U nedjelju je pater Dominik Gerbic služeći svetu misu iz Prozorja kod Dugog Sela koju je prenosio HRT na prvom programu, izjavio kako je “svako naše DA i HDZ-u i SDP-u i Možemo i svim lijevima, NE za Hrvatsku”. HRT je promptno ocijenio da je svećenikova propovijed – dijelom politički govor – te se požurio ograditi i ispričati. Ipak, hrvatski javni servis nije se ispričao nakon kontroverznog razgovora s poglavarom Srpske pravoslavne crkve, patrijarhom Porfirijem, zbog čega su reagirali i hrvatski generali i akademici upozoravajući na subjektivnu, nehrvatsku i prosrpsku orijentaciju, a na štetu objektivne povijesne istine.
> HRT nastavio ignorirati peticiju hrvatskih generala i uglednika, oni uzvratili: ‘Nećemo odustati’
> Predstavka o protunacionalnom djelovanju HRT-a i HINA-e upućena Hrvatskom saboru
Što je Porfirije izjavio?
Prije mjesec dana, na Josipovo, 19. ožujka 2021. u Dnevniku HTV, u najgledanijem terminu na 333. obljetnicu odluke hrvatskoga Sabora o proglašenju sv. Josipa zaštitnikom hrvatskoga naroda, HRT je odlučio objaviti kontroverzni razgovor s patrijarhom Srpske pravoslavne crkve. Pri tome je poglavar SPC-a, patrijarh Porfirije izrekao nekoliko duboko problematičnih tvrdnji, ali i iskoristio priliku za napad na bl. Alojzija Stepinca pa su pretplatnici javne televizije ponovno gledali kako se o bl. Stepincu laže u programu koji plaćaju.
Upitan o patrijarhu Irineju i njegovim stajalištima oko kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca, kojeg je opisao kao “ustaškog vikara”, Porfirije je rekao da je Irinej samo izrazio nedoumice u vezi s kanonizacijom Stepinca te da je potom formirana komisija, ne samo kao izraz odluke pape Franje, nego kao produkt dogovora između Irineja i pape Franje. Ustvrdio je kako u rukama ima pisma koja je Stepinac upućivao papi Piju XII. i u kojima se zaista mogu naći mjesta koja su “duboko problematična”.
Premda se radi o pismima o kojima je hrvatska javnost upoznata još od vremena rada mješovite katoličko-pravoslavne komisije, pa i ranije prilikom beatifikacije Alojzija Stepinca od strane pape Ivana Pavla II., novoustoličeni patrijarh SPC-a Porfirije, koji do nedavno živio u Zagrebu, pokušao je senzacionalistički objaviti da se radi o nečemu novom i nepoznatom.
“To ne znači da on nije živio u teškom vremenu i da se može sagledavati u crno-bijeloj tehnici, ali bilo kako bilo, rad te komisije je bio veoma plodotvoran. Mi smo razgovarali o nekoj temi u ovom trenutku koja je važna za Katoličku crkvu, a koja je problem za nas, vrlo otvoreno, vrlo bratski, bez povišenih tonova, i imam dojam da je svatko bolje upoznao razloge one druge strane”, rekao je Porfirije.
Porfirije, koji je obnašao dužnost mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, rekao je da je s izvjesnom tugom doživio odlazak iz Hrvatske te napomenuo da će do daljnjeg, dok se ne odredi novi mitropolit, pokrivati i Zagreb i Ljubljanu.
“Tako da u šali kažem da sam patrijarh Beograda, Zagreba i Ljubljane, Srba, Hrvata i Slovenaca“, dodao je.
Zbog spornog intervjua pokrenuta je i peticija za kadrovskim smjenama na HRT-u koja se i dalje može potpisati na sljedećoj poveznici.
Nositelji Građanske (državljanske) inicijative za utvrđivanje odgovornosti na HRT-u, general bojnik u miru Ivan Tolj, general bojnik u miru Ivan Kapular, admiral u miru Davor Domazet Lošo, pričuvni general Andrija Hebrang, povjesničar Slobodan Prosperov Novak, akademik Josip Pečarić i književnik Zdravko Gavran slali su Nadzornom odboru, Programskom vijeću i povjereniku za korisnike HRT-a pritužbu i zahtjev koji je HRT ignorirao.
“Dakle, novinara Dragana Nikolića zaputili su u Beograd da napravi ekskluzivni razgovor s čovjekom, koji nam je, iskoristivši takav poklon HRT-a, između ostaloga, u ‘šali’ priopćio ‘ambiciju’ da bude ne samo srpski patrijarh, već i patrijarh Srba, Hrvata i Slovenaca! U svakoj šali, kako se kaže, pola je istine, pa ako je tome tako, ako je i od Porfirija Perića, previše je i šale i njegove istine! Bilo bi lijepo da se šali u okvirima i granicama Republike Srbije, a da ostalo prepusti hrvatskim i slovenskim vicmaherima! I Slovenci, a pogotovo mi Hrvati imamo i previše svojih šaljivdžija, koji se šale i igraju s teško stečenom slobodom i državnom samostalnošću. (…)HRT je javna televizija, pa u tom smislu ona je od državnoga i nacionalnoga značenja i uređivačke pogreške i propusti, koji ulaze u sferu nacionalnoga dostojanstva, pa i u određenom smislu nacionalne sigurnosti, ne mogu i ne smiju prolaziti ispod radara Hrvatskoga sabora, pa i izvršne vlasti, koja je dužna sprječavati ovakve pojave, pazeći pri tome da se ne narušava sve ono što se podrazumijeva pod slobodom medija”, naveli su u priopćenju objavljenom 21. ožujka postavljajući pitanje zašto novinar HRT-a nije pitao Porfirija hoće li se kao patrijarh zauzeti da se prestane s velikosrpskim lažima i pretjerivanjima kojima se blati i tereti hrvatski narod.
Od njegovih se riječi, unatoč zahtjevima hrvatskih generala, akademika i hrvatskih građana – HRT nije ogradio.
Što je izjavio svećenik od kojeg se HRT ogradio?
Ipak, HRT se promptno ogradio od riječi našeg dominikanca, patera Dominika Kristijana Gerbica tijekom prijenosa mise.
“Poštovani gledatelji i slušatelji, na kraju samo jedna napomena. Stavovi svećenika patera Dominika Gerbica vezani uz, dijelom politički govor, u propovijedi nisu stavovi Hrvatske radio televizije. Ograđujemo se od toga.”, poručio je spiker prije kraja prijenosa.
Govoreći na početku propovijedi o pastirima kojima je “duhovna dobrobit njihova stada važnija od fizičke dobrobiti samoga pastira”, pater Gerbic prisjetio se, kako je rekao, “blaženog, a svetog, Alojzija Stepinca, koji je položio svoj život i dao svoju krv štiteći svoje stado od komunističke nemani”.
Nastavio je zatim razmatrati na koju riječ ili izjavu bi se usredotočio kad bi jednom postao biskup te izdvojio sljedeće Stepinčeve riječi: “Pravi muževi ne sagiblju koljena pred lažnim duhom vremena.”
“Ovo se tiče pastira i svakog katolika”.
Nastavio je pojašnjavajući dva pojma: simulakrum i biopolitika. Simulakrum je, kaže, filozofski pojam i vezan je uz francuskog filozofa Jeana Baudrillarda, koji označava utvaru ili privid, tj. sve ono što prikriva odsutnost istine.
“Privid, prijevara. Takvu smo stvarnost živjeli i prije nego je nastala ova, nazovimo je tako, ‘pandemijska kriza.’”
“Vodeći se ‘tiranijom zdravog razuma’, našli smo se u situaciji da smo zaključavali crkve i gotovo ukinuli sakramente. Isus je govorio da je on kruh s neba preko kojega ćemo živjeti. ‘Nisam ja onaj kruh kojeg su jeli vaši oci u pustinji pa su pomrli.’ A naš zdrav razum je rekao: ‘Ajde u dućan, kupi kruha i umri. A kruh nebeski – batali ga kroz neko vrijeme”.
“Toliko je istine u ovom filozofu – koji je ateist – ali čitajući ga, toliko istine pronađete kad opisuje društvo u kojem živimo, i naše stavove, i naše poglede. Tu se vidi taj privid vjere – jer nismo uopće imali vjere. Korona kao kriza koja je nastala izvan crkve, potresla je crkvu do temelja i nismo se tu snašli. Izašlo je na vidjelo koliko zapravo i ne vjerujemo”, rekao je.
“Drugi pojam je biopolitika i znači organiziranu moć političke strukture da intervenira represijom uređujući život svakog pojedinca. Državni aparat ima moć, ovlast, izravno ući u život pojedinaca i regulirati ga. Pa zar to ne živimo svaki dan? Politički aparat je toliko ušao u svaki segment individualnog i zajedničkog života, neprestano smo bombardirani različitim mjerama koje od nas očekuju da ih provodimo. A one su jedna s drugom toliko kontradiktorne. A ipak se od nas očekuje da sve te kontradiktorne mjere živimo, kazao je pater Gerbic.
“Nećemo se, braćo i sestre, izvući iz ovoga stanja ako ne uzmemo blaženog Alojzija za svoj primjer. Jer ne radi se samo o ovoj krizi u kojoj mi živimo, tu je puno segmenata krize. Svjesni ste toga: od tužilaštva, od toga da mladi odlaze, od ekonomije, od obezvrjeđivanja ili odbacivanja i branitelja i Domovinskoga rata…”
“Toliko je zločinaca još uvijek među nama, a nisu procesuirani. I onda u jednom trenutku nađu se još i neki tamo bradati sveštenici opasnih namjera govoriti nama tko su naši sveci, tko su naše svetinje, tko su naši velikani. Pa vrijeme je, hrvatski narode, da se probudiš! Ti nisi ni nesposoban narod, nisi ni glup narod, ti si jedan veliki narod koji je toliko toga dao povijesti. Ti si jedan narod obećanja. Obećanja da ćeš braniti kršćanstvo, a sad je vrijeme da ustaneš i da braniš to kršćanstvo. Ti si narod koji je obranio zapadne granice Bizantskoga carstva i od tada pa do danas, tvoja je snaga vidljiva. Ali u čemu se sastoji ta snaga? Upravo u obrani onih istinskih vrijednosti. Zbog toga je nužno napokon reći ‘ne’ nekim stvarima u društvu.”
“Trebate znati da se to događa na različitim nivoima gdje se može pokazati to ‘ne’.”
“Po uzoru na našega pastira trebaju biti ne samo svećenici nego i političari. Jer većina njih kažu da su katolici. Za njih vrijede ista pravila kao što vrijede i za mene i za vas. A što se događa? Svako naše ‘da’, pa reći ću to, i za HDZ, i SDP, i Možemo! i svim lijevima je ‘ne’ za Hrvatsku! I tu se mora jednom podvući crta. Mi moramo izaći tog simulakruma, iz privida vjere, i ući u stvarnost onoga što se zove Isusom, dobrim pastirom. Oko nekoga se moramo okupiti. A tko bi to bio? Isusova moć traje i danas i ona je uprisutnjena u osobi kardinala Bozanića. Oko njega se trebamo okupiti i duhovno i molitveno.”
“Kad smo bili na Veliki četvrtak kod kardinala Bozanića, bilo je tu mnoštvo svećenika, i na početku propovijedi kardinal Bozanić kaže otprilike ovako: ‘Mi smo ovdje okupljeni oko Isusa Krista. Mi smo jedan sabor, ali koji je veći i jači od državnoga.‘ I to je istina! Ne trebaju oni nama davati neka prava da mi slavimo bogoslužje, pa nam ta prava ukinu, pa nam onda prava ograniče ovim ili onim mjerama. Mi smo to pravo dobili po krštenju od dobroga pastira, a ne od njih. Kako je s tim tako je i sa svim drugim stvarima.”
Ponovio je riječi bl. Alojzija Stepinca: “Pravi muževi ne sagiblju koljena pred lažnim duhom vremena.” Propovijed je zaključio riječima:
“Predivno je biti svećenik. Lijepo je biti Hrvat, ljubiti Boga, bližnjeg svoga, tu živjeti i tu umrijeti. Amen”.
Dobar dio medija odmah se nakon završetka mise uključio u hajku, a ono što je zanimljivo – gotovo istovremeno počela je medijska hajka na ovog katoličkog svećenika u Srbiji. Nejasno je zašto se HRT odmah ogradio i kakve veze ima uredništvo HRT-a sa vjerskim programom i propovijedi?
Što je javna televizija i zašto se plaća pristojba?
Javni RTV servisi su danas u Europi potrebnije više nego ikada kao jamci slobodnog formiranja javnog mišljenja u svim važnim dijelovima društva, jer ne moraju voditi brigu o interesima dioničara, već pružiti uslugu svima u društvu. Sve vlade i države moraju imati dovoljno povjerenja same u sebe, kao i u zrelost svojih demokracija, kako bi izgradili samostalan javni RTV servis u službi svojih građana, koji ima mehanizme kontrole i ispravljanja pogrešaka, ali i slobodu i odgovornost kako bi radio objektivno, korektno i nepristrano.
HRT kao javni servis ima obvezu “ispunjavati jasan i točan zahtjev: biti televizija ili radio za sve, odnosno za svakog građanina zemlje u kojoj djeluju. Svojim programima obraćaju se svim građanima bez obzira na godine, obrazovanje ili kupovnu moć. Za razliku od komercijalnih radijskih i televizijskih postaja, koje legitimno moraju živjeti od komercijalnih prihoda i prema tome program prilagođavaju određenom dijelu publike koji zanima oglašivače, javni radiotelevizijski servis namijenjen je svekolikoj javnosti, koja je i financira i kontrolira”, što je naznačeno i na službenim stranicama HRT-a.
Prema Zakonu o HRT-u:
čl. 5, čl. 6, čl. 7, javni mediji dužni su medijski izvještavati o svim relevantnim događajima u Hrvatskoj:
čl. 5: “HRT u svojim programima mora zadovoljiti interese javnosti na državnoj (…) razini.”
čl. 6, (1): “U ostvarivanju programa, HRT je dužan: – promicati nacionalne interese, pridonositi poštivanju i promicanju temeljnih ljudskih prava i sloboda, domoljublju”
čl. 7, (1): “HRT je dužan: – trajno, istinito, cjelovito, nepristrano i pravodobno informirati javnost o činjenicama, događajima i pojavama u zemlji i inozemstvu od javnog interesa”
