Stručnjak za sigurnost Ogorec za Narod.hr otkriva prijeti li Europi nova migrantska kriza: ‘Praktički nije niti prestala od 2015.’

“Iz svega što se do sada moglo vidjeti, razmjerno mali broj (do sto tisuća) migranata kojima je Turska otvorila vrata prema europskim granicama prvenstveno je jedan od oblika iskazivanje moći zemlje koja ima preko 3,7 milijuna migranata i izbjeglica na skrbi, ali koje očigledno može iskoristiti i kao svojevrsno oružje kako bi ostvarila svoje državne interese. Zapravo, migracijska kriza (mislim da je to bolji termin od „izbjeglička“) praktično nije niti prestala od velikog migracijskog vala 2015. godine, samo je promijenila svoju strukturu. Radi se o ljudima čiji život i zdravlje nisu u većoj mjeri ugroženi, jer su zbrinuti na prostoru stabilne i uređene države – Turske, gdje im ne prijeti nikakva egzistencijalna ugroženost.”, istaknuo je za Narod.hr stručnjak za sigurnost Marinko Ogorec.

Povodom događanja na grčko-turskoj granici i potencijalnoj eskalaciji migrantske krize koja je tijekom 2015. posebno pogodila politički ranjivu Jugoistočnu Europu, za Narod.hr više je otkrio vojni analitičar i sigurnosni ekspert prof. dr. sc. Ogorec.

Narod.hr: Ucjenjuje li Erdogan europske države prijetnjom o otvaranju granica?

Iz svega što se do sada moglo vidjeti, razmjerno mali broj (do 100 000) migranata kojima je Turska otvorila vrata prema europskim granicama prvenstveno je jedan od oblika iskazivanje moći zemlje koja ima preko 3,7 milijuna migranata i izbjeglica na skrbi, ali koje očigledno može iskoristiti i kao svojevrsno oružje kako bi ostvarila svoje državne interese.

Narod.hr: Koji je najbolji odgovor na takvu politiku?

Diplomatski pregovori su u konačnici uvijek najbolje rješenje. Već samim time što je Erdogan otvorio granice razmjerno malom broju migranata u odnosu na ukupni broj koji se nalazi na turskom teritoriju, ukazuje kako je spreman na pregovore i kompromis koji bi mogao podjednako zadovoljiti tursku i europsku stranu (odnosno, biti podjednako nepovoljan za obje strane – ovisno kako se gleda na takav kompromis).

Narod.hr: Slijedi li Europi nova izbjeglička kriza?

Zapravo, migracijska kriza (mislim da je to bolji termin od „izbjeglička“) praktično nije niti prestala od velikog migracijskog vala 2015. godine, samo je promijenila svoju strukturu. Promijenjena politika većine europskih zemalja nakon migracijskog vala iz 2015. godine utjecala je i na strukturu novih oblika ilegalne migracije koja više ne nastupa u masovnom pohodu, već se nastoji domoći krajnjih odredišta putem tzv. „dispergirane migracije“.

Radi se o malim skupinama koje pokušavaju prijeći pogranični prostor na teško prohodnom i slabo kontroliranom dijelu granice, a ako to uspiju i dalje izbjegavaju otvorene kontakte s lokalnim stanovništvom i službenim tijelima vlasti sve do dolaska u zemlju njihove konačne destinacije. Ako to uspiju i na mjestu krajnje destinacije ne žele se registrirati kako ne bi bili vraćeni na mjesto s kojeg su i krenuli. Naravno, veliki priljev novih migranata mogao bi samo pojačati taj pritisak. To se najbolje vidi u aktualnim događanjima na grčko-turskoj granici, a za očekivati je slična događanja i bugarskoj granici.

Narod.hr: Radi li se o ugroženim ljudima ili ekonomskim migrantima?

Radi se o ljudima čiji život i zdravlje nisu u većoj mjeri ugroženi, jer su zbrinuti na prostoru stabilne i uređene države – Turske, gdje im ne prijeti nikakva egzistencijalna ugroženost. Osim toga, sada većina migranata dolazi iz država koje uglavnom nisu pogođene neposrednim ratnim djelovanjima (Pakistan, Iran, Irak, Afganistan…), pri čemu na putovanje i usluge krijumčara troše značajne svote novca s kojima bi svakako mogli razmjerno uspješno živjeti u svojim matičnim zemljama.

Većina migranata koja i zatraži azil u nekoj od zemalja na svom putovanju, prvom prilikom nastoji dalje nastaviti put do konačnog odredišta u nekoj zapadno europskoj zemlji, što u velikoj mjeri relativizira problem njihove sigurnosti ili progona u matičnoj državi. Na kraju, postavlja se i glavno pitanje takve dispergirane migracije – kada dođu do krajnjeg odredišta, kako i od čega bi ti ilegalni migranti živjeli?

Naime, cijelo vrijeme nastoje biti „nevidljivi“, odnosno ne registrirati se kod legalnih institucija vlasti, uključujući i zemlju konačnog dolaska, kako ne bi bili vraćeni odakle su i krenuli. Na taj način ne mogu dobiti nikakav legalan i legitiman posao, kao niti bilo koji oblik socijalne pomoći u zemlji primateljici, pa im preostaju razni oblici nezakonitih djelatnosti. Naravno, sve to predstavlja ozbiljan sigurnosni problem većine europskih zemalja na kojeg za sada još uvijek nemaju optimalno rješenje.

Narod.hr: Što mogu očekivati ilegalni migranti dolaskom na europsko tlo?

Kada se radi o migrantima iz aktualne, tzv. „puzajuće“ ilegalne migracije, njihova sudbina svakako nje nezavidna. S obzirom na to da se plaše registrirati se u zemlji njihove konačne destinacije kako ne bi bili prisilno deportirani, oni su „nevidljivi“ za sustav zemlje primateljice. To znači da ne mogu ostvariti nikakva socijalna niti druga društvena prava, ne mogu naći legalni posao (bez obzira na razinu kvalifikacije, koja je i u njihovom slučaju u pravilu vrlo niska) i samim time jedino što im preostaje su kriminalne aktivnosti. U značajnom broju slučajeva oni postaju i žrtve kriminalnog miljea kroz najgore oblike ljudske eksploatacije, zaključio je za Narod.hr prof.dr.sc. Marinko Ogorec.

* Marinko Ogorec je pročelnik studija Upravljanja u kriznim uvjetima na Veleučilištu Velika Gorica. Do sada je napisao 12 knjiga (upravo se priprema izlazak iz tiska zadnje knjige “Hladno oružje”), 19 znanstvenih i stručnih radova te oko 350 publicističkih radova uglavnom za listove “Hrvatski vojnik” i za slovenski časopis “Revija obramba”. Rođen je 1957. godine u Karlovcu. Završio je Vojnu akademiju kopnene vojske, magistrirao na Fakultetu društvenih znanosti u Ljubljani, a doktorirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1997. godine. Djelatnu službu u bivšoj JNA napustio je krajem 1989. godine te se uključuje kao dragovoljac u Domovinski rat. Tečaj za diplomatsko-konzularne poslove RH završio je 1992. godine, a isto tako i prvi naraštaj Vojno-diplomatske škole 1995. godine. Po završetku Vojno-diplomatske škole radi u Uredu za vojne izaslanike i protokol MORH-a, a u vremenu od 2000. – 2004. godine obnaša dužnost vojnog izaslanika RH u Ruskoj Federaciji. Po povratku je načelnik Odjela bilaterale u Službi za međunarodnu obrambenu suradnju MORH-a i načelnik Odjela obrambenih sustava u Institutu za istraživanje i razvoj obrambenih sustava. Od 2012. godine radi kao profesor na studiju Upravljanja u kriznim uvjetima Veleučilišta u Velikoj Gorici.