Što je koncept 15-minutnog grada kojega propagira Možemo?

Otkako su stigli na vlast u Gradu Zagrebu, Možemo imaju samo jedan cilj – prilagoditi grad Zagreb borbi protiv klimatskih promjena. Olujno nevrijeme u srpnju još je više naglasilo već prenaglašenu politiku klimatskih promjena od strane zelenih, pa je tako Tomislav Tomašević za sav nered u gradu nakon oluje okrivio iste. Iz Možemo već neko vrijeme propagiraju i ideju 15-minutnog grada. Doznajemo o čemu je riječ i imali veze isključivo s urbanizmom ili se iza toga krije novi koncept borbe protiv klimatskih promjena?

Kako je svojevremeno protumačio i Trpimir Goluža rekavši da već u predgovoru knjige kojega je napisala zagrebačka dogradonačelnica Danijela Dolenec postaje ”kristalno jasno da politika nečinjenja i stagniranja aktualne zagrebačke gradske vlasti nije tek puka posljedica njihove nesposobnosti već je etablirani način upravljanja osmišljen u inkubatoru tzv. lijevih europskih zelenih progresivnih društvenih pokreta”.

Kako Možemo planira provesti svoj ”savršeni” plan borbe protiv klimatskih promjena krije se između ostaloga u projektu 15-minutnog grada.

>Marksističko-zelena konferencija u Zagrebu u organizaciji Tomaševićeve ideološke radionice

>Kako se Tomašević opravdava za zagrebačku džunglu: Klimatske promjene, tropska klima

Pročelnica zagrebačkog gradskog Ureda za kulturu Emina Višnić nedavno je o tome progovorila za Jutarnji list u tekstu pod naslovom: Ovo u Hrvatskoj još nitko nije napravio: Zagreb kao 15-minutni grad? Da, to želimo!

Zamjenica gradonačelnika Danijela Dolenec za HRT je pak u travnju ove godine kazala kako želi ostvariti projekt 15-minutnog grada.

Taj je pojam spomenuo i dogradonačelnik Luka Korlaet u lipnju.

Što je 15-minitni grad?

15-minutni grad je projekt koji podrazumijeva da u zoni u kojoj živite, a koju možete obići pješke ili biciklom u roku od 15 minuta, imate sve dostupne sadržaje koji su vam potrebni za vaš život – školu, trgovine, knjižnicu, kulturne i sportske sadržaje itd. Cilj je da ne koristite automobil jer on ispušta previše plinova koji utječu na zagrijavanje planeta, između ostaloga i Ugljikovog dioksida (CO2) kojega ispuštaju i ljudi pa bi i oni trebali pripaziti. Točnije cilj 15-minutnog grada je sveukupno smanjiti ugljični otisak.

Politika smanjivanja ugljičnog otiska do sada se uglavnom koristila u poduzetništvu. Tvrtke i proizvođači europskim su regulativama bili prisiljeni ili ih se poticalo na smanjenje ugljičnog otiska. Pa su tako dobivali, odnosno još uvijek dobivaju, povlastice ukoliko primjenjuju ovu politiku proizvodnje, dok oni drugi koji se toga ne drže plaćaju određene kazne. No ova priča se primjenjuje polako i na osobnoj razini što dokazuju nove smjernice dokumenta strateške studije za okoliš Ministarstva okoliša koje ukazuju na to da je kod osobne potrošnje najveći problem crveno meso. U planu je i zabrana dizelskih automobila i slično. Među klimatskim aktivistima od životinja su posebno stigmatizirane krave kao najveći proizvođači CO2 i time neprijatelji planeta.

>Prema planovima Zelene agende više nećemo jesti meso nego nadomjestke sa sličnim okusom

Što je ugljični otisak?

Kad vozite automobil, kupite par tenisica ili pečete odrezak na roštilju, pridonosite emisiji ugljikova dioksida i drugih stakleničkih plinova u atmosferu. To je vaš ugljični otisak, piše na stranicama Europske unije. Mnoge zemlje, institucije i poduzeća obvezali su se da će smanjiti svoje emisije, dok je cilj EU-a čak i postati ”klimatski neutralan” do 2050.

Kao pojedinac možete procijeniti svoj ugljični otisak te ga smanjiti. Staklenički plinovi ispuštaju se proizvodnjom i potrošnjom robe i usluga. Ugljični otisak pojam je koji se upotrebljava za kvantificiranje učinka aktivnosti, osobe ili zemlje na klimatske promjene. Koliko se ugljika ispušta za proizvodnju majice, obroka ili telefona? Količina ovisi o načinu proizvodnje i potrošnje. Ako uzmemo primjer prijevoza, pri letu zrakoplovom ispušta se 285 g ugljika po kilometru, pri vožnji automobilom 104 g, a pri vožnji vlakom 14 g. Isto vrijedi i za vrstu mesa ili ribe koju jedete ili vrstu traperica koju kupujete.

>Goluža: Odrast je zeleno-lijeva progresivna; franšiza koja kroz Možemo guši Zagreb

Koliko iznosi prosječni ugljični otisak jedne osobe?

Prema istraživanju provedenom u Velikoj Britaniji (Berners-Lee et al. 2012) prosječni
ugljični otisak svake osobe je 7,4 kg CO2/danu. Promjenom prehrane može se očekivati
smanjenje emisija CO2 za 22-26 %. Iako se ovom mjerom može postići smanjenje pojedinačnog ugljičnog otiska, ostaje pitanje efikasnosti ove mjere s obzirom na ukupno
smanjenje emisija CO2, kao i mogućnost realizacije ove mjere unutar kulturnih i socio
ekonomskih okvira. Nadalje, prema podacima Organizacije za prehranu i poljoprivredu
(FAO) na 28 % površina u svijetu, koje se koriste u poljoprivrednoj proizvodnji, proizvodi se hrana koja završi kao otpad. S obzirom da je mjera edukativne prirode ne očekuje se direktni utjecaj na komponente okoliša.

Smanjenju ugljičnog otiska pridonosi i promjena načina prehrane ljudi. Uzgoj stočne hrane proizvodi puno više stakleničkih plinova nego proizvodnja žitarica za ljudsku prehranu. Smanjivanjem utroška mesa (posebno crvenog) u prehrani u korist namirnica biljnog porijekla, mogu se ostvariti značajna smanjenja emisija. Ušteda vode je također jedan od načina smanjenja ugljičnog otiska. Način kako koristimo energiju i slično. Evo nekih primjera kako smanjiti svoj ugljični otisak:

>Šefica za klimatske promjene u Plenkovićevoj administraciji članica je Rimskog kluba koji potencira smanjenje stanovništva

Hrana

– Konzumirajte lokalne i sezonske proizvode (zaboravite jagode zimi)
– Ograničite potrošnju mesa, posebno govedine
– Odaberite ribu ulovljenu ili uzgojenu prema načelima održivog ribarstva
– Pri kupovini koristite vrećice za višekratnu uporabu i izbjegavajte proizvode s prekomjernom plastičnom ambalažom
– Kupujte samo ono što vam je potrebno kako biste izbjegli stvaranje otpada

Odjeća

– Dobro pazite na svoju odjeću
– Pokušajte je zamijeniti, pozajmiti, unajmiti ili kupiti rabljenu
– Kupujte odgovorno izrađenu odjeću, npr. izrađenu od recikliranih materijala ili sa znakom za okoliš

Prijevoz

– Vozite se biciklom ili javnim prijevozom
– Pametno odaberite vrijeme i način vožnje
– Na idući se odmor pokušajte odvesti vlakom

Energija i otpad

– Učinit ćete dobro ako smanjite grijanje samo za 1°
– Nemojte se dugo tuširati
– Ugasite slavinu dok perete zube ili posuđe
– Isključite elektroničku opremu i ne ostavljajte telefon na punjaču ako je baterija već napunjena
– Nemojte pohranjivati nepotrebne podatke u oblaku (saznajte više o svojem digitalnom otisku!)
– Odaberite energetski učinkovite proizvode s oznakom „A” (EU-ova oznaka energetske učinkovitosti)
– Ograničite i reciklirajte otpad

>Beck: Kako gradskoj travi uvesti odrast? Ukidanje potrebnoga i uvođenje nepotrebnoga

Je li 15-minutni grad ”koncentracijski logor”?

Prilagodba grada klimatskoj krizi u Zagrebu je proces koji bi trebao ići paralelno s obnovom grada od potresa, tvrde iz stranke Možemo. Tako bi se neki objekti kroz obnavljanje od potresa mogli prenamijeniti tako da budu od ”javnog interesa”, kako ističu. Neki realizirani projekti poput obnove igrališta Bijenik ili onih koji bi se trebali realizirati poput obnove zgrade Paromlina ostvaruju svoj krajnji cilj u konceptu 15-minutnog grada.

Svi ovi planovi popraćeni su i s planom ozelenjavanja grada pa tako Tomašević planira posaditi nova stabla. S čime se može utjecati na snižavanje visokih temperatura te ublažiti onečišćenje zraka, tvrde.

Međutim za građane Zagreba ove stvari na prvi pogled izgledaju kao utopija jer je grad pun smeća što je suprotno logici borbe protiv klimatskih promjena, grad je zagađeniji nego ikad, a zelene površine koje već postoje, zanemarivanjem istih narušavaju estetsku sliku grada. Kako gradska vlast misli ostvariti plan da u svakoj zagrebačkoj zoni bude dostupno baš sve što čovjeku treba? To je s jedne strane, a s druge strane, ne izgleda li 15-minutni grad kao koncentracijski logor, kako ga je nazvao Krešimir Mišak, jer ograničava čovjekovo kretanje i korištenje automobila te mu nameće sve veće restrikcije.

Nestaje li u tom projektu čovjekova sloboda? Koja je cijena tzv. spašavanja planeta i zašto je odjednom planet postao važniji od čovjeka?

>Nadležne službe u Zagrebu nisu u stanju pokositi travu, ali imaju objašnjenje: Trava ne raste kako treba, klimatske promjene

Kako je nastala ideja 15-minutnog grada?

15-minutni grad je ideja francuskog arhitekta i urbanista Carlosa Morena, koji ju je počeo razvijati 2016., a prihvatila ga je tadašnja pariška gradonačelnica. Projekt su kasnije preuzeli i drugi veći gradovi poput Barcelone, Dublina, Milana, Lisabona i Rima, a koji su između ostaloga ostvarili sve uvjete za njegovo provođenje bez da štete čovjeku kao takvom.

Ideja 15-minutnog grada je ustvari još i starija i seže iz druge polovice 20. stoljeća kad je taj koncept bio dio koncepta urbanog planiranja. Međutim danas se on stavlja u kontekst tzv. klimatskih promjena i manje produkcije CO2.

Studiju u kojoj se spominje taj koncept napravio je i Željko Stepan s Građevinskog fakulteta u Zagrebu, koji je prilikom jednog od javnih savjetovanja istaknuo neke od prepreka mobilnosti: zagrebački željeznički čvor oblikovan je sredinom 19. stoljeća, a tramvajska je mreža postavljena još osamdesetih, uz određena proširenja 2000-ih. Jako se malo, naglašava, napravilo otada. Još jedan od planova koji se uklapaju u ovaj koncept je i pitanje grijanja i karbonizacije. Budući da sektor grijanja i hlađenja u zgradama i industriji pokriva oko 50 posto energetske potrošnje EU, dekarbonizacija grijanja i hlađenja u zgradama ima ključnu ulogu u energetskoj tranziciji.

>I Novosti propagiraju odrast: Kakve veze ekosocijalizam ima s manjinskim temama?!

Sadnja stabala i ograničavanje količine komunalnog otpada

Jedna od najjednostavnijih i najjeftinijih akcija jest sadnja stabala. Cilj zagrebačkog gradonačelnika je povećati broj stabala u glavnom gradu Hrvatske za 20 posto.

Svjetski gradovi sve više usvajaju modele cirkularne ekonomije i kružnog gospodarstva koji uključuju ekonomiju dijeljenja i ponovne uporabe stvari te ograničavanje količine komunalnog otpada. Sve veća prednost se daje i pametnim, zelenim zgradama koje se grade od održivih materijala i pritom su energetski učinkovite, koriste obnovljive izvore energije te su pokrivene vertikalnim i krovnim vrtovima.

Naglasak se stavlja i na socijalnu uključenost, koja podrazumijeva omogućavanje pristupačnog stanovanja i osnovne komunalne infrastrukture, ali i na ekonomsku uključenost, odnosno otvaranje novih radnih mjesta, razvoj inovacijskih centara, itd.

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Izvor: narod.hr