Prije 28 godina Hrvatski sabor donio je odluku o razduživanju s bivšom državom SFRJ. Tadašnji govor prvog hrvatskog predsjednika putem radija i televizije slušali su i gledali milijuni građana Hrvatske u domovini i dijaspori. O tome jesmo li u raskoraku od očekivanog i ostvarenog za HRT govorio je Renato Matić, sociolog i branitelj.
Prije 28 godina nije slavio u Zagrebu, nalazio se 300 km istočnije i gledao, kako je rekao, gomilanje zla nekoliko kilometara od sebe.
“Nažalost, umjesto na ljudima koji su bili spremni na žrtvu i solidarnost, država se u velikoj mjeri gradila na onima koji nikako nisu trebali biti primjer. Oni su postali nekakvi uzori i svaka nova generacija političara to prihvaća”, rekao je Matić i dodao da svaka nova politička garnitura postaje sve udaljenija i neodgovornija s obzirom na stvarnost koja joj je dala vlast u ruke.
“Ljudi kojima ne odgovara da se stvarnost poboljšava, budući da to bi im uzelo privilegije i bogatstva koja su stekli, imaju i tu manipulativnu moć da nas vraćaju ne na 90-te, nego na 40-te godine. Pokreću teme koje ih zapravo i uopće ne zanimaju a mi budući da živimo ne dovoljno dobro, vrlo lako se hvatamo za te teme. Ispada da mi kao narod smo zainteresirani za gluposti, što nije istina, naprosto želimo živjeti bolje”. kaže Matić.
Naglašava kako je strahoviti zločin dopustiti i gledati kako ljudi koji su radili cijeli svoj život, u mirovini kopaju po smeću. To je, kaže,” takav šamar svakoj normalnoj državi i svakoj vlasti! A mi kao građani umjesto da kažemo da tako naprosto ne može, jednostavno smo se suživjeli s tim. Gore od samoga zla što se ljudima događa je kada mislimo da drugačije i bolje ne može”, ističe.
Ostali su nam sportski rezultati i velike humanitarne akcije i izlazimo na ulice kada je slavlje ili kada trebamo nekome pomoći.
“To samo pokazuje da postoji potencijal u dobroti i ljudskosti, zato je i strašna činjenica da ljudi koji imaju instrumente u rukama kako to pokrenuti, ne smatraju da je to njihova odgovornost”, kaže Matić.
28 godina u životu jedne države je jako malo, u životu jednog čovjeka – jako puno. Zato i imamo pravo, smatra, biti kritični, inicijativni, tražiti više jer najbolji među nama koji vide nekakvu priliku za život, ne traže je ovdje nego idu van.
