Hrvatske obrambene snage, ponekad zvane i Hrvatske oružane snage (HOS) bile su među prvim organiziranim vojnim postrojbama koje su djelovale u Domovinskom ratu. Tamo gdje drugi nisu htjeli ili smjeli, tamo su išli bojovnici Hrvatskih obrambenih snaga, čiju bi spomen ploču predsjednik RH Zoran Milanović ‘bacio negdje’.
- Kad je i kako osnovan HOS?
Elitna jedinica Hrvatske vojske koja je podnijela veliki teret u prvim i najtežim danima obrane Hrvatske, osnovana je 25. lipnja 1991. godine, na samo proglašenje samostalnosti Hrvatske (Dan državnosti). Uz Hrvatsko vijeće obrane (HVO), i Teritorijalnu obranu BiH (TO BiH), činile su okosnicu otpora velikosrpskim snagama i u Bosni i Hercegovini.
HOS se u Hrvatskoj integrirao u Hrvatsku vojsku početkom 1992. prilikom restrukturiranja vojnih snaga unutar Republike Hrvatske.
Hrvatske obrambene snage službeno su osnovali Dobroslav Paraga, Ante Paradžik, Alija Šiljak i još neki članovi tadašnjeg vodstva HSP-a. Odmah je osnovan i Ratni stožer HOS-a, a Ante Paradžik bio je njegov prvi načelnik. HOS-ov Ratni Stožer bio je smješten u zagrebačkim prostorijama HSP-a, tj. u Šenoinoj ulici na broju 13, a kasnije u Starčevićevom domu.
2. Na kojim su bojištima sudjelovali?
Hrvatske obrambene snage (HOS), ponos hrvatskoga naroda, vojne su jedinice koje su branile Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu od velikosrpske agresije na svim najtežim bojištima, od Vukovara, Dubrovnika i Srđa, Škabrnje, Gospića, Vinkovaca, Osijeka, Jasenovca, cijele Dalmacije.
U Zagrebu sudjeluju u borbama s JNA i oslobađanju vojarni Borongaj i tzv. Maršalke, a bore se i diljem BiH-a do Sarajeva, Kupresa, Livna, Mostara i doline Neretve, Jajca, Bosanske Posavine, područja srednje Bosne, sudjeluju i u oslobađanju doline Neretve 1992.
HOS-ovci su među prvima krenuli u obranu napadnute Domovine, i bili prvi u napadu a zadnji u povlačenju.
U Domovinskom ratu Hrvatsku je branilo 3000 pripadnika HOS-a i gotovo nije bilo ratišta na kojem nije bilo postrojbi HOS-a. Mnogi HOS-ovci tijekom rata položili su živote za slobodu domovine dok su također mnogi ostali teški invalidi.
Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji iz 2004. HOS-ovci su priznati kao punopravni hrvatski branitelji i dio Oružanih snaga RH.
3. U samo par mjeseci 1991. godine poginulo više od 700 pripadnika HOS-a
“Njegova današnja izjava da spomen-ploču poginulim HOS-ovcima ‘treba maknuti, baciti negdje’ uvreda je svim dragovoljcima HOS-a, njihovim roditeljima i prijateljima, ali i svim hrvatskim braniteljima”, priopćio je UDHOS. Poručili su da se na spomen ploči koja je bila postavljena u Jasenovcu, a kasnije izmještena u Spomen-park Novska, nalaze imena časnih hrvatskih branitelja koji su poginuli braneći svoju zemlju, među njima i Marija Huisa, najmlađeg pripadnika HOS-a, koji je poginuo u dobi od 17 godina.
Pripadnici HOS-ovih postrojbi “nisu se borili za nikakvu fašističku tvorevinu već su branili Hrvatsku od jugovojske i četnika koju su nosili crvenu zvijezdu petokraku”, podsjetili su Milanovića.
“Gospodine predsjedniče, znate li da je samo u par mjeseci 1991. godine poginulo više od 700 pripadnika HOS-a koji su na rukavu nosili grb koji vi sada spominjete i koji se nalazi na spomeniku poginulima koji bi Vi sad ‘bacili negdje'”, zaključno su naglasili iz Saveza udruga dragovoljaca Hrvatskih obrambenih snaga.
4. Jean-Michel Nicolier i Thompson su bili HOS-ovci
“Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu”, rekao je Jean-Michel Nicolier.
Samo par sati prije svog smaknuća Nicolier je francuskim novinarima na upit što za njega simbolizira Vukovar rekao: “Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu”.
Pred njihove kamere stao je u studenome 1991. u Vukovarskoj bolnici. “Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao”, kazao je novinarima Jean-Michel koji je postao jedan od simbola vukovarske patnje.
“To je moj izbor, i u dobru i u zlu”, poručio je zašto je došao pomoći Hrvatskoj u obrani od srpskog agresora, odgovarajući novinarima u vukovarskoj bolnici, u kojoj je završio nakon što je ranjen na najtežoj gradskoj bojišnici Sajmištu.
Jean-Michel Nicolier imao je 25 godina i bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca Domovinskog rata iz 35 zemalja koji su branili Republiku Hrvatsku. Iako Francuz po nacionalnosti, krajem kolovoza 1991. godine došao je u Zagreb, pristupio je redovima HOS-a u Mejaškom Selu kod Duge Rese s kojima je kasnije dragovoljno otišao braniti Hrvatsku u Vukovar.
Jean-Michel ubijen je 20. studenog na Ovčari. Njegov ubojica bio je Spasoje Petković Štuka, tada 18-godišnjak i jedan od glavnih egzekutora ranjenih civila i hrvatskih branitelja u Vukovaru. Štuka je na slobodi zahvaljujući statusu zaštićenog svjedoka pred Specijalnim sudom za ratne zločine u Beogradu gdje je svjedočio protiv drugih zločinaca optuženih za Ovčaru. Sam je priznao cijeli niz zločina, od kojih je jedno bilo i ubojstvo Jean-Michela kojem je pucao u zatiljak. Posmrtni ostatci Jean-Michela još uvijek nisu pronađeni jer su tijela iz skupne grobnice preko puta hangara na Ovčari odvezena na nepoznato mjesto.
Aktualni hrvatski predsjednik Zoran Milanović, bivši SDP-ov premijer, 1991. godine također je imao 25 godina, kao i Francuz Jean-Michel Nicolier, a “iako se zna predstavljati kao ulični fakin i fajter, nije se odazvao zovu domovine, nije obukao odoru ni čizme niti je išao braniti Hrvatsku”, upozorili su u srijedu iz Saveza udruga dragovoljaca Hrvatskih obrambenih snaga (UDHOS), te upozorili Milanovića da je svojom izjavom o micanju HOS-ove spomen-ploče ubijenim bojovnicima uvrijedio sve dragovoljce HOS-a i hrvatske branitelje.
Jedan od pripadnika HOS-a bio je i popularni pjevač Marko Perković Thompson, autor legendarne pjesme Bojna Čavoglave, koja je podizala borbeni moral hrvatskih vojnika u najtežim trenutcima i ostala simbol borbe hrvatskog naroda za slobodu.
5. Što drugi kažu o HOS-ovcima?
Đuro Glogoški, predsjednik Udruge 100-postotnih Hrvatskih ratnih vojnih invalida 1. skupine, lani je gostujući u Bujici na Z1 televiziji istaknuo: “Pripadnici HOS-a bili su pripadnici oružanih snaga RH i mislim da majice HOS-a imaju mjesta u svim mjestima Hrvatske, a ne samo na grobljima. Bio sam pripadnik HOS-a, 106. i 130. Brigade HV-a. I u Vukovaru sam bio u majici HOS-a. S ponosom ističem da sam bio pripadnik HOS-a!”.
Hrvatski branitelji Vukovara Damir Plavšić i Damir Markuš putuju po Hrvatskoj i cijelom svijetu prikazujući glazbeno-scensku predstavu Bitka za Vukovar – kako smo branili Grad i Hrvatsku. Cijela predstava temeljena je na iskustvima i sjećanjima dvojice autora koja su sažela u svojim dvjema knjigama, “58 – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca” i “Ne plači moj dobri anđele”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
