(VIDEO) Mitrikeski: ‘Država bi trebala imati učiteljsku akademiju koja ne bi trebala biti javna ustanova nego državna’

Socijalna država i „brkati studeni“ teme su o kojima su u Petom danu razgovarali Petar Mitrikeski, Marijana Bijelić, Igor Mikloušić i Lana Bobić.

Tema „socijalna država“ potaknuta je aktualnim štrajkom prosvjetara.

„Hrvatska je socijalna država po našem Ustavu“ – rekla je voditeljica pitajući gdje se Hrvatska nalazi u odnosu na druge države koje smatramo socijalnima.

„Socijalna država je ona država koja aktivno intervenira s mjerama, zakonima tako da održava stanje svog građanstva da im bude ekonomski dobro. Stari Rim je jedno vrijeme davao čak preko 30% žita puku, vjerojatno da bi sprječavao pobune“ – rekao je Mitrikeski i nastavio:

„4 su stupa na kojima počiva socijalna država – prvi je besplatno osnovno školstvo i relativno dobro subvencionirano visoko školstvo, zatim sustav mirovina, socijalna pomoć i zdravstveno osiguranje. Mi jesmo socijalna država, drugo je pitanje koliko izdvajamo za to.“

Mitrikeski je pojedine sustave podijelio ovako:
„Temeljna podjela u Europi je prema tome kako izgledaju politički sustavi. Imamo socijaldemokratske sustave koji vladaju na sjeveru Europe (nordijski), onda imamo tzv. konzervativni – Njemačka, Austrija, Francuska i imamo ovaj koji se trenutno iskristalizirao u mediteranskim zemljama.
Zatim imamo modele koji su proizašli iz pada željezne zavjese- tu su oni postsovjetski – Litva, Latvija, Rusija, Bjelorusija… Imamo postkomunistički sustav gdje spadamo mi.“

Lana Bobić rekla je da misli da socijalna država ne može postojati u društvu koje je duboko korumpirano kao hrvatsko.

„Našao sam jedan tekst jednog Belgijanca, profesora ekonomije na sveučilištu u Bruxellesu. On je uspoređivao sustave (nordijski, germanski, mediteranski i anglosaksonski) po dva parametra: prvi koliko je sustav učinkovit da proizvede visoku zapošljivost i drugo je jednakost, tj. koliko je sustav sposoban da smanji rizik od siromaštva. Kada je usporedio jednakost s učinkovitošću dobio je da je nordijski sustav visoko pozicioniran i na jednakosti i učinkovitosti, anglosaksonski sustav je nisko pozicioniran na jednakosti, ali visoko na učinkovitosti, kontinentalni sustav je nisko pozicioniran na učinkovitosti, ali visoko na jednakosti, a najgori je mediteranski koji je nizak i po jednom i po drugom parametru.“ – rekao je Mitrikeski i nastavio:

„Ekonomski kritičari kažu ako u Europi treba birati između kontinentalnog i anglosaksonskog modela, čini se da je anglosaksonski bolji jer omogućava da zapošljivost bude velika i potiče na neki tip odgovornosti: Mi ćemo smanjiti poreze srednjoj klasi, zato da ne mora sudjelovati u izgradnji egalitarnosti, ali odgovornost je onda na njima: oni će si uplaćivati osiguranja…“

Dva Amerikanca s Harvarda su uspoređivali američki sustav sa eruopskim. Amerikanci bolje žive od nas, ali se nama taj život čini težim. U Europi država puno više od svojih BDP-a daje za državne zaposlenike. Ti Amerikanci kažu: smanjite za 40-50% njihova primanja.

Mitrikeski: Štrajk bi trebalo prekinuti i obvezati premijera da iduće godine da ono što je obećao

Lana Bobić rekla je da učitelji u štrajku traže ono što im pripada, koeficijent koji je razmjeran s razinom njihova obrazovanja.

„Uvijek sam bio za to da bude pravedno. Napravljena je nepravda s koeficijentama, ali ne može se zakon o koeficijentima tako brzo revidirati. Ovo što su oni sada dobili je, po meni, dobra ponuda.“ – rekao je Mitrikeski i dodao:

„Dat ću jednu ideju kojom bi, po mom mišeljnju, trebalo dići dignitet učitelja. Država bi trebala imati učiteljsku akademiju koja ne bi trebala biti javna ustanova nego državna, znači državna ustanova sa specijalnim koeficijentima za njih, točno procjeniti koliko državi treba učitelja i svi ti ljudi bi trebali biti zaštićeni i odmah dobivati posao.“

„Mislim da bi u ovom trenutku taj štrajk trebalo prekinuti, prihvatiti ponudu i obvezati premijera da iduće godine da ono što je obećao.“ – zaključio je Mitrikeski.

„Pred nama je nova industrijska revolucija, znamo što industrijske revolucije rade s pitanjem posla. Ovo sada je revolucija vezana uz suvremene tehnologije i robotizaciju. Do 2030. godine bi mnogo ljudi moglo biti bez posla. Što će onda biti sa socijalnom državom – tko će puniti državnu kasu koja će osigurati socijalnu državu?“ – pitao je Igor Mikloušić.

„Poslovi transporta, poslovi vezani uz pravo, poslovi vezani uz usluge, uz prodaju, ti ljudi danas gube posao i očekivat će ovu sigurnosnu mrežu koju socijalna država daje. Na koji način ćemo mi to njima moći pružiti ostaje veliko pitanje.“ – poručio je te se zatim dodaknuo prijedloga tzv. „univerzalnog prihoda“ kojeg bi svatko u određenoj državi koja se za to odluči, trebao primati.

„Ideja univerzalnog prihoda je da bi ga svi trebali dobiti“ – rekao je Mikloušić iznoseći primjer takvog prijedloga u Americi.

„Izraziti porast suicida se događa u zemljama koje su najviše zahvaćene industrijalizacijom“ – primjetio je Mikloušić i dodao:

„U ovoj cijeloj STEM revoluciji mi smo izgubili humanističke znanosti. Ako stvarno dođemo u neku tehnološku utopiju, onda ćemo opet morati razmišljati o smislu života“.

Među sugovornicima je zatim došlo do rasprave što utječe na uspješnost pojedine osobe u poslu – socijalno okruženje ili sposobnosti.

Mitrikeski je analizirao podatke koliko Hrvatska izdvaja za socijalu. Hrvatska je po tome 11. zemlja u Europi, a iza nje se nalaze i mnogo razvijenije zemlje koje izdavaju mnogo manje.