Vlada je, prilikom upućivanja Istanbulske konvencije u saborsku proceduru, izradila interpretativnu izjavu.
No, ta interpretativna izjava, koju premijer Plenković u ime Vlade prilaže Konvenciji, a koja tumači što Vlada smatra da odredbe Konvencije znače ili ne znače – nema nikakvu pravnu težinu.
Naime, interpretativna izjava, prema Vodiču za praksu o rezervama uz međunarodne ugovore Komisije UN-a za međunarodno pravo, ne može modificirati, mijenjati ili ograničavati obveze iz međunarodnog ugovora. Interpretativnom izjavom može se samo dodatno obrazložiti značenje ili doseg odredaba međunarodnog ugovora.
Sve ključne obveze koje Hrvatska preuzima ratifikacijom ostaju nepromijenjene. Država koja ratificira Konvenciju ne može rezervama, interpretativnim izjavama i sličnim „ogradama“ mijenjati ili ograničavati obveze koje se nalaze u Istanbulskoj konvenciji. Dakle, interpretativna izjava ne mijenja pravni učinak ratifikacije.
U članku 78. konvencije jasno piše da su rezerve moguće samo za točno pobrojane članke, pa tako nisu dopuštene za ideološke odredbe o “rodu“ kao društvenom konstruktu odvojenom od spola, obvezu financiranja organizacija civilnog društva ili proizvoljni nadzor odbora GREVIO nad Vladom i državom koja konvenciju ratificira.
“Članak 78. – rezerve
1. Nikakve rezerve ne mogu se staviti u pogledu bilo koje odredbe ove Konvencije, osim iznimaka predviđenih u stavcima 2. i 3.
2. Svaka država ili Europska unija može, u vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, izjavom upućenom Glavnom tajniku Vijeća Europe, izjaviti da zadržava pravo ne primjenjivati ili primjenjivati samo u posebnim slučajevima ili pod posebnim uvjetima odredbe 26 navedene u:
– članku 30. stavku 2.:
[Članak 30. – naknada štete
2. “Odgovarajuća naknada štete od države dodjeljuje se onima koji su pretrpjeli teške tjelesne ozljede ili oštećenje zdravlja, u mjeri u kojoj ta šteta nije pokrivena iz drugih izvora kao što su počinitelj, osiguranje ili državna sredstva za zdravstvo ili socijalnu skrb. To ne sprečava stranke da zatraže povrat dodijeljene naknade od počinitelja, sve dok se pridaje dužna pažnja sigurnosti žrtve.”]
– članku 44. stavcima 1.e, 3. i 4.:
[Članak 44. – nadležnost
“1. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi uspostavile nadležnost nad bilo kojim kaznenim djelom utvrđenim u skladu s ovom Konvencijom, ako je kazneno djelo počinjeno: (…)
e) od strane osobe koja ima prebivalište na njihovom državnom području.”
3. “Radi progona kaznenih djela utvrđenih u skladu s člancima 36., 37., 38. i 39. ove Konvencije, Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da njihova nadležnost nije uvjetovana time da se radi o inkriminiranim djelima na državnom području na kojem su počinjena.”]
4. “Radi progona kaznenih djela utvrđenih u skladu s člancima 36., 37., 38. i 39. ove Konvencije Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da njihova nadležnost u pogledu točaka d. i e. stavka 1. nije uvjetovana time da se kazneni progon može započeti tek nakon prijave od strane žrtve kaznenog djela ili dostave informacija od strane države u kojoj je kazneno djelo počinjeno.”]
– članku 55. stavku 1. u pogledu članka 35. vezano uz lakša kaznena djela:
[Članak 55. – postupci ex parte i ex officio
“1. Stranke će osigurati da istrage ili progon kaznenih djela, utvrđenih u skladu s člancima 35., 36., 37., 38. i 39. ove Konvencije, ne smiju ovisiti u potpunosti o prijavi ili pritužbi koju je podnijela žrtva, ako je kazneno djelo počinjeno u cijelosti ili djelomično na njihovom državnom području te da se postupak može nastaviti čak i ako žrtva povuče svoju izjavu ili pritužbu.
2. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale, u skladu s uvjetima predviđenim njihovim unutarnjim pravom, mogućnost da vladine i nevladine organizacije te savjetnici za nasilje u obitelji pomognu i/ili pruže potporu žrtvama, na njihov zahtjev, tijekom istraga i sudskih postupaka vezanih uz kaznena djela utvrđena u skladu s ovom Konvencijom.”]
[Članak 35. – tjelesno nasilje
“Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale inkriminiranje namjernog počinjenja djela tjelesnog nasilja nad drugom osobom.”]
– članku 58. u pogledu članaka 37., 38. i 39.:
[Članak 58. – zastara
“Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da rok zastare za pokretanje bilo kojeg pravnog postupka u pogledu kaznenih djela utvrđenih u skladu s člancima 36., 37., 38. i 39. ove Konvencije nastavlja teći tijekom vremenskog razdoblja koje je dovoljno dugo i odgovara težini odnosnog kaznenog djela kako bi se omogućilo učinkovito pokretanje postupka nakon što žrtva postane punoljetna.”]
[Članak 37. – prisilni brak
“1. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale inkriminiranje namjernog prisiljavanja odrasle osobe ili djeteta na sklapanje braka.
2. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale inkriminiranje namjernog mamljenja odrasle osobe ili djeteta na državno područje Stranke ili države u kojoj ta odrasla osoba ili dijete ne prebiva, s ciljem prisiljavanja te odrasle osobe ili djeteta na sklapanje braka.”]
[Članak 38. – sakaćenje ženskih spolnih organa
“Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale inkriminiranje sljedećih namjernih ponašanja:
a. odstranjivanje, obrezivanje ili drugi oblici sakaćenja cijelih ili bilo kojeg dijela ženskih velikih stidnih usana, malih stidnih usana ili klitorisa;
b. prisiljavanje ili utjecanje na ženu da se podvrgne bilo kojoj od radnji navedenih u točki a.; c. poticanje, prisiljavanje ili utjecanje na djevojčicu da se podvrgne bilo kojoj od radnji navedenih u točki a.”]
[Članak 39. – prisilni pobačaj i prisilna sterilizacija
“Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale inkriminiranje sljedećih namjernih ponašanja:
a. obavljanje pobačaja na ženi bez njezinoga prethodnog i informiranog pristanka;
b. obavljanje operacije kojoj je svrha ili posljedica prekid sposobnosti žene za prirodnu reprodukciju bez njezinoga prethodnog i informiranog pristanka ili razumijevanja postupka.”]
– članku 59:
[Članak 59. – boravišni status
“1. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da žrtve, čiji boravišni status ovisi o statusu bračnog druga ili partnera,sukladno tome kako ih priznaje unutarnje pravo, u slučaju razvoda braka ili prestanka veze dobiju u slučaju osobito teških okolnosti, na zahtjev, vlastitu dozvolu boravka neovisno o trajanju braka ili veze. Uvjeti koji se odnose na dodjelu i trajanje vlastite dozvole boravka utvrđuju se unutarnjim pravom.
2. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da žrtve mogu ostvariti prekid postupka deportacije koji je pokrenut u vezi s njihovim boravišnim statusom ovisnim o statusu bračnog druga ili partnera,sukladno tome kako ih priznaje unutarnje pravo, kako bi im se omogućilo podnošenje zahtjeva za vlastitu dozvolu boravka.
3. Stranke će izdati obnovljivu dozvolu boravka žrtvama u jednoj od sljedećih dviju situacija, ili u obje:
a. kad nadležno tijelo smatra da je njihov boravak neophodan zbog njihove osobne situacije; b. kad nadležno tijelo smatra da je njihov boravak neophodan u svrhu njihove suradnje s nadležnim tijelima u istrazi ili kaznenom postupku.
4. Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurale da žrtve prisilnog braka, dovedene u drugu zemlju radi sklapanja braka i koje su, kao rezultat, izgubile boravišni status u zemlji u kojoj su prebivale, mogu taj status ponovno dobiti.”]
3. Svaka država ili Europska unija može, u vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, izjavom upućenom Glavnom tajniku Vijeća Europe, izjaviti da zadržava pravo osigurati nekaznene sankcije umjesto kaznenih sankcija, za ponašanja iz članaka 33. i 34.
4. Svaka stranka može u cijelosti ili djelomično povući svoju rezervu izjavom upućenom Glavnom tajniku Vijeća Europe. Ova izjava ima učinak od datuma kad je primi Glavni tajnik.
Dakle, prema čl. 78. Istanbulske konvencije jasno je kako nije moguće stavljati rezerve ili tumačenjem kako država koja ju ratificira”shvaća” njezine dijelove ili cijelu Konvencije – one o konceptu roda kao “društvenog konstrukta” odvojenog od spola, financiranju udruga ili proizvoljnom nadzoru GREVIO-a.
Ukoliko se Konvencija ratificira, Hrvatska će obveze koje proizlaze iz tih odredaba morati provoditi u potpunosti, bez obzira na tekst interpretativne izjave koji nema nikakvu pravnu snagu, niti može mijenjati ili ograničiti obveze koje za državu proizlaze iz sadržaja Konvencije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
