Mladen Bajić je imenovan Glavnim državnim odvjetnikom od strane Vlade Ivice Račana u svibnju 2002. godine. Na toj poziciji Bajić je naslijedio Radovana Ortynskog. Kao Glavni državni odvjetnik Bajić je “izgurao” čak tri mandata. Na ovu važnu državničku funkciju bio je biran 2002., 2006. i 2010. godine, što znači da je dužnost obnašao i za vrijeme vladavine SDP-a i HDZ-a. Koliko je “izdržljiv”, govori podatak kako su se za njegova tri mandata na čelu DORH-a promijenila dva predsjednika Republike, četiri premijera i šest ministara unutarnjih poslova.
Glavni državni odvjetnik osoba je koja se nalazi na čelu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, a koju na tu poziciju postavlja Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske. Mandat Državnog odvjetnika traje četiri godine. Trenutačno ulogu Državnog odvjetnika obnaša Dinko Cvitan, koji je na toj poziciji naslijedio kontroverznog Bajića.
Tko je Bajić?
Bajić je rođen u Splitu 1950.,a tamo je 1975. završio i Pravni fakultet, nakon čega se zaposlio u Okružnom javnom tužilaštvu u Dubrovniku, te potom u Splitu kao javnotužilački pripravnik i stručni suradnik.
Imenovan je zamjenikom splitskog općinskog javnog tužitelja 1979. godine. Radio je isključivo na kaznenim predmetima gospodarskog kriminaliteta u Odjelu za gospodarski kriminalitet. Prije isteka prvog osmogodišnjeg mandata, 1987., imenovan je za zamjenika u Okružnom javnom tužilaštvu u Splitu.
Od 1992. do 1996. radio je kao zamjenik vojnog tužitelja u splitskom Vojnom tužiteljstvu. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata te medaljama Ljeto ’95 i Oluja. Nakon završetka Domovinskog rata radi kao zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Splitu, a u kolovozu 2001. imenovan je splitskim županijskim državnim odvjetnikom.
Godine 2014. na mjestu Glavnog državnog odvjetnika zamjenjuje ga Dinko Cvitan, njegov dugogodišnji suradnik, kojega je Mladen Bajić 2005. godine imenovao za ravnatelja Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK).
Reizbor na mjesto Glavnog državnog odvjetnika
Mladen Bajić postao je prvi hrvatski tužitelj koji je dobio, i to konsenzusom parlamentarnih stranaka, drugi mandat na funkciji glavnog državnog odvjetnika.
Za treći mandat, kojeg je dobio početkom 2010. godine, nije imao potporu SDP-a jer je “previše koketirao s politikom, a sve istrage su mu započele odlaskom premijera Ive Sanadera”, navodi Jutarnji list. No, u Bajićevu obranu stala premijerka Jadranka Kosor. Dvadeset mjeseci poslije Bajić je pokrenuo istragu i protiv HDZ-a.
Godine 2014. SDP-u je Bajić opet prihvatljiv pa tadašnji premijer Zoran Milanović poručuje: “Moja stranka stoji iza bivšeg državnog odvjetnika Mladena Bajića za kojeg smatramo da bi bio dobar ustavni sudac. Zanima me što o tome misli predsjednik HDZ-a”.
Kako je Mladen Bajić, tadašnji državni odvjetnik, pokušao spriječiti izručenje Perkovića i Mustača?
Što će se pamtiti?
Milanovićevo, Bajićevo, i Josipovićevo slaganje istaknulo se 2013. godine u slučaju Lex Perković. Naime, iako je po Zakonu trebalo zastupati interese Njemačke, Državno odvjetništvo uputilo je žalbu Vrhovnom sudu na odluku o izručenju Josipa Perkovića i Zdravka Mustača Njemačkoj.
Stranica WikiLeaks objavila je da je Bajić detaljno izvještavao američko veleposlanstvo o svim važnijim istragama. O tome da su u veleposlanstvu sastavljane depeše. Glavni državni odvjetnik u Jutarnjem je listu demantirao neke navode iz dokumenta na Wikileaksu, nazvavši diplomatski dokument “kompilacijom medijskih napisa i mašte osobe koja je pisala izvješće”. Naročito je odrješito opovrgnuo svoje navodne komentare o tome tko podržava a tko ne podržava DORH, ocijenivši kako “američki tajnik ima bujnu maštu“.
S prestankom mandata Glavnog državnog odvjetnika, ostaje Mladen Bajić do daljnjega na funkciji zamjenika Glavnog državnog odvjetnika RH.
“Ovaj posao i zanat koji radim od 1975., a ne od 2002. i radit ću ga po mojoj procjeni najmanje do 2020. kad navršavam 70 godina, bez obzira u kojem svojstvu, ali jedino i uvijek u Državnom odvjetništvu”, rekao je Mladen Bajić svojevremeno za Večernji list.
Za njegova mandatornog djelovanja uhićen je general Ante Gotovina, a osuđen je general Mirko Norac. To što je sudjelovao u hvatanju Gotovine donijelo mu je naklonost Carle Del Ponte, a možemo reći, i drugi mandat na mjestu državnog odvjetnika.
U svojoj karijeri morao je uhititi i nekadašnjeg suradnika i školskog prijatelja Ivu Sanadera. Postavljalo se pitanje: ako je Bajić bio tako dobar sa bivšim premijerom, kako to da se već tada kao Glavni državni odvjetnik nije oglasio o kriminalnim radnjama premijera? Predbacuje mu se baš to što je šutio, a vjerojatno je znao za sve “podvige” tadašnjeg premijera i prijatelja.
Mrlja na Bajićevoj karijeri svakako je i slučaj “Kamensko”. Bivši ravnatelj policije, Oliver Grbić, prozvao je tada Mladena Bajića zbog zaustavljanja istrage u Aferi Kamensko. Grbić je tvrdio kako je Bajić to napravio da bi zaštitio Ninoslava Pavića i da je u svemu tome imao podršku tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića.
Također je vezan i uz aferu oko pokušaja istrage protiv bivšeg predsjednika Visokog trgovačkog suda Nenada Šepića koji je napao Bajića, i to preko njegove supruge, jer nije uspio u ponovnoj kandidaturi za predsjednika Visokog trgovačkog suda. Slučaj koji ga je skoro koštao pozicije je Brezovica. Bajić je tada načinio veliku pogrešku jer je podržao svoju zamjenicu Božicu Cvjetko koja je bila upućena o seksualnom zlostavljanju štićenika doma u Brezovici, ali je obustavljala kriminalističku obradu i nije dopuštala provođenje istražnog postupka.
Arsen Bauk dodjelio je 2010. Mladenu Bajiću ime – Stand Bajić, optužujući ga s kolegama SDP-ovcima da je na stand by jer drži neke prijave u ladicama. Braneći Bajića iste godine tadašnji hrvatski predsjednik Ivo Josipović izjavio je kako je u raščišćavanju afera u Hrvatskoj u prošlosti nedostajalo političke volje i političke klime, a u tom je kontekstu rekao kako bi glavni državni odvjetnik Mladen Bajić da je “ranije kukuriknuo, zasigurno završio u loncu”.
Među afere Mladena Bajića ubraja se i Lex Perković. Naime, iako je po Zakonu trebalo zastupati interese Njemačke, Državno odvjetništvo uputilo je žalbu Vrhovnom sudu na odluku o izručenja Josipa Perkovića i Zdravka Mustača Njemačkoj.
“Državno odvjetništvo tvrdi da je u slučaju likvidacije zastara nastupila 1998. godine, no prema strukturi Zakona o pravosudnoj suradnji ono ima funkciju zastupanja interesa države koja traži izručenje. To je nespojiva konfrontacija interesa”, kazao je tada medijima odvjetnik Veljko Miljević.
DORH je bio obvezan štititi poštivanje hrvatskih zakona, a u isto vrijeme štititi interese Njemačke kao tražitelja izručenja što je bio jedinstven slučaj. DORH je svojim postupcima i stavovima u više navrata poručio kako je zastara za ubojstvo Stjepana Đurekovića 1983. godine nastupila 1998. godine te kako je stoga izručenje i Perkovića i Mustača Njemačkoj nemoguće, pisali su mediji.
DORH: Mladen Bajić i Dinko Cvitan zamijenili uloge prije tri godine – Što se promijenilo?
Nasljednik Cvitan
Trenutačno ulogu Državnog odvjetnika obnaša Dinko Cvitan, dugogodišnji suradnik Mladena Bajića, koji ga 2014. godine zamjenjuje na poziciji glavnog državnog odvjetnika, ali ništa se nije promijenilo.
Prilikom preuzimanja dužnosti Cvitan je rekao: „Nastavit ćemo s ovakvim načinom rada, a ja želim ostvariti i bolje rezultate. Nemojte zaboraviti da sam do sada bio dio tima Mladena Bajića, kao ravnatelj USKOK-a. Radili smo zajedno na svim velikim predmetima, o kojima je javnost informirana i nastavit ćemo i dalje. Hoću li u tome uspjeti, ja ću se potruditi. Ne znam.“
(VIDEO) Ljutiti Cvitan pokazao pravo lice: Pravobraniteljica i Željka Markić pričaju gluparije!
Tako je nakon Mladena Bajića na čelo državnog odvjetništva došla njegova desna ruka, ravnatelj USKOK-a Dinko Cvitan, a po isteku dužnosti, Mladen Bajić postao je zamjenik glavnog državnog odvjetnika.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
