to na mjestu načelnika II. uprave Službe za istraživanje i dokumentaciju. II. uprava SID-a (jedan od odjela unutar SID-a) imala je nadležnost za praćenje djelovanja neprijateljske emigracije.
Riječ je o formalnoj suradnji dviju (saveznih) tajnih službi bivše SFRJ. Ta suradnja bila je regulirana posebnim propisima i te je dopis u skladu s odredbama tada važećih propisa.
Smisao svega je da je Frano Krnić pisao ovaj dopis u statusu dužnosnika (načelnika II. uprave) SID-a (tajne/obavještajne služba ministarstva vanjskih poslova SFRJ), da dopisom prosljeđuje informaciju koju je SID ocijenio operativno interesantnom za rad SDS (II. odjel, nadležan za neprijateljsku emigraciju) na daljnje postupanje SDS-a te da iz ovog dopisa ne proizlazi suradnički odnos Frane Krnića s Udbom. Frane Krnić je u trenutku pisanja ovog dopisa na daleko višoj poziciji u sustavu tajnih službi bivše SFRJ nego što bi to bio kao “obični” suradnik UDBe, SID ili KOS-a (kod čega pojam „suradnik“ ima zaista mnogo značenja ali, u ovakvom kontekstu, uvijek označava osobu izvan profesionalnog sastava tajnih službi SFRJ).
Tko je Frane Krnić, zbog kojeg nam se obratila profesorica povijesti iz SAD-a?
Tajne službe u SFRJ
„Udba“ (kratica od Uprava državne bezbednosti) nastala je 1946. godine (kao civilna tajna služba iz nekadašnje OZNE – Odeljenje za zaštitu države nakon njene podjele na civilnu i vojnu tajnu službu), a taj naziv se zadržao kao kolokvijalan za civilnu tajnu službu SFRJ koja je od 1966. (pad Aleksandra Rankovića) preimenovana u Službu državne sigurnosti/bezbednosti (SDS odnosno SDB).
Općenito, u razdoblju između 1980. i 1990. godine u SFRJ je djelovalo (najmanje) 13 tajnih službi i to:
1. Služba državne sigurnosti/bezbednosti (SDS odnosno SDB, kolokvijalno UDBA) koja se sastojala od jedne Savezne službe državne sigurnosti/bezbednosti pri saveznom sekretarijatu za unutrašnje poslove (SDS SSUP ili SDB SSUP ili SDV SSUP – hrv., srp., slo.), od 6 republičkih službi državne sigurnosti/bezbednosti/varnosti pri republičkim sekretarijatima za unutrašnje poslove (u SRH: SDS RSUP SRH, u SR BiH: SDB RSUP BiH, u SR Slo SDV RSUP, itd.) te od 2 pokrajinske službe pri pokrajnskim sekretarijatima za unutrašnje poslove (Vojvodina: SDB PSUP SAP Vojvodine i SDB PSUP SAP Kosovo).
2. Organ bezbednosti JNA (ili ono što kolokvijalno nazivamo KOS – Kontraobavještajna služba po nazivu koji je dobila prilikom izdvajanja iz OZNE 1946. godine) – dakle vojna tajna služba okrenuta kontraobavještajnim poslovima odnosno kontraobavještajnoj zaštiti Jugoslavenske narodne armije – imala grupe i/ili oficire u svim jedinicama JNA
3. Vojna obavještajna služba Saveznog sekretarijata za narodnu obranu – obavještajna služba „okrenuta“ prema stranim vojnim silama i radila na prikupljanju podatka o stranim vojskama
4. Služba za istraživanje i dokumentaciju (SID) pri Saveznom sekretarijatu za vanjske/inostrane poslove SFRJ – radilo se o posebnoj službi unutar saveznog sekretarijata vanjskih poslova koja je djelovala kontraobavještajno (zaštita ambasada i konzulata SFRJ u inozemstvu) ali obavještajno (prikupljanje podataka o zemljama domaćinima, ali i o emigraciji u zemlji gdje se nalazilo veleposlanstvo ili konzulat)
5. Služba za pitanja zaštite ustavnog poretka (krovna analitička služba pri Saveznom savjetu za zaštitu ustavnog poretka Predsjedništva SFRJ) – nije imala vlastitu operativu već je bila ovlaštena koristiti operativu drugih službi.
Napomena: korišteni su ondašnji izvorni nazivi koji ne odgovaraju duhu suvremenog hrvatskog jezika već su bili u uporabi za vrijeme Jugoslavije kada se iza krinke “jednakosti” hrvatskog i srpskog jezika krilo nametanje srpskog na štetu hrvatskog, zatirući i omalovažavajući hrvatske posebnosti. U skladu s jugoslavenskim državnim unitarizmom te razlike nazivane su nacionalnim varijantama (npr. ambasada=veleposlanstvo, sekretarijat=ministarstvo, unutrašnja=unutarnja i sl.).
Ured predsjednice o veleposlaniku Krniću i njegovom informiranju Udbe o prof. Kuzmanović
Tekst se nastavlja ispod oglasa
