Kruže teorije prema kojima je za jake potrese odgovorna upravo jedna metoda ‘vađenja nafte’.
I prije snažnih potresa koji su pogodili Zagreb u ožujku te Petrinju i okolicu u prosincu, u medijima se pisalo da oni nisu samo odraz prirodnih sila, već da čovjek može itekako utjecati na njih, posebice frakiranjem nafte. Potresi koji su tijekom prošle godine pogodili zagrebačko i sisačko-moslavačko područje potaknuli su bujanje raznih teorija zavjere, pa tako i ove o tome da frakturiranje (frakiranje) izaziva potrese.
Postojale su kontroverzije
Na RTL.hr stigla je e-poruka zabrinutog čitatelja s člancima koji su ranije pisani na temu ove metode vađenja nafte i prirodnog plina. U jednome se navodi primjer iz Velike Britanije u kojem su kompanija Cuadrilla 2019. godine morala prekinuti sve radove zbog potresa koji je navodno izazvala.
Pišu i da je drobljenje stijena pomoću visokotlačnih pumpi u dubini zemlje poremetilo stabilnost šireg područja u okrugu Lancashire te dodaju da bi se isto moglo dogoditi i u nekim hrvatskim županijama, među kojima je navedena i Sisačko- moslavačka.
> Kontroverzna metoda dobivanja prirodnog plina povezana s jačanjem astme
Bivši direktor Ine Davor Štern za RTL.hr pojasnio je da je metoda frakiranja nešto uobičajeno u svijetu, ali i da postoji razlika u postupku koji se provodi u SAD-u i onog koji se provodi na našem području.
“I Ina ga koristi već više od 30 godina. To je utiskivanje u bušotinu, ciljano u naftonosne i plinonosne slojeve. Utiskuje se pod visokim pritiskom komprimirani zrak i smjesa kiselina i kemikalija, takozvani propant, koje proširuju pore i omogućavaju lakši dotok nafte ili plina u područje bušotine“, objašnjava Štern.
Potresi ‘izbijaju’ na većoj dubini
Dodaje da su Amerikanci razvili malo agresivniji pristup hidrauličkog razbijanja slojeva, pri kojemu je prisutan jači pritisak. Doveli su puno moćnije kompresore i strojeve i puno jače kemikalije. Ta je metoda izazvala kontroverze, ali ne može se odmah povezati s potresima.
“Dubine na kojima se primjenjuje ta metoda je tri do četiri tisuće metara, a vidimo da se potresi događaju na osam do 15 kilometara. Znalo je doći do miješanja slojeva u SAD-u zbog velikih pritisaka pa se recimo dogodilo da se spoji voda s plinom i zato se to ne radi u gusto naseljenim područjima”, rekao je Štern.
Frakiranje u Hrvatskoj je vjerojatno prisutno, ali nikako u američkom obujmu, stoga Štern smatra da poveznica između potresa i frakiranja vrlo vjerojatno ne postoji.
“Nisam duboko u struci zaposlen pa ne mogu sa sigurnošću tvrditi, ali metoda koja se kod nas primjenjuje ne bi trebala biti uzrokom potresa. S obzirom na to da se potresi događaju puno dublje od ležišta nafte i plina, ne vidim veliku poveznicu, a treba imati i na umu da se u vrijeme velikog zagrebačkog potresa, koji se dogodio negdje oko 1880-ih, još nije radilo na nafti i na frakturiranju“, ustvrdio je Štern.
Vrste frakturiranja
U javnosti se pojavljuju napisi kako će se prilikom eksploatacije koristiti i metoda frackinga. Potrebno je pojasniti da postoje različite vrste frakturiranja, a ona s kojom se javnost na neki način straši – nikada nije bila prisutna u Hrvatskoj niti će ikada biti, navodi Agencija za zaštitu okoliša.
Dakle, pri naftnim operacijama postoji razlika između frakturiranja i masivnog hidrauličkog frakturiranja.
Frakturiranje se izvodi u naftnim i plinskim ležištima kako bi se pospješila proizvodnja nafte i plina. U Hrvatskoj, kao i u svim zemljama u kojima se proizvodi nafta i plin, ta metoda se koristi već više od 50 godina. Ležišta na kojima se izvodi takvo frakturiranje nalaze se na velikim dubinama i pri tim operacijama ne dolazi do kontakta s vodonosnicima. Takvo frakturiranje se izvodi u propusnim ležištima te se zbog toga ne primjenjuju visoki tlakovi i velike količine vode kao kod masivnog hidrauličkog frakturiranja. Upravo o takvom frakturiranju zadnjih dana puno se govori i na neki način plaši javnost.
U Hrvatskoj se masivno hidrauličko frakturiranje ne izvodi i nikad nije. Agencija za ugljikovodike sudjeluje u radnim skupinama po navedenom pitanju pri Europskoj Komisiji. Preporuku o minimalnim načelima eksploatacije ugljikovodika primjenom postupka hidrauličkog frakturiranja poput plina iz škriljevca do srpnja 2014. godine dužne su bile implementirate sve države članice koje svojim regulatornim okvirom isto i dozvoljavaju. RH se kao članica EU krajem 2014. godine unutar radne skupine koja se bavi pitanjima masivnog hidrauličkog frakturiranja iz škriljevca jasno opredijelila da ne dozvoljava niti planira dozvoliti navedenu metodu frakturiranja, kao i većina članica EU.
Ekološke udruge i ekološki aktivisti upozoravaju da nije prihvatljiva niti jedna metoda frakiranja jer negativan utjecaj, primjerice na vodu, može imati i samo jedna bušotina.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
