U javnim istupima Pupovčevog Srpskog narodnog vijeća često se prilikom govora o pravima srpske nacionalne manjine spominje Erdutski ugovor iz 1995. kojim je započela mirna reintegracija istoka Hrvatske.
Na posljednjoj Velikoj skupštini Srpskog narodnog vijeća, održanoj tijekom posjeta srbijanskog predsjednika Vučića Hrvatskoj, na kojemu su on i hrvatska predsjednica Grabar-Kitarović bili prisutni, predstavljena Izjava o pravima Srba u Hrvatskoj.
U Izjavi se ocjenjuje da u proteklih pet godina položaj Srba u Hrvatskoj nije unaprijeđen, nego je u nizu aspekata i unazađen, te se u 13 točaka navode zadaci „u borbi za neostvarena prava i za očuvanje onih koja su ostvarena.
“Institucije srpske zajednice, posebno Srpsko narodno vijeće i Zajedničko vijeće općina, moraju dobiti status manjinskih samouprava, u skladu sa njihovim posebnim osnivačkim izvorištima” – donosi tekst Izjave, pozivajući se, među ostlim dokumentima, i na Erdutski sporazum.
Donošenje Erdutskog sporazuma – dogovorena mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja
Od početka Domovinskog rata, kada je u velikosrpskoj agresiji okupirana trećina hrvatskog teritorija, do pobjede u ratu i konačne uspostave hrvatske vlasti nad tim prostorima, Hrvatska je prošla mukotrpan put.
Podunavlje je, za razliku od ostalih u okupiranih teritorija, koji su oslobođeni vojnim akcijama, reintegrirano u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske mirnim putem.
Dubrovačko područje oslobođeno je 1992., a slijedile su oslobodilačke operacije Maslenica 1993. te, konačno, 1995. – Bljesak i Oluja. Nakon toga, samo je istok Hrvatske i dalje bio izvan kontrole hrvatskih vlasti. Uspješne oslobodilačke akcije Hrvatske vojske zasigurno su pripomogle da što prije dođe do dogovora i da Podunavlje bude vraćeno Hrvatskoj bez prolijevanja krvi.
Prvi korak u tom procesu bilo je potpisivanje Erdutskog sporazuma koji je postignut tijekom pregovora predsjednika Tuđmana i Miloševića u Daytonu. Sporazum je, uz posredstvo međunarodne zajednice, koju su predstavljali Peter Galbraith (veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj) i Thorvald Stoltenberg (predstavnik UN-a), u Zagrebu potpisao predstavnik hrvatske Vlade, Hrvoje Šarinić, a u Erdutu, u ime lokalne srpske zajednice, Milan Milanović. Sporazum je potpisan 12. studenog 1995. Srpska je strana pristala na reintegraciju, a Hrvatska je zajamčila srpskoj zajednici sva manjinska i druga prava.
Što je dogovoreno Sporazumom?
Sporazumom je dogovoreno da će Vijeće sigurnosti UN-a uspostaviti prijelaznu upravu u trajanju od 12 mjeseci s mogućnošću produljenja tog razdoblja na još 12 mjeseci. Također, dogovorena je demilitarizacija područja tijekom 30 dana od razmještanja međunarodnih snaga i privremene policije, zatim osiguranje povratka izbjeglica i prognanika (uz povrat njihove imovine ili naknadu za nju, slobodu povratka, etničku ravnopravnost i dr.) te da prijelazna uprava organizira funkcioniranje javnih službi kao i da najkasnije 30 dana prije isteka prijelaznoga razdoblja provede izbore za tijela lokalne vlasti (uz pomoć srpskoj zajednici da imenuje zajedničko Vijeće općina).
Reolucijom 1037 Vijeća sigurnosti UN-a uspostavljena Prijelaznu upravu UN-a za Istočnu Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem (UNTAES) čiji je mandat okončan 15. siječnja 1998.
Jesu li odredbe Sporazuma provedene?
Mato Palić, profesor ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Osijeku, još 2016. za Glas Slavonije upozorio je da Erdutski sporazum više nije na snazi odgovarajući na pitanje da prema nekim tumačenjima Erdutski sporazum, kao temeljni sporazum za mirnu reintegraciju istočne Slavonije, potpisan 1995., nikad službeno i nije stavljen izvan snage.
Palić je objasnio da se u Erdutskom sporazumu vrlo jasno navodi da postoji prijelazno razdoblje od 12 mjeseci za ostvarenje ciljeva koji su u njemu navedeni, a predviđena je i mogućnost produljenja za još 12 mjeseci ako to zatraži bilo koja strana u sporazumu.
“U Erdutskom sporazumu se vrlo jasno navodi kako postoji prijelazno razdoblje od 12 mjeseci za ostvarenje ciljeva koji su u njemu navedeni. Predviđena je i mogućnost produženja za još 12 mjeseci ako to zatraži bilo koja strana u sporazumu. Smatram da Erdutski sporazum više nije na snazi pa zbog toga nema potrebe za njegovim stavljanjem izvan snage. On se počeo realizirati 15. siječnja 1996., kad je Vijeće sigurnosti UN-a donijelo Rezoluciju 1037, a to je bilo nužno jer se u samom sporazumu određuje da će stupiti na snagu nakon donošenja Rezolucije, kojom je uspostavljena Prijelazna uprava UN-a (UNTAES) i 15. siječnja 1998. godine hrvatsko je Podunavlje iz nadležnosti UN-a vraćeno pod ingerenciju hrvatskih vlasti. Time je Erdutski sporazum prestao biti na snazi.
Kako je Hrvatska od 1991. do sada regulirala prava nacionalnih manjina?
Hrvatska je prvi Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i pravima etničkih ili nacionalnih zajednica ili manjina donijela u prosincu 1991. godine. Taj je ustavni zakon nacionalnim manjinama i zajednicama jamčio ljudska prava i slobode, kulturnu autonomiju, razmjerno sudjelovanje manjina u predstavničkim i drugim tijelima, poseban status općinama u kojima pripadnici neke manjine čine natpolovičnu većinu, udio zaposlenika općinskih sudova i policijskih uprava proporcionalno sastavu stanovništva, obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina, te druga prava.
U prosincu pak 2002. donesen je novi Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. U odnosu na prethodni Ustavni zakon broj manjinskih zastupnika u Saboru povećan je s pet na osam, a manjine su dobile pravo biranja svojih predstavnika u tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave. Ustanovljena su i dva nova instituta: vijeća i predstavnici nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave. Novim Ustavnim zakonom osnovan je i Savjet za nacionalne manjine, navode stranice Vlade Republike Hrvatske.
Nacionalne manjine, politička prava i izborno zakonodavstvo – II. dio
I Zakon iz 1992. ponovno je izmijenjen u lipnju 2010., u vrijeme vlade Jadranke Kosor, čime su još dodatno proširena prava nacionalnih manjina. Na temelju tih izmjena pripadnicima nacionalnih manjina koje u ukupnom stanovništvu sudjeluju s manje od 1,5 posto, uz opće biračko, dano je i dopunsko pravo glasa. Izmjene su također omogućile pravnu osobnost koordinacijama nacionalnih manjina, a određeno je kako će funkciju koordinacije vijeća srpske nacionalne manjine obavljati Srpsko narodno vijeće, stoji na stranici Vlade Republike Hrvatske.
Podsjetimo, upravo je ta inicijativa za izmjenama Ustavnog zakona, izazvala političku buru kada je tek zahvaljujući amandmanu Vesne Pusić u posljednji tren spriječeno da se kroz izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina provuče i odredba da srpsko Zajedničko vijeće općina na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema dobije pravnu osobnost. Da je u Saboru prošao prijedlog tadašnje Vlade Jadranke Kosor, to bi značilo formiranje neke nove teritorijalne jedinice u Hrvatskoj temeljene na jednonacionalnom, manjinskom principu, međutim, Vesna Pusić i HNS dobili su podršku SDP-a, a kasnije i HDZ-a, i inicijativa je odbačena, podsjeća Jutarnji list, uspoređujući to s aktualnim prijedlogom SNV-a.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
