Ustavni sud je odbacio zahtjeve za ocjenu ustavnosti Zakona o udomiteljstvu i ocijenio da je u skladu s Ustavom. Međutim naložio je sudovima i drugim nadležnim tijelima da osporene zakonske odredbe (tko čini udomiteljsku obitelj) tumače “na način koji će svim osobama pod jednakim uvjetima omogućiti sudjelovanje u javnoj usluzi udomljavanja, dakle, neovisno o tome živi li potencijalni udomitelj u životnom ili neformalnom životnom partnerstvu”.
Drugim riječima, Ustavni sud je donio svojevrsnu pitijsku “interpretativnu izjavu” o tome kako Centri za socijalnu skrbu, Ministarstvo obitelji i sudovi trebaju postupati u praksi, njima je prebacio lopticu, čime je otvorio pandorinu kutiju jer će ta tijela donositi različita tumačenja i presude o tome mogu li homoseksualni parovi u životnom partnerstvu biti udomitelji iako zakon ne predviđa tu mogućnost. Takvim pojedinačnim i različitim tumačenjima se stvara pravna nesigurnost, čime će najviše nastradati djeca.
Ustavni sud je donio Odluku kojom se odbija zahtjev jedne petine zastupnika u Hrvatskom saboru za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 9. točke 3., članka 11. stavka 3. i članka 13. stavka 2. Zakona o udomiteljstvu i donio je rješenje da se ne prihvaćaju prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 9. točke 3. i članka 11. stavka 3. Zakona o udomiteljstvu (“Narodne novine” broj 115/18.).
Donosimo nekoliko ključnih točaka iz odluke:
“Ustavni sud rezimira da ZoU u postojećem normativnom sadržaju koji je na snazi ima legitiman cilj i u tom pogledu nije u nesuglasnosti s Ustavom te ne zahtijeva postupanje Ustavnog suda u smislu članka 55. Ustavnog zakona” (da ukine Zakon ili dio Zakona).
“Ustavni sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede načela jednakosti i osobnog dostojanstva”
“Ustavni sud utvrđuje da osporene zakonske odredbe, iz kojih je svjesnim odabirom predlagatelja zakona izostavljena određena društvena skupina, proizvode generalne diskriminatorne učinke prema društvenoj skupini istospolno orijentiranih osoba koje žive u životnim i neformalnim životnim partnerstvima, za što nema ni racionalnog opravdanja ni legitimnog cilja ili je s legitimnim ciljevima ZoU-a, kao cjeline, u značajnom nerazmjeru”.
“Ustavni sud ističe da su sudovi i druga tijela dužna osporene zakonske odredbe tumačiti i primjenjivati na način koji će svim osobama pod jednakim uvjetima omogućiti sudjelovanje u javnoj usluzi udomljavanja, dakle, neovisno o tome živi li potencijalni udomitelj u životnom ili neformalnom životnom partnerstvu”, piše u odluci.
Odluka je donesena s devet glasova za i četiri protiv, a ustavni suci koji je nisu podržali objavit će izdvojena mišljenja.
> Tko su Ivo Šegota i Mladen Kožić i koje udruge i stranke stoje iza njih?
> Dr. Herman Vukušić o Staziću: ‘Glasan za istospolne parove, za branitelje je šutio’
> Centar za socijalnu skrb odbio homoseksualni par – u interesu djeteta i u skladu sa zakonom
Zahtjev za ocjenom ustavnosti podnijeli su: Udruga Zagreb Pride, Udruga Dugine obitelji, Ivo Šegota i Mladen Kožić, HNS, GLAS, aktivisti Kristijan Grđan iz Stuttgarta, SR Njemačka i Ivan Zidarević iz Zagreba te Damir Jelušić iz Kraljevice,
Odluku u cijelosti pročitajte ovdje: