Vlč. Robert Šreter, bratić dr. Šretera: Četnik odgovoran za njegovu smrt znao je gdje je tijelo, ali nije htio reći

Robert Šreter Ivan Šreter
Foto: snimka zaslona, wikimedia commons; Fotomontaža: narod.hr

Velečasni Robert Šreter je bratić uglednog pakračkog liječnika i političara, dr. Ivana Šretera, ubijenog 1991. godine, u samim počecima velikosrpske agresije na Hrvatsku. On je gostovao u Bujici gdje je, po prvi puta, ispričao jezivu priču o susretu doktorove majke Danice i četnika odgovornog za Šreterovu smrt u zatvoru u Lepoglavi. Dr. Ivan Šreter bio je predsjednik kriznog štaba za zapadnu Slavoniju i jedan je od najviših dužnosnika stradalih u Domovinskom ratu, a gdje se nalaze njegovi posmrtni ostaci – ne zna se.

“To što su napravili Ivici je sotonsko zlo! Kad su naši u Bljesku oslobodili Zapadnu Slavoniju, oslobodili su i područje Bučja i našli su arhiv četničkih, paravojnih snaga, a unutra i podatke o tome tko je potpisivao smrtne presude.

Taj čovjek je u nekoj od akcija uhvaćen i osuđen, bio je na izvršenju kazne u Lepoglavi. Ivičina majka Danica došla je s jednom od svoje dvije kćeri u Lepoglavu, tražila je susret s tim čovjekom, klekla pred njega i rekla: “Ne pitam te ni tko ga je ubio, ni kako ste ga ubili, ništa, samo mi reci gdje su mu završile kosti!” Znate što je on napravio?

> (VIDEO) Gdje su posmrtni ostatci dr. Ivana Šretera, čija je sudbina i danas obavijena velom tajne?

> Koliko je članova SDSS-a koji imaju saznanja ili su povezani sa zločinima u Domovinskom ratu?

On ju je sa ironičnim osmijehom pogledao, okrenuo se od nje i otišao… Znači, znao je, ali nije htio reći. Za nagradu je pušten da ostatak svoje kazne odsluži u nekom srbijanskom zatvoru! Pametnom dosta, ja ne bih više ništa na tu temu”, kazao je vlč. Šreter u Bujici na Z1 televiziji.

Koja je uloga Milorada Pupovca u „slučaju Šreter“?

Slavko Degoricija, bivši član predsjedništva HDZ-a, saborski zastupnik i zamjenik ministra unutarnjih poslova u ratnoj 1991., otkriva u svojoj knjizi “Nije bilo uzalud” povezanost Milorada Pupovca sa sudbinom dr. Šretera.

“Šreter je na mene ostavio snažan dojam. Čovjek velikog obrazovanja, silne energije, okretan i poduzetan. On je bio mišljenja da Srbi neće njemu nauditi jer ih je previše zadužio i kao liječnik i kao čovjek”, opisuje dr. Šretera u knjizi Degoricija i nastavlja:

„Međutim, dana 18. kolovoza 1991. godine dogodilo se njegovo presretanje i zarobljavanje. Odveden je u prosotor Bučja ili Kusonja, gdje su ga utamničili premlaćivali i na koncu likvidirali. Pokušali smo na sve načine da ga oslobodimo pa i preko međunarodnih čimbenika. Svi su oni nijekali da znaju za njegovo prebivalište, a pogotovu nitko od njih nije znao reći tko ga je presreo i odveo u nepoznato. To je naprosto nevjerojatno! Zarobljavanje i odvođenje Šretera još i danas je obavijeno velom tajne kod Srba. Stječe se dojam da su se pakrački Srbi zavjetovali da ne odaju tajnu zarobljavanja i likvidacije doktora Ive Šretera. Nitko od Srba s toga područja nije reagirao niti na vapaj njegove majke prije smrti, da ga barem može sahraniti uz grob njegova voljenog oca, prije nego umre. Ni na taj vapaj nitko se nije oglasio i tu se potvrdila stara narodna izreka:’Stara se dobročinstva brzo zaboravljaju’.

Ni preko međunarodnog čimbenika nije izvučen

Slavko Degoricija u nastavku opisuje na koje su sve načine pokušali osloboditi dr. Šretera za kojeg su pretpostavljali da je u srpskim sabirnim logorima u Bučju ili Kusonjama gdje je prolazio neviđenu torturu. Nesretnog liječnika pokušali su izvući i preko međunarodnih čimbenika. Sve je, međutim, bilo neuspješno.

“A onda se tračak nade pojavio u liku Milorada Pupovca”

„Međutim, jednoga dana, ukazala se neka nada u njegov spas. Meni se u kabinet najavio Milorad Pupovac, mada do tada nismo imali nekih veći kontakata. Primio sam ga gotovo odmah, da čujem što mi ima reći Pupovac. Došao je, kako on to zna, snužden, silno zabrinut, da su dva liječnika Srbina u Sisku uhapšena i zatvorena, doktor Špiro Kostić iz Siska, ministar zdravstva Republike Srpske Krajine i doktor Branko Krivokuća. Povod privođenja obojice liječnika bio je pronalazak njihovih liječničkih torbi punih lijekova i drugoga sanitetskog materijala namijenjoga pobunjenim Srbima, odnosno četnicima. Pupovac je tražio od mene da interveniram kod Đure Brodarca u Sisku i da ih se pusti jer da oni nisu imali zle namjere. Kada sam ga saslušao do kraja, dao sam mu prijedlog: ‘Dobro, pokušajmo nešto učiniti nas dvojica. Ti ćeš otići u Pakrac kod pobunjenih Srba i neka oni oslobode doktora Ivana Šretera, a ja ću pokušati kod Brodarca dogovoriti puštanje uhapšenih liječnika u Sisku.’ Iznenadio sam se i obradovao njegovoj brzoj reakciji. ‘Dobro, idemo u akciju, i to odmah.’ – odgovorio je. Nije imao nikakvih dodatnih pitanja. Ne pita on: „Kako ću ja do pobunjenih Srba u Pakracu?“ Znao sam da mu to ne predstavlja nikakav problem i da on zna kako će do njih doći…“, piše na 166. stranici knjige Slavko Degoricija.

Degoricija: Pupovac se nikada nije ispričao za laž i ja mu više nisam vjerovao

S Đurom Brodarcem odmah je Degoricija ispunio svoj dio dogovora, te pustio privedene srpske liječnike koji su bili uhićeni zbog punih torbi lijekova koje su nosili pobunjenim Srbima. Degoricija je bio zadovoljan jer sve ide po planu, a onda je pričekao da Pupovac odradi svoj dio dogovora.

Sada više nisam siguran jesu li prošla jedan ili dva dana, dolazi Pupovac, navodno iz Pakraca. Njegove su prve riječi bile: „Ti si obavio posao, a ja za sada nisam.“, pitam „Zašto?“ „Ne daju ga jer im treba kao liječnik, znaš kako je, oni nemaju doktora. Čim dobiju doktora, puštaju Šretera.“

A onda Slavko Degoricija navodi sramnu ulogu Milorada Pupovaca:

„Nije od toga prošlo nekoliko dana, doznajem od predstavnika UNPROFOR-a, da je Šreter mrtav, likvidiran, već više od mjesec dana. Doznajem i to da ga Srbi nisu koristili niti jednog trenutka kao liječnika, već su ga od prvog dana uhićenja premlaćivali, i to tako žestoko da su mu, među ostalim, polomili ruke. Pupovac nikada nije našao za potrebno ispričati mi se za ovakvu prijevaru i sve laži koje je izrekao, navodno, po povratku iz Pakraca. Eto tako se i ta lažna nada nije ispunila i od tada sam u svim kontaktima bio još oprezniji, pa sam u sebi ponavljao Laokontovu bojazan: Što god to bilo bojim se Danajaca makar i darove nosili – Hrvatskoj«. (str. 165. – 167.)”

Dr. Ivan Šreter jedna je od još uvijek 22 nestale osobe u logoru Bučje (stanje 14. svibnja 2017.).

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.