Nakon što su se jučer po društvenim mrežama dijelili razni tekstovi s izjavama don Damira Stojića – donosimo razgovor koji je Narod.hr napravio s poznatim studentskim kapelanom koji je u Hrvatsku došao iz Kanade. Ovaj je razgovor objavljen 7. travnja 2014. godine i iz njega se jasno vide stavovi don Damira o pobačaju, silovanju, ženi kao žrtvi i važnosti zaštite svakog ljudskog života, od začeća do prirodne smrti.
Tekst donosimo u cijelosti:
“Apsolutno ne tvrdim da žena ne može zatrudnjeti u silovanju. To ne tvrdim, ne vjerujem i ne mislim. Postotak trudnoća kod silovanja iznimno je nizak zbog više medicinskih razloga, ali do trudnoća dolazi. Mogu nabrojiti osobe koje su plod silovanja. Poznati američki pastor i političar, Jesse Jackson, zatim sadašnja Miss Pennsylvanije, Valerie Gatto. Osobno poznajem jednog istaknutog Hrvata u Sjedinjenim Američkim Državama. Njegova je baka silovana, njegova majka je plod silovanja,a on danas svjedoči o tome kako svaki čovjek ima pravo na život, čak i kad je začet u uvijetima nasilja i kršenja slobode druge osobe, baš kao što je to bio slučaj sa njegovom bakom.”, izjavio je na narod.hr don Damir Stojić, studentski kapelan, povodom njegovih izjava tijekom rasprave o pravu na život koja je održana u studentskom domu “Stjepan Radić” u Zagrebu.
“Silovanje je strašan zločin. Izraz agresije i mržnje. Ono ima za cilj poniziti i povrijediti ženu. Silovatelj uvijek treba biti kažnjen najstrožom kaznom. Jer je narušio slobodu i fizički integritet osobe koju je silovao. Silovanje je strašna stvarnost kojoj su žene širom svijeta izložene svaki dan. Osobito u ratnim zonama. Znamo da je tijekom rata protiv Hrvatske i rata u Bosni i Hercegovini srpska vojska silovanje koristila kao sredstvo etničkog čišćenja – silovane su žene zato što su Hrvatice ili zato štu su Bošnjakinje. Znamo da je za silovanja na području Vukovara uhićen samo jedan počinitelj, iako je hrvatska javnost imala priliku čuti brojna, strašna svjedočenja silovanih žena. Kod svakog silovanja žena je žrtva. Ali žrtva je i njezino, tim činom začeto dijete. Ono, baš kao i silovana žena, nije ni za što krivo”, rekao je don Damir Stojić i dodao kako je Katolička crkva uvijek na strani života i ljubavi. Pa i u takvim, za ženu, iznimno teškim okolnostima.
“Jedna strašna nepravda, silovanje, ne može se nikako opravdati novom nepravdom – oduzimanjem života nedužnom djetetu. Također, ne samo ljudski, već i biblijski i teološki gledano, u toj užasnoj tragediji silovanja, Bog može učiniti nešto dobro, a novi život, novi čovjek, uvijek predstavlja dobro. Živi dokaz toga su muškarci i žene, koji danas žive, koje su njihove majke, unatoč strahotama silovanja, prihvatile sa ljubavlju, rodile i ili same odgojile ili dale na posvajanje”, smatra don Damir Stojić.
“Dio medija u Hrvatskoj stalno napada i diskreditira svoje neistomišljenike. Pri tom sprečavaju objektivnu i znanstvenu raspravu o tome kad počinje ljudski život i je li ono što žena devet mjeseci nosi u svom tijelu čovjek ili ne. Ako jest čovjek, tko mu ima pravo oduzeti život? Isto tako, strašno je kako neki zagovaratelji pobačaja koji su izgradili cijelu industriju i zarađuju milijune dolara na na abortiranju nerođene djece zloupotrebljavaju tragediju silovanih žena kako bi promicali pobačaj. Oni koji smatraju da je pravo žene prekinuti život djeteta koje nosi u svojoj utrobi, zloupotrebljavaju jednu iznimno složenu i bolnu situaciju u kojoj je žena začela dijete protiv svoje volje, da dokažu kako žena uvijek, u svim životnim okolnostima, ima pravo prekinuti život svog djeteta. Tako žrtva silovanja još jednom postaje žrtva – ovaj puta žrtva propagande koja ima za cilj oduzeti ljudskost njezinom djetetu, baš kao što je silovatelj njoj, silovanoj ženi, želio oduzeti njezino ljudsko dostojanstvo”.
Na pitanje narod.hr-a ima li svako ljudsko biće pravo da bude rođeno i pravo na život, don Stojić je odgovorio: “Nadam se, nakon svega ovoga, da će se konačno otvoriti javna rasprava o pravu nerođenih i njihovu pravu na život. Kvaliteta i moralnost društva mjere se po načinu na koji se jedno društvo odnosi prema najslabijima i najnezaštićenijima. U ovom trenutku najslabiji u našem društvu jesu oni bez glasa, a to su nerođena djeca. Bez obzira na to kako su oni nastali, imaju pravo na život, a mi koji imamo glas, moramo govoriti u njihovo ime, moramo ih štititi. Katolička Crkva je uvijek na strani najslabijih”.
