Reakcija premijera Plenkovića kako je izjavu bivšeg hrvatskog predsjednika Ive Josipovića da je aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović svoj govor u Kninu držala pod utjecajem alkohola, (u prijevodu pijana), Plenkovićev dakle nevjerojatno suhoparni komentar kako je to „jedna teška izjava“ zapravo aktualizira pitanje svih pitanja ove predsjedničke kampanje: želi li uopće Andrej Plenković pobjedu Kolinde Grabar Kitarović ili bi mu u osvit velike koalicije zapravo puno više odgovarala pobjeda Zorana Milanovića? Zlatna mladež i u Banskim Dvorima i na Pantovčaku, može li bolje?
Teza je samo na prvu loptu nevjerojatna, pogledamo li detaljnije Plenkovićevo držanje, a pogotovo pogleda li se u trenutcima kad ju onako nisko gotovo uličarski vrijeđaju (u prvom redu Fred Matić), držanje samog vrha HDZ-a prema aktualnoj Predsjednici, ovo je pitanje više negoli opravdano. Jer, još nikad nismo doživjeli da se ovako prostački napada jedan kandidat, a da stranka koja ga nominira šuti i šutnjom gotovo da plješće tom cipelarenju!
Javna je tajna da je pune tri godine između Kolinde i Plenkovića tinjao veliki, zapravo ogromni politički i ideološki rat. Njezin je politički moto bio Jadran-Baltik, Hrvatska dakle kao dio kolokvijalno gledano proširene Austro-Ugarske, Plenković je na taj plan doslovno bio alergičan, on Hrvatsku čvrsto vidi nominalno u Uniji, ali strateški i taktički na Balkanu i to je ključni razlog zbog kojeg Hrvatska unatoč Kolindinom trudu nikada nije jedan pedalj odmaknula prema srednjoj Europi. Naime, Bruxelles i Merkelica, prave gazde Andreja Plenkovića ovaj prostora i Hrvatsku u njemu, vide primarno kao dio zapadnog Balkana i Plenković se što intimno, temeljem svog projugoslavenskog odgoja, što po logici svojih stvarnih gazda držao na distanci doslovno prema svemu što je donosio plan Jadran-Baltik. „Zapadni Balkan“, odnosno preciznije „Regija kao Treća Jugoslavija“, to je srce njegovog pravog odgoja, to je samo srce njegovih političkih nastojanja, to je njegov intimni pogled na hrvatsku vanjsku politiku.
U prijevodu, Hrvatskoj je mjesto na Balkanu, u tijesnim vezama sa Srbijom. Zato ne samo da nije imao nikakvih problema s time da za ministricu vanjskih poslova postavi osobu koja je bila savjetnik srpskog, zapravo velikosrpskog političara Dačića, već se samo tako može objasniti zbog čega čak i na parlamentarne prosvjede kako smo se obavezali Srbiju prozivati i motriti ispunjava li prema putu u Uniju svoje europske obveze, nikada nije na tu temu tražio nikakvu aktivnost ministarstva vanjskih poslova. Nikada! Gledajući na stvari iz tog ugla može se mirno konstatirati kako je pune tri godine Kolinda Grabar-Kitarović bila njegov jedini pravi, veliki, vanjskopolitički suštinski oponent. U savršenim vezama s brojnim svjetskim diplomatima, ta je žena mogla i do Putina i do Trumpa, što je često bila nemoguća misija za Andreja Plenkovića. Tako su se malo po malo nišanske sprave iz Banskih Dvora okretale prema Pantovčaku. I u ključnom trenutku Plenković je uspio na prepad, pravom pravcatom diverzantskom akcijom osvojiti Pantovčak. Nikada Kolinda Grabar-Kitarović ne bi iz svog ureda izbacila Matu Radeljića, a još manje savjetnika za sigurnost Galića, da se Plenković i njegovi momci nisu iskrcali na Pantovčaku, i forsirajući Sljeme, zarobili hrvatsku kraljicu. I ona se predala. Bez ispaljenog metka. Premda nema nikoga u ovoj državi koji ne vidi ovu operaciju, koji ne razumije da se Kolinda jednostavno predala i prodala, i ona i On glumataju kao da eto idu punog srca zajedno u još jedan izborni ciklus. Uz sve medije, narod tu prevaru razumije i stoga je Miroslav Škoro trenutno najveća hrvatska politička zvijezda! Obzirom da boljeg kandidata nema, obzirom da su njene veze vani neuništive, a obzirom da ona sama nema ama baš nikakvu logistiku u domovini, Kolinda i Plenković su napravili prividni pakt: mi ćemo te podržati, a ti ćeš šuteći o našim grješkama biti naša predsjednica. Naša, znači da ćeš slušati i da češ biti Moja predsjednica. I Kolinda je pristala. I to je njena fatalna, njezina životna pogrješka. Jer se taj lažnjak vidi iz zrakoplova. No, nakon što je Pantovčak osvojen, krenulo se u operacionalizaciju plana. Kolinda je za početak od stranke, za svoju kampanju, dobila tri puta manje sredstava negoli prije pet godina i da netko ima mozga na Pantovčaku već bi iz toga shvatio da će biti potrošena poput Kuščevića, Žalac, Marića i Tolušića. S tri puta manje novaca negoli prije pet godina Kolinda Grabar Kitarović ne može ništa, u najmanju ruku ne može voditi kampanju onako kako je htjela. Iako su joj dakle drakonski smanjena financijska sredstva, na Pantovčaku se nisu upalile lampice za uzbunu. Bilo je još niz pokazatelja koji su tražili barem da se u znak dvojbe podignu obrve, ali ni po čemu se ne vidi da Kolinda razumije što joj se sprema.
A onda je došao Knin i neviđeni napadi na hrvatsku Predsjednicu, napadi u kojima je vapila za pomoći, ali je baš nitko nije branio. I taj nalog da se šuti, ta činjenica da premda je gurnuta u blato, da nema niti jednog HDZ-ovca da joj gentlemenski pruži ruku, najbolje govori što se na ovim izborima sprema Kolindi Grabar-Kitarović. Naime, na njezin govor na prijemu za ratne zapovjednike Oluje, bivši ministar branitelja Fred Matić je rekao da je to bio takav govor „da je dva puta išao u WC povraćati“. Svašta smo čuli u hrvatskoj političkoj areni, ali ovako prostački, ovako uličarski nisko još nitko nije pao kao Fred Matić! Na stranu što su svi mediji i najveći dio parlamentarne scene ne aktualizirajući ovu degutantnost zapravo prešutjeli ovu besramnost, primitivizam i taj izljev crvenog fašizma, no, fatalna je činjenica za Kolindu da nitko, ali baš nitko iz HDZ-a nije imao potrebu reagirati na ove riječi Freda Matića. Da je s najvišeg mjesta dat nalog da se reagira, Bačić bi s Korčule plivao prema Zagrebu da se javno pred kamerama što prije očituje. Da Plenković misli da je Kolinda zaslužila da je se brani, ne bojte se, svizac Jandroković bi se oglasio čak i prije Bačića. O Reineru da ne govorim! Ali, nitko se nije javio, premda se za reakcijom doslovno vapi i ljudski i politički. Zašto su svi odšutjeli ove degutantnosti?
Da je Kolinda Grabar-Kitarović iskreni i pravi odabir Andreja Plenkovića ne postoji nikakva šansa da bi se dopustilo da se ovakvim riječima progovara o njoj. Ali, Plenković se zapravo zlurado veseli njenom porazu. I zato čak i na izravan upit novinara o Josipovićevoj provokaciji koja smjera tvrdnji da je Predsjednica pijana držala govor u Kninu, nije rekao ništa više od toga da je to“ jedna teška izjava“. Teška? Što to znači? Dakle, nije niti neprimjerena, niti odvratna, niti nepristojna, niti nota bene netočna, nego je samo „teška“?
Plenković je dakle na samom početku dopustio da se Kolindu valja po blatu, pa tako bez reakcije ostaju napadi na nju da se od njenih govora „ povraća“, da ima problema s alkoholom, a ove detalje valja zapamtiti jer je ovo tek početak kampanje. Kolinda i njezin politički program dakle nikada nije bio istinski odabir Andreja Plenkovića, a Miroslava Škoru zacijelo prezire s njegovim političkim stajalištima!
Gledamo li u tom kontekstu Plenkovićevo držanje njemu bi zapravo kako god to djelovalo nevjerojatno, najviše odgovaralo da pobjedi Zoran Milanović jer bi ta pobjeda bila sjajna uvertira i jamstvo stabilnosti velike koalicije koja je životni san Andreja Plenkovića. Zlatna komunistička mladež i na Pantovčaku i u Banskim Dvorima, može li bolje? Nevjerojatno? Pa jesmo li mogli vjerovati da će bez jedne jedine riječi kritike Milorad Pupovac kao dio najuže hrvatske vlasti već dvije godine za redom točno na dan Oluje odlaziti u Srbiju i tamo sudjelovati u skupovima na kojima se onako divljački vrijeđa i Hrvatska i branitelji i kompletan hrvatski narod, a da premijer na to gleda de facto s razumijevanjem?
Dakle, kad se radi o Andreju Plenkoviću iznenađenjima nikad kraja.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
