Ustavni sud je danas donio odluku da referendumsko pitanje Stožera za obranu hrvatskog Vukovara nije u skladu s Ustavom te se takozvani “referendum o ćirilici” neće održati.
U odluci Ustavnog suda stoji da je utvrđeno da nije u skladu s Ustavom referendumsko pitanje predloženo u zahtjevu za raspisivanje referenduma Građanske inicijative “Stožer za obranu hrvatskog Vukovara”, koji je njezin Organizacijski odbor dostavio predsjedniku Hrvatskog sabora 13. prosinaca 2013.
Ustavni sud kaže kako o predloženom referendumskom pitanju nije dopušteno raspisivanje referenduma.
Gradsko vijeće Grada Vukovara dužno u roku od jedne godine vodeći se člankom 6. Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, a u duhu članka 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, u Statutu Grada Vukovara izrijekom propisati i urediti, za cijelo područje odnosno za pojedini dio ili pojedine dijelove područja Grada Vukovara, individualna prava pripadnika nacionalnih manjina na službenu uporabu svoga jezika i pisma te javnopravne obveze tijela državne i javne vlasti između onih navedenih u Zakonu o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina za koje smatra da odgovaraju životnim činjenicama i faktičnim okolnostima u Gradu Vukovaru, u opsegu koji ne ugrožava samu bit tih prava, a istodobno uvažava potrebe većinskog hrvatskog naroda koje izviru iz još uvijek živih posljedica velikosrpske agresije početkom 90-ih godina 20. stoljeća te potrebu pravednog i pravilnog tretmana srpske nacionalne manjine na području Grada Vukovara.
Ustavni sud kaže kaže kako je Vlada Republike Hrvatske dužna u roku od jedne godine od dana objave ove odluke uputiti u parlamentarnu proceduru izmjene i dopune Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u kojima će urediti prikladan pravni mehanizam za slučajeve kad predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave ne provode obveze iz Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina odnosno opstruiraju njegovu provedbu.
U obrazloženju suda stoji kako se referendumskim pitanjem predlaže stroža pretpostavka za nastanak obveze osiguranja uporabe ravnopravne službene uporabe jezika i pisma neke nacionalne manjine na području općine ili grada: umjesto da se ta uporaba mora osigurati na području općine odnosno grada na kojem pripadnici određene nacionalne manjine čine najmanje trećinu stanovnika, prema predloženom referendumskom pitanju morala bi se osigurati samo ako na tom području pripadnici određene nacionalne manjine čine najmanje polovinu stanovnika.
Ocjena o (ne)suglasnosti s Ustavom predloženog referendumskog pitanja mora ispitati s aspekta zahtjeva koji proizlaze iz demokratskog društva utemeljenog na vladavini prava i zaštiti ljudskih prava, pri čemu se u obzir moraju uzeti i priroda prava nacionalnih manjina uz koje se vezuje konkretna pozitivna obveza državnih tijela te legitimnost cilja predložene izmjene članka 12. stavka 1. UZoPNM-a, obrazlaže Ustavni sud.
“Nije na Ustavnom sudu da u ovom postupku ispituje dopuštenost razlikovanja brojčano velikih i malobrojnih nacionalnih manjina kad je riječ o pravnoj mogućnosti službene uporabe njihova jezika i pisma u općinama i gradovima. Dostatno je zaključiti da tvrdnje Organizacijskog odbora rasvjetljuju činjenicu kako je cjelokupna narodna inicijativa poduzeta zbog faktičnih okolnosti povezanih sa srpskom nacionalnom manjinom, jedinom koja se u Republici Hrvatskoj može ubrojiti u “brojčano veliku””, stoji u obrazloženju Ustavnog suda.
“Predloženim povećanjem praga, naime, prestala bi zakonska obveza da se za tu manjinu u određeno broju općina i gradova, uključujući Grad Vukovar, osigura službena uporaba jezika i pisma na temelju članka 12. stavka 1. UZoPNM-a”, obrazloženje je Ustavnog suda.
Ustavni sud naglašava da nijedna nacionalna manjina ne postaje većinski narod u Republici Hrvatskoj niti stupa na mjesto većinskog hrvatskog naroda samo zato što na području neke općine odnosno grada ima većinu u ukupnom broju stanovnika te općine ili grada.
Zbog te joj brojčane prednosti mogu biti priznate odgovarajuće pogodnosti ili povlastice, pa čak i prava, zbog toga može imati i određene de facto prednosti na tom lokalnom području (pri čemu sve to vrijedi – u obrnutom smjeru – i za većinski hrvatski narod koji je u toj općini odnosno gradu brojčano u manjini i na koji se mogu protegnuti odgovarajući zaštitni mehanizmi), obrazložio je Ustavni sud.
Međutim, sama činjenica što u nekoj općini ili gradu nacionalna manjina ima brojčanu prednost ne mijenja njezinu bit kao nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
