Sud Europske unije u Luxembourgu, nadležan za tumačenje europskog prava, objavio je mišljenje da je Hrvatska odgovorna zbog toga što nije registrirala migrante prilikom ulaska u Uniju u skladu s uredbom Dublin III.
Migranti su tako u Uniju ušli nezakonito, tumači sud, pa bi prema daljnjoj interpretaciji Hrvatska zbog toga mogla biti pozvana da tim ljudima omogući azil i da ih prihvati natrag iz trećih zemalja, kamo su proslijeđeni.
Hoće li nakon odluke Europskog suda Slovenija i Austrija vraćati migrante u Hrvatsku?
Premijer Andrej Plenković u četvrtak je izjavio da ne postoji bojazan o vraćanju u Hrvatsku znatnog broja migranata koji su tijekom migrantske krize nezakonito ušli u Europsku uniju, a temeljem presude Europskog suda pravde (ECJ) koji je u srijedu odlučio da se pravila, po kojoj izbjeglice moraju zatražiti azil u prvoj članici Unije u koju uđu, primjenjuju čak i u izvanrednim situacijama.
“Presuda ECJ ne mijenja dosadašnju praksu niti proceduru postupanja Republike Hrvatske koja će biti u skladu i s nacionalnim propisima, pravnom stečevinom EU i s međunarodnim pravom. A tumačenjem propisa EU ocjenjujemo da zbog proteka vremena od nezakonitih ulaza migranata na teritorij država članica lani ne postoji bojazan da će ove presude rezultirati vraćenjem znatnijeg broja osoba koje su u razdoblju od rujna 2015. do travnja 2016. godine prošle kroz teritorij Hrvatske”, kazao je premijer na sjednici Vlade.
Kriza migranata: Da je Milanović bio pametan poslušao bi U ime obitelji!
Još na samom početku migrantske krize, 2015. godine, udruga U ime obitelji poslala je otvoreno pismo tadašnjegm predsjedniku Vlade g. Zoranu Milanoviću vezano uz izbjegličku krizu uzrokovanu progonima Islamske države ili drugih terorističkih skupina. Pismo pročitajte u cijelosti:
Poštovani predsjedniče Vlade, g. Milanoviću,
Svaki dan u Europu dolaze tisuće izbjeglica koje u njihovim zemljama progoni Islamska država ili druge terorističke skupine. Mnogi od njih bježe jer su im ugroženi životi.
Ti ljudi trebaju naše suosjećanje, potporu i pomoć. Hrvatska je jedina od 28 zemalja Europske unije koja je u novijoj povijesti, tijekom Domovinskog rata, iskusila teror i progon svog stanovništva s gotovo jedne trećine državnog teritorija. Više od 250 000 Hrvata prognano je iz svojih domova.
Te prognanike – žene, djecu i starce iz Vukovara, Iloka, Dalja, Hrvatske Kostajnice, Petrinje, Gline, Knina, Škabrnje, Drniša i toliki drugih mjesta – primali su i deseci tisuća hrvatskih obitelji koje su živjele u tada slobodnim dijelovima Hrvatske. Te obitelji, domaćini, sve su svoje podijelile s obiteljima koje su bježale, dok su njihovi muževi, očevi i sinovi nastavili braniti Hrvatsku.
U nama slike prestrašenih žena i djece koji čamcima Sredozemnim morem bježe pred smrtnom opasnošću bude sjećanja na slike progona iz Dalja te tragedije i progonstva koja su prije dvadesetak godina pretrpjeli mnogi Hrvati – potičući nas na solidarnost i pružanje pomoći.
Hrvatska je isto tako jedina članica Europske unije koja je dok je i sama bila u ratu, 1992. i 1993. primila više od 400 000 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, žena i djece, velikim dijelom Muslimana.
Upravo to iskustvo koje je Hrvatska imala – i naše osobno iskustvo prognaništva i primanja izbjeglica u okolnostima mnogo težim od onih u kojima se danas nalaze države poput Velike Britanije, Francuske, Nizozemske ili Njemačke – omogućuje nam da danas jasno razlučujemo što se događa:
1. Među ženama, djecom i starcima koji bježe pred smrtnom opasnošću iz dalekih zemalja postoje i mnoge izbjeglice koje u Europsku uniju dolaze zbog ekonomskih razloga ili poslani upravo od terorističkih skupina koje u tim zemljama proizvode kaos.
2. Poznato je da Islamska država godinama stvara “nekontrolirane izbjegličke krize” kako bi potencijalne džihadiste, pomiješane sa stvarnim izbjeglicama, ubacivala u zemlje u kojima želi stvarati kaos. Poznato je da IS tim potencijalnim džihadistima izdaje lažne sirijske putovnice.
3. Očito je da u ovom trenutku niti Europska Unija niti pojedine zemlje članice nemaju kontrolu nad time tko ulazi u EU.
Poštovani predsjedniče Vlade, gospodine Milanoviću,
od Vas očekujemo da od Europske komisije i NATO-a zatražite sljedeće:
1. Da se prihvatni centri za izbjeglice otvaraju u pograničnim zemljama, izvan Europske unije, kako bi se uz hitnu pomoć potrebitima moglo osigurati sve potrebne provjere i vladavinu zakona.
2. Da izbjeglice koje trebaju našu zaštitu i pomoć, jer su u životnoj opasnosti – budu raspoređene među članicama EU na pravedan način – proporcionalno broju stanovnika, uzimajući u obzir ekonomsku snagu, ali i povijesne veze koje još od kolonijalnog doba sa zemljama iz kojih izbjeglice dolaze imaju zemlje poput Velike Britanije ili Francuske. Ove su zemlje, također, imale velike uplive i na političku situaciju i ekonomski razvoj u zemljama iz kojih nam danas dolaze ovi nesretni ljudi.
3. Da bogate zemlje golfskog zaljeva počnu primati izbjeglice. Zbog blizine i veće sličnosti kultura – privremeno udomljavanje u tim zemljama omogućit će bolju prilagodbu izbjeglim osobama.
Molimo Vas da čim prije obavite dio opisanog posla koji je Vaša odgovornost i osigurate mjere kojima će hrvatski građani moći sigurno pružiti ruku onima kojima je pomoć stvarno potrebna – više puta dokazana solidarnost hrvatskog naroda neće doći u pitanje.
Pozivi hrvatskih biskupa na solidarnost s ljudima u smrtnoj opasnosti i jučerašnji poziv pape Franje da svaka župa u Europi primi po jednu izbjegličku obitelj – pružajući im utočište dok se ne stvore uvjeti za njihov povratak kući – poticaj je svima nama kako možemo konkretno djelovati i stvarno pomoći ovim ljudima. U tom smislu će djelovati i “U ime obitelji”.
S poštovanjem,
Dr. Željka Markić
Upravni odbor U ime obitelji
Nakon ovog pisma Milanovićeva Vlada i dalje ništa nije poduzimala, naprotiv, tadašnji ministar Ranko Ostojić dočekivao je migrante riječima: “Salaam alaykum! My name is Ranko…”, a sada bi ih i Plenkovićeva Vlada mogla dočekivati u Hrvatskoj – ako ih Austrija i Slovenija odluče vratiti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
