Nepoznati počinitelji sinoć su objesili povijesnu talijansku zastavu na Guvernerevu palaču, odnosno Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja u Rijeci. Zastava se kratko vijorila, jer je policija reagirala odmah po dojavi, a zaposlenici koji su jutros došli u muzej, ništa nisu vidjeli.
U muzeju se danas povodom stote godišnjice okupacije Rijeke otvara izložba kojom će prikazati šesnaestomjesečnu vladavinu talijanskog začetnika fašizma D’Annunzija. Izložba pod nazivom ‘D’Annunzijeva mučenica’ otvara se u 19 sati.
U isto vrijeme Trst slavi D’Annunzija i baš na dan okupacije Rijeke – 12. rujna – planira mu podići spomenik.
“Dojavu o zastavi na Guvernerovoj palači zaprimljena je u 6,45 ujutro i na mjesto događaj odmah su izašli policijski službenici”. Kako ističu iz PU Primorsko-goranske za Jutarnji list, radi se o povijesnoj zastavi Kraljevne Italije, a ne o aktualnoj talijanskoj zastavi, koja je djelomično bila na ogradi, a djelomično na tlu.
> Evo što kaže ‘antifašist’ Obersnel o prisutnosti imena fašista D’Annunzia u programu EPK 2020.
> Što je talijanski iredentizam, pokret kojemu je cilj pripojenje Istre i Dalmacije Italiji?
Policija također kaže da su pronađeni i drugi sadržaji, propagadni letci, ali nisu otkrili što je na njima pisalo.
Ovaj se incident dogodio na stotu godišnjicu okupacije Rijeke koja se obilježava 12. rujna. Tog je datum prije sto godina talijanski začetnik fašizma D’Annunzio, na poziv riječkih iredentista, sa svojim paravojnim postrojbama crnokošuljaša umarširao u Rijeku, potom proglasio vlastitu nezavisnu državu pod nazivom Talijanska uprava za Kvarner.
Guvernerova palača, danas Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja u Rijeci u kojem se postavlja izložba, bila je njegova rezidencija. Iako D’Annunzio s Trstom nema dodirnih točaka, tamošnje gradske vlasti izdvojile su 340 tisuća eura za izložbu njegovih osobnih stvari u toj galeriji, a pripremaju i postavljanje kipa.
Ovo je samo jedna u nizu provokacija talijanskih iredentista ove godine. Krajem lipnja trojica mladih Talijana postavila su talijansku zastavu na Trsatsku gradinu. Svojom su se akcijom pohvalili: “Eto, to je Rijeka – Italija“, govore mladići u videu nakon što su postavili zastavu.
Bezobraznim performansom naknadno su se dodatno pohvalili i obrazložili: “Ja sam Roberto Di Biaso i preuzimam punu odgovornost za ono što se dogodilo”, te je pritom spomenuo i “Veliku Italiju, D`Annunzija te talijansku Rijeku, dio obitelji koja je otrgnuta od nas”.
>Silvana Oruč Ivoš: Omaklo se Tajaniju? Svima se to događa kad je riječ o Hrvatskoj!
>Jure Vujić: Iredentizam nije isključivo talijansko svojstvo
Podsjetimo također i na skandal prijatelja Andreja Plankovića, bivšeg predsjednika Europskog parlamenta, Antonija Tajanija kada je u veljači na skupu kraj Trsta uzviknuo: “Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija…”. Nizu provokacija pridružio se i talijanski političar Lorenzo Giorgi objavom slike Italije s hrvatskom obalom.
Tko je bio Gabriele D’Annunzio i što se dogodilo s Rijekom nakon I. svjetskog rata?
Talijanski političar Gabriele D’Annunzio bio je jedan od najznačajnijih pripadnika iredentističkog pokreta i duhovni inspirator Benita Mussolinija koji je nakon završetka Prvog svjetskog rata, kao samozvani predvodnik manjeg broja talijanskih vojnika zauzeo Rijeku.
Naime, status Rijeke u tom trenutku bio je još uvijek neriješen. Austro-Ugarska je prestala postojati, ali su se pregovori o budućem statusu Rijeke tek trebali nastaviti. U tim je trenutcima D’Annunzio na čelu 2000 vojnika, dezertera talijanske vojske ušao u grad Rijeku. Iako je službena Italija u tom trenutku pokušala zaustaviti D’Annunzijevo zauzimanje grada, poštujući odredbu s Pariške mirovne konferencije, prema kojoj su se talijanske postrojbe trebale povući iz grada, D’Annunzio ipak ostaje u Rijeci te u kolovozu 1920. proglašava Talijansku upravu za Kvarner s tzv. Kvarnerskom poveljom kao ustavom. Vlada u Rimu formalno je osudila D’Annunzija i ogradila se od njegova režima, no nije učinila ništa da ga ukloni s vlasti.
Takvo je stanje potrajalo do Rapallskog ugovora između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS potpisanog u studenom 1920., kojim je određeno da će Rijeka postati samostalna – Slobodna Država Rijeka.
Ubrzo nakon toga dolazi do sukoba talijanske vojske i D’Annunzija koji nije želio priznati Rapallski ugovor te je objavio rat Italiji. Nakon što je talijanska vojska bombaradirala Rijeku, nakon petodnevne bitke 1920. poznate kao Krvavi Božić i teških razaranja na području grada, D’Annunzio je poražen, te je morao iseliti iz Guvernerove palače. Strana dominacija hrvatskim krajevima time nije okončana.
U međunarodnoj će povijesti ostati zabilježeno da se upravo u Rijeci, prvi put u svijetu, ustrojio fašistički poredak. Sukladno tomu, D’Annunzio je bio prvi fašistički vladar u povijesti.
Slobodna Država Rijeka samo je formalno bila neovisna, dok je u stvarnosti bila pod jakim talijanskim utjecajem. Iako su Rapallskim sporazumom Kraljevina SHS i Italija utvrdile da ‘potpunu slobodu nezavisnost Države Rijeka i obavezale se da će to ‘vječno poštivati’, već 1924. Rijeku je anektirala tada već fašistička Italija.
Talijanizacija i zločini fašista na riječkom području
D’Annunzijeva vlast, a kasnije vlast talijanskih fašista u Rijeci bila je obilježena prisilnom talijanizacijom hrvatskog stanovništva. Tijekom Drugog svjetskog rata fašisti su počinili i brojne zločine nad hrvatskim stanovništvom.
Jedan od najtežih zločina počinjen je u selu Podhum blizu Rijeke, u općini Jelenje 1942. Nakon što su partizani ubili talijanski učiteljski bračni par Renzi, talijanski fašisti strijeljali su 12. srpnja 1942. sve zatečene muške stanovnike Podhuma starije od 14 godina. Nije poznat točan broj ubijenih, no spominje se i do 128 žrtava. U talijanske koncentracijske logore bilo je odvedeno 889 žitelja. Tri tisuće grla goveda i ovaca zaplijenjeno je, a 370 kuća i 124 gospodarskih zgrada opljačkano i do temelja spaljeno.
U Podhumu je prije Drugoga svjetskog rata živjelo 1329 stanovnika.
Prisilna talijanizacija, suzbijanje rada hrvatskih kulturnih i obrazovnih institucija te zločini nad hrvatskim stanovništvom bili su obilježja talijanske fašističke vlasti u hrvatskim krajevima, pa tako i na riječkom području.
Ploče s talijanskim nazivima
Stoga je jasna i zabrinutost i uznemirenost Riječana do koje dolazi zbog promotivnih ploča na talijanskom jeziku. Naime, u okviru projekta Rijeka 2020. – Europska prijestolnice kulture 2020. provodi se i potprojekt obilježavanja povijesnih naziva ulica u centru Rijeke u sklopu kojega bi se na promotivnim pločama na ulazima u grad trebao naći talijanski naziv – “Fiume” te ime talijanskog protofašističkog političara, koji je nakon Prvog svjetskog rata zauzeo Rijeku – Gabriela D’Annunzia.
Riječki gradonačelnik, SDP-ovac Vojko Obersnel, prilikom najave tog potprojekta početkom godine na pitanje je li pristao na postavljanje ploča s nazivima ulica na talijanskom zbog političkog pritiska i potpore nekolicine vijećnika, odgovorio je da nije ustuknuo ni pred kalašnjikovima i bombama, a kamoli pred pritiskom vijećnika. Na pitanje kako kao antifašist promišlja o prisutnosti imena fašista Gabrielea D’Annunzia u programu EPK 2020., Obersnel je rekao da se u sklopu projektnog pravca “Doba moći” želi prikazati niz događaja iz bliže povijesti, da se ne može ignorirati činjenica da je netko postojao i da je njegova vladavina rezultirala štetama i žrtvama te da se ne radi o programu kojim bi se Danuncio veličao, niti bi on na to pristao, ustvrdio je.
Prve četiri ploče postavljene su u svibnju na Koblerovom trgu te u ulicama Stara vrata, Užarska i Medulićeva, a prije nekoliko dana ploče su postavljene u ulicama Pod voltun, Marka Marulića i Šime Ljubića te na trgovima Riječke rezolucije i Grivica.
Tekst se nastavlja ispod oglasa