Nakon što je izabran za predsjednika HDZ-a, Andreja Plenkovića su, tijekom cijele kampanje za parlamentarne izbore 2016. godine, mediji ispitivali s kime bi mogao koalirati. Spominjala se i tada “velika koalicija”, što je Plenković uglavnom otklanjao, no koalicija s HNS-om, do koje je došlo prije nekoliko dana, većini političkih analitičara još nije bila ni u primisli.
Zato je zanimljivo izdvojiti nekoliko primjera u kojima je aktualni hrvatski premijer eksplicitno naglasio kako će, da bi formirao većinu, koalirati samo sa strankama koje, pored usklađenosti programa, posjeduju i ideološku kompatibilnost s vrijednostima koje se pripisuju HDZ-u, i koje u većini dijele njegovi birači.
”HDZ jest desni centar. To kontinuirano govorim i ne osvrćem se na spinove onih koji bi htjeli da HDZ bude nešto drugo. Mi smo narodnjačka, državotvorna stranka. Građane zanima budućnost, gospodarstvo, standard i na to se moramo usredotočiti. Mi ćemo svoje koalicije graditi na konvergenciji programskih ciljeva i svjetonazorskih politika. Spremni smo okupiti i one koji su desno od nas”, prenio je 23. lipnja 2016. Plenkovićeve riječi portal televizije N1.
U intervjuu za RTL televiziju, Plenković je 5. rujna prošle godine na pitanje “Biste li mogli koalirati s Glavašem i HDSSB-om, s obzirom da mu se sudi za ratni zločin?” odgovorio:
“Vidjet ćemo kakav će biti njihov rezultat, tko će biti izabran u Sabor, što se tiče HDSSB-a. Mi imamo jasnu odluku – razgovarat ćemo sa strankama koje su nama bliske programski i svjetonazorski“.
Plenković se, štoviše, i na svojoj osobnoj internetskoj stranici, u svojoj radnoj biografiji hvali upravo činjenicom koaliranja sa svjetonazorski srodnom opcijom:
“Nakon izbora Nacionalno vijeće HDZ-a formiralo je skupinu za pregovore o formiranju nove stabilne i funkcionalne parlamentarne većine i vlade s političkim partnerima na temelju programske i svjetonazorske sličnosti. HDZ je pregovore započeo s MOST-om, koji je na izborima osvojio 13 zastupničkih mandata. Nakon nekoliko tjedana razgovora postignut je cjelovit dogovor o pojedinim zahtjevima partnera iz MOST-a o ustroju, programu i sastavu vlade, a ujedno je zadobivena podrška svih 8 izabranih predstavnika nacionalnih manjina”.
Neki će primijetiti da su se okolnosti, nakon okončanja suradnje s Mostom, promijenile, no to nam ne govori ništa o možebitnim istinskim namjerama koje su stajale u pozadini razvrgnuća tog partnerstva, a o kojima se razglaba u medijima. Iz današnje perspektive, Plenkovićevo prošlogodišnje inzistiranje na koaliciji s ideološki kompatibilnim političkim opcijama sve više nalikuje Vrdoljakovu upornom, višetjednom nijekanju mogućnosti formiranja većine HNS-a i HDZ-a.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
