Zastupnica Vlade Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava Štefica Stažnik izjavila je da se konačna presuda Velikoga vijeće Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) u Strasbourgu odnosi na sve štediše Ljubljanske banke s područja bivše Jugoslavije, uključujući i štediše s područja Republike Hrvatske, koji su u istome pravnom položaju kao i štediše u slučaju Ališić.
Veliko vijeće ESLJP-a danas je jednoglasno potvrdilo prvostupanjsku pilot-presudu iz 2012. kojom su Slovenija i Ljubljanska banka proglašene odgovornima za povrat stare devizne štednje štedišama Ljubljanske banke Sarajevo iz Bosne i Hercegovine (BiH) Emini Ališić i Azizu Sadžaku koji su tužili Sloveniju da ne mogu do svoje uštede i da su im kršena prava na neometano uživanje imovine prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima.
Kako je u izjavi za Hinu objasnila Stažnik, spomenuta odluka sistemski je problem za Sloveniju koja u roku od godine dana mora pronaći shemu kojom će urediti povrat devizne štednje štedišama u slučaju Ališić, kao i svima onima koji su poput njih u istome pravnom položaju za što će pak, dodala je, biti potreban i poseban zakon.
Istaknula je da je presuda “velik uspjeh i malog Ureda hrvatske Vlade”, te napomenula da su u slučaju Ališić štediše 2005. godine podnijele tužbu protiv Slovenije, ali i ostalih zemalja sljednica bivše Jugoslavije, a time je Europski sud, dodala je, stekao iscrpan uvid u način na koji je Ljubljanska banka poslovala na području bivše Jugoslavije.
Tužitelji su, rekla je Stažnik, posebice upozorili na činjenicu da privatna imovina ne može biti predmet sukcesijskoga postupka, dok je slovenska strana inzistirala na tvrdnji da se pitanje štediša Ljubljanske banke ne može riješiti izvan postupka sukcesije.
Tako je u drugostupanjskom postupku odbačena slovenska žalba na presudu iz studenoga 2012. godine u slučaju Ališić, a Slovenija će, rekla je Stažnik, tužiteljima morati platiti i po četiri tisuće eura za nematerijalnu štetu jer su im kršena prava na neometano uživanje imovine prema Europskoj konvenciji.
Stažnik je podsjetila da je pravomoćna presuda Velikoga vijeća ESLJP-a druga pravomoćna presuda na temu štediša Ljubljanske banke, nakon što je 2008. presudio u slučaju “Kovačić i drugi” protiv Slovenije kada je presuđeno u korist Slovenije jer je utvrđeno da su dvoje tužitelja već bili isplaćeni iz imovine Ljubljanske banke u Hrvatskoj, dok treći nije bio iskoristio sva pravna sredstva u zemlji, prije nego što se obratio Strasbourgu.
