Centar za obnovu kulture (COK) održao je predavanje s dr. sc. Andrejem Grubišićem pod nazivom “Vladine ekonomske (korona) mjere: Promocija slobodnog tržišta ili primjer negativnog državnog intervencionizma?”
Glavna je tema interentskog seminara bila je aktualna situacija s koronavirusom i vladine ekonomske mjere koje su nedavno donesene. Dr. sc. Grubišić je podsjetio da se zalagao da država oslobodi sve tvrtke i obrte u realnom sektoru od poreznih obveza po svim osnovama na razdoblje od dva mjeseca bez diskriminacije, te da se svim građanima koji ne primaju plaću u državnom i javnom sektoru isplati 3 x 3.250 HRK u obliku sveobuhvatnog nediskriminatornog povrata poreza.
Dakle, ta mjera bi omogućila poduzećima da izdrže trenutno stanje u kojem nije moguće normalno poslovati, te bi svima pružilo jednaku priliku u daljnjoj borbi s izglednom recesijom. Umjesto toga, vlada je odlučila pomoći nekim poduzećima koje ispunjavaju zadane kriterije, poput pada prihoda u visini preko 50%. Nadalje, odredila je da će direktnim doznakama na račune kvalificiranih tvrtki sudjelovati u isplati dijela plaće njenim djelatnicima. Tako je umjesto prepuštanja slobode izbora što će biznisi učiniti s dostupnim sredstvima odlučila odrediti namjenu tih sredstava ne uzimajući u obzir individualne potrebe i preferencije svakog od biznisa. Time je odredila koje tvrtke će dobiti pomoći i koje neće, što smatra diskriminatornom odlukom i primjer negativnog intervencionizma u ekonomiju. Podsjećamo da slobodno tržište može funkcionirati kada vlada pravedno i nepristrano regulira pravila ponašanja, a svaki potez koji daje nekima povlaštenu poziciju zapravo stvara nove nepravde i iskrivljuje tržišne odnose.
Dr. sc. Grubišić je pohvalio vladinu mjeru odgode plaćanja PDV, dok se faktura ne naplati. Međutim, u cijeloj raspravi o mogućim mjerama nije se ozbiljno razmotrilo mogućnost smanjenja poreznog opterećenja i raznih nameta koje opterećuju hrvatsko gospodarstvo. Ova kriza jasno pokazuje da je javni sektor prevelik i preskup u odnosu na ukupnu veličinu privatnog sektora te da postoji opasnost da će opet realni sektor morati snositi glavni teret oporavka. Postoji u javnosti i dalje percepcija da država ima svoj novac te da nije problem se dodatno zaduživati kako bi održala golemi sustav. Grubišić je naglasio da je to velika zabluda te da je prava istina da država nema „svoj novac“, nego raspolaže s onim što uspije uzeti od pojedinaca i tvrtke kroz razne oblike oporezivanja. Ta sredstva onda raspodjeljuje kako želi u skladu sa svojim preferencijama.
Očekuje da će rasti pritisak poslovne zajednice da Vlada relaksira aktualne mjere
Naveo je primjer Uljanika i brodogradnje u koje je država ukupno potrošila više od 35 milijardi kn poreznih obveznika što odgovara cjelokupnom iznosu predložene porezne relaksacije i povrata poreza koje je predložio za prevladavanje postojeće krize, a rezultati te odluke su svakome vidljivi. To je primjer kad država proglasi određenu djelatnost „strateškim“ i otvara veliki prostor za zloupotrebu i politiku korupciju. Nadalje, pojasnio je da postoji nerazumijevanje kod dijela kritičara koji smatraju da zagovornici slobodnog tržišta sada traže državnu pomoć jer neki od njih ne razumiju ulogu države u dijelu koji nije prepušten tržištu, a to su porezna i monetarna politika. Dakle, apel za svođenjem poreza na 0% na period od dva mjeseca za sve sudionike tržišne utakmice i sveobuhvatni povrat poreza direktnim uplatama na račune građana je primjer reduciranja državne prisutnosti u gospodarstvu i prepuštanja inicijative privatnom sektoru i građanima na način koji je u cijelosti nepristran.
Dakle, ovdje se ne bi radilo o negativnoj državnoj intervenciji, dapače, upravo suprotno – od države se tražilo da radi isključivo ono što je pod njenom direktnom ingerencijom i to na način koji neće preferirati bilo koju skupinu po bilo kojoj osnovi.
Koliko će recesija trajati?
Na pitanje koliko će dugo ova recesija trajati Grubišić nije htio špekulirati, ali je naglasio da zbog strukturnih slabosti naše ekonomije mogla bi trajati duže nego u drugim zemljama. Treba promijeniti paradigmu tako da država postane servis građanima, a ne da građani služe njenim potrebama. Očekuje da će brzo rasti pritisak poslovne zajednice da vlada relaksira aktualne mjere.
COK je neprofitna udruga koja promiče načela ograničene vlasti i ekonomskih sloboda. Isključivo se financira donacijama svojih dobročinitelja i ne prima javni novac poreznih obveznika koji se dijeli iz državnog i lokalnih proračuna. U COK-u smatraju da bi civilno društvo moralo biti neovisno i slobodno u odnosu na vladajuće strukture, a ne djelovati kao produžena ruka vlade ili onih koji imaju poluge moći u državi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
