Marrākeš u Maroku, mjesto je u kojemu će početkom prosinca s hrvatskim potpisom ili bez njega biti službeno prihvaćen Globalni kompakt o sigurnim, uređenim i zakonitim migracijama. O domaćim nesuglasicama glede tog sporazuma, u prvoj temi Marija Selak, Aleksandar Musić, Nino Raspudić i Petar Tomev Mitrikeski razgovarali su u HRT-ovoj emisiji Peti dan.
Hrvatski talijanist i komentator društvenih događanja Nino Raspudić uvodno je iznio problematične točke Marakeškog sporazuma.
“To nije nevažan sporazum ili ‘kompakt’, kako je pomalo neobična riječ u engleskome izvorniku. S jedne strane govori se da to nije važno, pa to je pravno neobvezujuće, ali zašto se onda na tako visokoj razini okupljaju svi svečano i svi ga potpisuju, ako je nevažan i neobvezan“, zapitao je odmah Raspudić te dodao “Nikada se ne radi samo o jednom dokumentu. Čitajući taj dokument, sastavljenom na birokratskom pojednostavljenom engleskom jeziku, ima tridesetak stranica, na svoju žalost sam ga pročitao i proanalizirao i on neprestano upućuje na druge dokumente. Između ostalog na Newyoršku deklaraciju o izbjeglicama i migrantima, Agendu 2030. za održivi razvoj, te Akcijsku agendu iz Adis Abebe. Za godinu ili dvije možemo očekivati neku obvezujuću rezoluciju iz UN-a. To nije nimalo nevažna stvar. S Istanbulskom konvencijom ima zajedničko što spada u tendenciju množenja konvencija, agendi, rezolucija, međunarodnih foruma, dokumenata, koji se često množe pored ali i iznad zakonodavstava u suverenim zemljama, što je zabrinjavajuća tendencija. Nije dobro da ljudskim sudbinama upravljaju birokrati u UN-u, jer te birokrate nitko ne izabire, nikome ne odgovaraju, zatim kojekakve mreže nevladinih udruga, agencija, foruma i slično. Puno je bolje kad neke odluke o našim životima donose ljudi koje su građani izabrali na izborima i koji imaju odgovornost prema tim građanima“.
Raspudić je zatim naveo nekoliko problematičnih točaka, između ostalog:
“Globalni sporazum utvrđuje naše zajedničko razumijevanje, dijeljenje odgovornosti i jedinstvo svrhe vezano uz migracije, što čini posao za sve.” Nisu isti interesi i odgovornosti različitih država. Nije ista odgovornost Francuske i Engleske ili Hrvatske i Slovačke. Ako Njemačka treba, primjerice, tri milijuna manualnih radnika u sljedećih pet godina, to možda ne vrijedi i za neke druge zemlje. Potpisnice dokumenta se de facto obvezuju na propagandu po tom pitanju: “Mi također moramo omogućiti svim našim građanima pristup objektivnim, na dokazima utemeljenim, jasnim informacijama o prednostima i izazovima migracije, s ciljem raspršivanja zavaravajućih pripovijesti koje stvaraju negativne percepcije migranata.””, znači obvezujemo se na jednostranu propagandu, upozorio je Raspudić.
“Zamagljuje se granica između legalne i ilegalne migracije, ističu se ljudska prava svih migranata, bez obzira na migrantski status”, naglasio je.
Podsjetio je na podatak iz Švedske u koju je 2015. uselilo 153.000 ljudi, mahom s Bliskog istoga i Afrike. Od toga se njih više od 33.000 tisuće prijavilo kao malodobna djeca bez pratnje roditelja. Kada su se, kod nekih sumnjivih slučajeva, napravila medicinska istraživanja te “djece”, ispostavilo se da je 83% testiranih ima više od 18 godina.
> Szijjarto o Marakeškom sporazumu: ‘Istovjetan je izdaji Europe i predstavlja ozbiljnu prijetnju’
“Orvelovski dio nalazi se pri samom kraju dokumenta i nalaže: “promicati neovisno, objektivno i kvalitetno izvješćivanje medijskih kuća, uključujući internetske informacije, uz senzibiliziranje i edukaciju medijskih djelatnika o pitanjima i terminologiji vezanim za migracije, ulaganje u etičke standarde izvješćivanja i oglašavanje te zaustavljanje dodjele javnih sredstava ili materijalne potpore medijima koji sustavno promiču netrpeljivost, ksenofobiju, rasizam i druge oblike diskriminaciju prema migrantima, uz puno poštivanje slobode medija”. Dakle, uz puno poštivanje slobode medija kontrolirat ćemo i gušiti po tom pitanju nepoćudne medije“, upozorio je Raspudić i poručio: “Vrlo problematičan dokument i smatram da ga Hrvatska ne bi trebala potpisati!”
Ubrzo je zaiskrilo između Musića i Raspudića.
Politolog Aleksandar Musić ustvrdio je da je Nino Raspudić “jedini s hrvatske desnice koji je pročitao taj dokument” na što mu je Raspudić uzvratio “Ne čitam ovo iz perspektive desnice ili konzervativizma već ovo čitam kao osoba sa zdravim razumom, što je moje intelektualno pravo i još uvijek sloboda govora i citirao sam vrlo jasno dijelove ovog dokumenta. Ne pristajem na neko relativiziranje”, odgovorio je Raspudić.
> Nino Raspudić: Svi putevi vode u Marrākeš – potiče se legaliziranje ilegalnih migranata
“Riječ je o još jednom dokumentu koji je dokaz samosvrhovitosti tog birokratiziranog života. To se najbolje vidi iz sintagme ‘održivi razvoj’, služi kao zamjena za utopijsko stanje, do kojeg ćemo mi sasvim sigurno stići štogod radili, a u ovom slučaju čak se odnosi i na migracije. Koliko je to apsurdno upravo se vidi na ponavljanju toga da migracija dovodi do samoodrživog razvoja jer situacija je – a sintagma je zapravo oksimoron – upravo su migracije simptom i dokaz da naš razvoj nije održiv. Zašto dolazi do takvih intenzivnih migracija – pa zato što su, a na to je utjecao i razvoj tehnoznanosti i različite politike, određena područja opustošena bilo zbog ratnih stanja ili različitih klimatskih promjena. Upravo su migranti i velike migracije pokazatelj da nema održivog razvoja, a ne ono što će do njega dovesti. Riječ je o hrpi besmislica“, naglasila je doktorica filozofije Marija Selak.
Dr. Petar Tomev Mitrikeski, znanstvenik i molekularni biolog, koji je Bugarin iz Makedonije a u Zagrebu živi od dolaska na studij, kazao je da su mu se dva pitanja iskristalizirala.
“Koji je pravi, istinski, motiv EU u ovom procesu s migracijama, mislim da nije jasno naglašen i da je zapravo prikriven, a drugo je pitanje zašto Hrvatska nema jedinstvenu politiku, taj odnos Pantovčaka i Markovog trga nama šteti ili odnos Pantovčaka i Zrinjevca.”
> Što se zaista krije iza sukoba predsjednice i MVEP-a oko Marakeškog sporazuma?
Mitrikeski je zatim pokazao grafikon Eurostata rasta populacije, EU-a, Afrike i svijeta, navodeći konkretne brojeve. Istaknuo je da razne države Europske unije nemaju iste interese i trebaju li svi trpjeti ovaj pritisak migranata.
“Za zemlje poput Hrvatske ilegalne migracije bi trebale biti na prvom mjestu”, upozorava Mitrikeski i ponovno ističe: “Mene zabrinjava, zašto nemamo jedinstvenu politiku? Ne vidim da imamo tu zrelost da se ispravno postavimo.”
Nova je knjiga Jordana Petersona
“12 pravila za život”, nova je knjiga Jordana Petersona, prevedena i na naš jezik. On je klinički psiholog, profesor, intelektualac, društveni kritičar te zvijezda tv-a i Youtubea, bila je druga tema emisije.
> Predstavljen svjetski bestseler ’12 pravila za život’ dr. Jordana B. Petersona
