Zagreb: Prosvjednici s Klisovićem ometali muškarce koji mole krunicu, još jedan performans Lekić Fridrih

U javnom moljenju krunice kao i svake prve subote u posljednjih nekoliko mjeseci, okupilo se mnogo muškaraca. Kao reakcija na to nasuprot njih okupili su se prosvjednici među kojima je bio i predsjednik zagrebačke Gradske skupštine Joško Klisović, a Arijana Lekić Fridrih te izvela je performans “Tiha misa”.

> Muškarci i ove subote mole krunicu u 10 hrvatskih gradova

“Ženi je mjesto u slobodi”, “Na ovoj strani Trga se voli i poštuje žene”, “Ne gledaj me kao komad mesa”, “Nevinost je zastarjeli društveni konstrukt” neke su od poruka na transparentima.

“Mi smo došli ovdje iskazati svoj čvrst stav, boriti se i promicati ravnopravnost spolova i zaštitu prava žena”, kazao je Klisović .

U Hrvatskoj imamo čak porast od 17,7 posto rodno uvjetovanih kaznenih djela protiv žena. To je nešto što ne prihvaćamo. Došli smo dignuti svoj glas protiv ovoga što čujemo s druge strane Trga, a što nema veze s našom tradicijom i našom vjerom koja nas uči da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku i da su svi ljudi jednaki”, kazao je Klisović.

1 od 11

Ustvrdio je da traženje žene podređene muškarcu, tj. obespravljene žene, podrazumijeva ženu kao objekt odnosa, a ne subjekt.

“Dižemo glas protiv takvog ponašanja koje je utemeljeno na predrasudama, stereotipima i koje hoćemo jednom zauvijek iskorijeniti iz našeg grada i naše države”, dodao je.

Tzv. Tiha misa u Zagrebu

Arijana Lekić-Fridrih, aktivistica koja organizira performans “Tiha misa” za vrijeme molitve iza koje stoji LGBTIQ udruga Domino, ove subote u Zagrebu je ponovno izvela svoj performans “Tiha misa”.

Udruga Domino

Nju i njezin rad podržava udruga Domino, organizacija civilnog društva sa sjedištem u Zagrebu koja djeluje u područjima kulture na lokalnoj i međunarodnoj sceni. Kako za sebe kažu, ”udruga Domino za cilj ima propitivanje tradicionalnih i rad na transformaciji opresivnih normi u tranzicijskom društvu kroz kulturu, medije, javne politike, obrazovanje i suradnje s domaćim i međunarodnim organizacijama”. ”Vizija Domina je da u društvu postoji konstantnost prepoznavanja normi koje onemogućuju slobodu kreativnog umjetničkog i queer izražavanja koje je subverzivno, ali bezopasno za druge ljude, tvrde.  Udruga Domino provodi svoje aktivnosti i ostvaruje opće ciljeve kroz četiri glavna programa: kultura, mediji, edukacija, politika”, piše ova udruga o sebi.

Kako to rade vide se po tome što je udruga Domino podržala Mirelu Čavajdu i njezinu odvjetnicu Vanju Jurić, a također su objavili prijevod dviju LGBT slikovnica za najmlađe koje se bave temom ”istospolnih obitelji”.

> Mirela Čavajda i njezina odvjetnica dobile nagradu za ‘građansku hrabrost’ od ekipe koja stoji iza Queer festivala

> LGBT propaganda u Hrvatskoj: Objavljene nove slikovnice koje promiču ‘istospolne obitelji’

Tko je Arijana Lekić Fridrih?

Arijana Lekić Fridrih je rođena u Zagrebu 1983. gdje živi i radi. Završila je studij Filma i videa na Umjetničkoj akademiji u Splitu te studij Režije dokumentarnog filma na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Djeluje u području filma i video umjetnosti.

Trenutačno radi na multimedijalnom web-projektu “Od5Do95”.  Potpisuje režiju i produkciju brojnih televizijskih reklama i spotova, redovito surađuje s marketinškim agencijama na audiovizualnim rješenjima projekata i kampanji te surađuje s UNHCR-om na produkciji video materijala od važnosti za područje djelovanja UNHCR-a.

Njezin film Parada snimljen je 2015. i prati obilježavanje 20. obljetnice vojne akcije Oluja. Oko dvadeset tisuća ljudi okuplja se na ulicama da bi vidjeli mimohod i pozdravili vojnike.

”I više od 20 godina nakon kraja rata on je još uvijek u mnogim glavama”, ističe Arijana Lekić Fridrih, autorica dokumentarnog filma ‘Parada’ koji kroz sedmominutni prikaz zagrebačke vojne parade povodom 20. godišnjice Oluje pokazuje opčinjenost naroda vojskom i ratom, koja se prenosi i na djecu, tvrdi autorica.

O patrijarhatu

Arijana Lekić Fridrih kritizira patrijarhat, očito ne shvaćajući značenje te riječi. Također, potpuno krivo (namjerno?!) povezuje i stavlja znak jednakosti između patrijarhata i nasilja nad ženama, te čak ubojstva žena, na koja s pravom upozorava. Tako, među ostalim, opet o moliteljima na Jelačićevom trgu, kaže:

“Arhaični modeli rodnih podjela i društvenih uloga, a pogotovo ovakvih koje se oslanjaju na neupitne i iskljuučivo muške „glave obitelji“ došli su glave prevelikog broja žena u ovome društvu da bismo zanemarili budućnost koju ovi muškarci nameću. Građansko društvo temeljeno na jednakosti nema taj luksuz ignoriranja ovakvih inicijativa koje zazivaju uspostavu i veću vlast glavara i poglavara u obitelji te koje time propagiraju arhaične modele patrijarhalnog nasilja. Problem tzv. glavarstva muškaraca očituje se u porastu statistike vezane uz zlostavljanje djevojčica, djevojaka i žena. Naime, uz čak 14 slučajeva femicida u 2022. godini, podsjećamo i na činjenicu da je ovog tjedna Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja izvijestio da je od studenoga 2020. godine do danas primio 1709 poziva žrtava rodno uvjetovanog nasilja. Ne želimo da na ovaj način ‘muškarci preuzimaju odgovornost u svojoj obitelji’, ne samo po pitanju pobačaja, već i po bilo kojem pitanju koje vodi do nejednakosti, diskriminacije i, u konačnici, do zlostavljanja žena”, smatra Lekić Fridrih.

O Oluji

Snimila je i film Parada u kojem problematizira veliku vojnu paradu u Zagrebu iz 2015. povodom 20. obljetnice vojne akcije Oluja.

”Znam da je npr. u Francuskoj mimohod jedan od najvećih događaja u zemlji i da svi u tome uživaju, ali sigurno postoji distinkcija između onoga što se događa tamo i što se dogodilo u Hrvatskoj prije dvadesetak godina. Hrvatska je zemlja koja je nedavno izišla iz rata i poruke koje se upućuju na obljetnicama nisu poruke pomirenja niti se takvi mimohodi mogu smatrati proslavom. To je pokazivanje sile i manipulacija isključivo u svrhu skupljanja političkih bodova i zapravo je priča o militarizaciji i nacionalizmu.

Čini mi se da se opet pripremamo za rat. Ne znam tko će nam biti neprijatelj, ali sigurno ćemo ga naći. Ja sam osobno pacifistkinja i protiv sam bilo kakvih vojnih parada. Ova ima posebnu težinu s obzirom na kontekst, ali mislim da je opasna svaka vrsta paradiranja s oružjem i tenkovima po cesti. U međuvremenu se aktualizirala priča o ponovnom uvođenju vojnog roka i zvanju ljudi u pričuvu. Kad sam snimala film, mislila sam da će teško biti gore, ali stvarnost me demantirala na najgori mogući način. Da je mimohod bio sada, vjerujem da bi atmosfera bila mučnija”, kazala je 2017. za portal Autonomija.

> Organizator muške molitve krunice za Narod.hr: ‘Najljepši su prizori očeva i sinova kako mole zajedno’

> Jednom od organizatora muške krunice ukinuli broj mobitela zbog ‘moguće terorističke prijetnje’?!

> Muškarci javno molili krunicu: ‘Lijepo je što nas je svaki put sve više. Prosvjednici? I za njih smo molili’

Također je snimila film “Ispočetka”, koji se bavi političkom kampanjom Jadranke Kosor, te je film opisala riječima: Jadranka Kosor već se dvadeset godina bavi politikom. Premijer Ivo Sanader imenovao ju je svojom nasljednicom kad je pod neobjašnjenim okolnostima dao ostavku i tako je postala prva hrvatska premijerka. Izbori 2015. godine prvi su na kojima bivša premijerka nastupa sama, bez potpore jake infrastrukture bivše stranke, a ti će izbori biti odlučujući za ostatak njezine karijere. Tijekom tri tjedna političke kampanje mora uvjeriti birače da joj daju svoj glas kako bi ponovno postala saborska zastupnica.

 “Nema žene bolje od krmače”

Na temelju svojeg istraživanja bećarca napisala je rad “Nema žene bolje od krmače”, te je o tome rekla:

“Teško je ne primijetiti da sam koncept bećarca potiče mizoginiju i propagira objektifikaciju žena, a sve to upakirano je u šaren paket zabave za široke mase. Iz bećarca se vidi na koji način se u našem društvu tretiraju žene, ali i naš odnos prema ženskom starenju, ženama koje izlaze iz okvira izvan kojeg su muškarci jer su muškarci. Propitujem koncept tradicije i onog što ostavljamo za nama. Djevojčice su od mlade dobi izložene toj vrsti narativa i prihvaćaju je kao svoju baštinu, tradiciju, a mene zanima odnos prema tradiciji. Svojevremeno, tradicionalno, podsjećam, žene nisu imale pravo glasa.”

Multimedijalna umjetnica javnosti je najpoznatija po instalaciji postavljenoj u srpnju u zagrebačkoj Tkalčićevoj ulici, pod nazivom “Nema žene bolje od krmače”, a kojom je htjela ukazati na problematičan upis bećarca na popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva UNESCO-a.

Kako je sama istaknula, njezina audiovizualna instalacija u prostoru ističe vulgarnost bećarca, ali i njegovo pozivanje na mizoginiju i nasilje.

”Nema žene bolje od krmače, moš je klati, moš je i j…ti”, sadržaj je naslovnog bećarca u videoporuci postavljene instalacije, a navode se i ostali među kojima i ”U curice šaren pi..ć mali, a u babe ko opanak stari. ”Curica je sjedila na pragu pa joj p..a uvatila vlagu”.