Opće prihvaćena floskula, a u stvarnosti klasična lažna vijest (‘fake news’), koju ovih dana ponavlja velik dio medija i političara sklonih ratifikaciji sporne Istanbulske konvencije glasi da su konvenciju ratificirale najnaprednije zemlje Europske unije. Dok se ratifikacije, navodno, plaše tek zaostale, primitivne, patrijarhalne i neinformirane države iz čijeg kruga treba ratifikacijom izaći Hrvatska.
> Što je Istanbulska donijela prvoj zemlji koja ju je ratificirala? Broj žrtava se učetverostručio!
Naravno, kao i mnogo puta do sada, to je samo još jedan od medijskih spinova i opetovanih neistina koje se šire medijskim prostorom u cilju omekšavanja javnog mišljenja i diskreditacije bilo kakve suvisle javne i znanstvene rasprave o tome što jest i što sadrži više nego sporna konvencija. Zapravo, pošteno govoreći događa se politizacija vrlo važne društvene teme na već poznati agitpropski medijski način.
Što je istina? Istina glasi: Velika Britanija – dakle Engleska, Wales, Škotska i Sjeverna Irska – Island, Luksemburg i Republika Irska, koje zasigurno spadaju u sam vrh najnaprednijih zemalja Europe NISU RATIFICIRALE Istanbulsku konvenciju.
Na drugoj strani „napredne“ države kao Albanija, Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Turska, Gruzija i Rumunjska JESU RATIFICIRALE Istanbulsku konvenciju.
Važno je istaknuti da postoji još niz, po mnogim kriterijima, naprednijih zemalja od Hrvatske koje NISU RATIFICIRALE konvenciju kao: Grčka, Slovačka, Mađarska ili Lichtenstein, dok su Latvija i Poljska postavile rok od 5 godina pravne rezerviranosti prema konvenciji, te su u fazi preispitivanja usklađenosti konvencije s njihovim nacionalnim zakonodavstvom.
> Vlada izdala brošuru o IK: Bez odgovora na ključne argumente ‘protiv’
Očito je da samo ovaj popis zemalja razotkriva medijske spinove, slobodno recimo i laži o novouspostavljenoj medijskoj dogmi.
No, istina je dijametralno drugačija: „zaostali Balkan“ iz kojeg se Hrvatsku ratifikacijom navodno tjera, itekako je objeručke i bez zadrške prihvatio konvenciju jer osim gore spomenutih zemalja, valja dodati i Tursku kao dio Balkana (koja ima svoj komadić tla na Balkanu). I Turska je spremno prihvatila konvenciju, dok najnaprednija zemlja na Balkanu, Grčka, ju – nije prihvatila.
> UiO: “Deklasificirani” dokument o Istanbulskoj konvenciji nema pravnu težinu, kao ni interpretativna izjava premijera Plenkovića
Stoga, kao niz puta do sada moramo si dati malo truda da, ovog puta u pet točaka, razobličimo i razotkrijemo ponuđene medijske laži ili ‘fake news’ protiv koje se isti oni koji guraju ovu konvenciju, navodno bore.
Dolje navedene činjenice su dokaz da:
- Najnaprednije države nisu prihvatile Istanbulsku konvenciju
Island se zasigurno, kao ni Irska ili Engleska, ne može svrstati društvo ili zemlju koja potencira ili ne kažnjava nasilje nad ženama. Za Island se ne može nikako reći da je zaostala primitivno patrijarhlno društvo. Također, gore navedene zemlje niti su katoličke i niti crkva ima bilo kakav utjecaj u društvu. A nisu niti homofobne u današnjem smislu populističkih medijsko-političkih pokušaja definicije homofobnosti (što je često ipak samo ideološko etiketiranje).
Ovo su, zapravo, zemlje sa najdugotrajnijom parlamentarnom demokracijom u Europi, a kod njih postoji jedna razborita sumnja koja bi itekako trebala plašiti i nas Hrvate: načelo usklađenosti konvencije s najvišim državnim pravnim aktom države kao odlike njenog suvereniteta – Ustavom.
Istanbulska konvencija u članku 78. propisuje: “Nikakve rezerve ne mogu se staviti u pogledu bilo koje odredbe ove Konvencije, osim iznimaka predviđenih u stavcima 2. i 3.”.
Zbog toga je i Poljska 2012. pri potpisivanju i 2015. kod ratifikacije podnijela i izjavu prema kojoj se ograđuju da će Konvenciju primjenjivati u skladu s načelima i odredbama poljskog Ustava. I uz tu su ogradu vezali petogodišnji rok koji vrijedi za rezerve. Latvija je uz konvenciju podnijela sadržajno identičnu izjavu.
- Ratifikacija nema veze s crkvom i religijom općenito
Govoriti da crkva ima bilo kakav utjecaj na političke odluke u Islandu jest istinito kao reći da na Islandu vlada šerijat. Bilo kakav utjecaj crkve na političke ili pravne odluke u Walesu, Škotskoj ili Engleskoj je gotovo nemoguć, a tek je u promilima nešto veći u Slovačkoj ili Luksemburgu.
Prema tome, pripisivati crkvi križarsku borbu protiv Istanbulske konvencije ili borbi protiv ratifikacije ovakve rodno ideologizirane Istanbulske konvencije križarsku pozadinu je više nego smiješno. Posebno stoga jer se crkva drži, po mišljenju mnogih, previše pasivno glede ove tematike čak i u zemljama gdje ima neki utjecaj i gdje je njena riječ ima odeđenu društvenu težinu.
Može se čak reći da je pravoslavna crkva u Bugarskoj, Grčkoj ili Rusiji bitno snažnije aktivna u borbi protiv ratifikacije Istanbulske konvencije nego Katolička crkva u Hrvatskoj.
- Tekst konvencije nema veze isključivo samo s borbom protiv nasilja nad ženama
Prijepori koji se vode oko ratifikacije konvencije sadrže dva ključna naglaska: ovaj dokument se želi staviti pravno iznad zakonodavnih akata zemlje potpisnice, što u sebi nosi potencijalno velike opasnosti za suverenitet zemlje u budućnosti. Tapšanja po ramenu i tješenja tipa „pa vidite da se ništa nije dogodilo u tim zemljama koje su potpisale“ mogu se slobodno staviti u koš za smeće, jer će tek budućnost pokazati pravu istinu o opasnosti ovakvih dokumenata po suverenitete država.
Vjerojatnost je da ovo tek probni balon za nametanje novih nadnacionalnih pravnih akata u cilju centralizacije Europe u odnosu na suverenitet zemalja članica.
Zbog toga i ovakva žurba i do sada neviđeni pritisak za potpise.
No, zato pojedine najnaprednije zemlje Europe još uvijek pušu na hladno glede ratifikacije, a pojedine koje su ratificirale sada dovode u pitanje ovaj potpis na dokument.
Drugi važan čimbenik je proširivanje borbe protiv nasilja nad ženama na područja koja nemaju veze s time, a koja su uopćeno poznata pod nazivom rodna ideologija. Previše dokaza za to ne treba, dovoljno je pročitati tekst prilično kratke i jasne konvencije koji postoji i na hrvatskom jeziku.
Također se ukazuje da se Konvencija o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji koristi radi promoviranja interesa LGBT zajednice, što se iz redova te zajednice i potvrđuje ovim tekstom.
4. Od konvencije imaju veliku korist političari ili tzv. nevladine udruge.
Nedavna izjava Mirjane Puh iz HNS-a u emisiji Otvoreno da će Istanbulska konvencija otvoriti 10,5 milijuna radnih mjesta više je nego skandalozna, ako nije tek puka fantazija. Naime, radi se o vrlo preciznom izračunu broja radnih mjesta jer brojka nije zaokružena na 10 milijuna, već izgleda kao da je izrađen i testiran određeni ekonomski model koji daje outpute kako će sve to ekonomski funkcionirati u stvarnosti i kako će, zapravo, doći do velikog uhljebljivanja raznih interesnih parapolitičkih udruga, ne samo u Hrvatskoj, već i u cijeloj Europi.
> (VIDEO) Nino Raspudić sudjelovao na prosvjedu protiv IK: Evo kako je pojasnio glavne probleme!
Pošto smo sigurni da Istanbulska konvencije ne otvara radna mjesta radnicima u tvornicama automobila, institutima za nuklearnu fiziku ili mostogradnji, pretpostavka je da se radi o – čistom uhljebljivanju podobnih nevladinih udruga i raznih samoprozvanih boraca za ljudska i ženska prava. Koji su stvarnosti najčešće brinu za tople fotelje i solidna primanja iz državnih i euro proračuna. Kolika je stvarna korist od takvih udruga ili pojedinaca još nismo dobili nikakve stručne ili znanstvene ekspertize i egzaktne podatke, ali ono što smo sigurni da se velika količina novca građana slijeva za plaće ovih grupacija i udruga.
I da te udruge i pojedinci imaju itekakav financijski interes u ratifikaciji Istanbulske konvencije.
5. Istanbulsku konvenciju su ratificirale najzaostalije zemlje Europe
Ovo je već istina.
Ako se već priča o svezi najnaprednijih zemlja Europe i Istanbulske konvencije od strane navijačkih medija, valja pogledati i drugu stranu medalje koja – iznenađuje. Naime, Srbija, Gruzija, Albanija, Bosna i Hercegovina, Turska, Crna Gora i Rumunjska zasigurno spadaju u red, neka se ne ljute, najzaostalijih zemalja Europe.
Naoko ove zemlje izgledaju nepovezivo (Gruzija, Srbija i Albanija u istom košu), ali sve one imaju nešto što ih povezuje – ratificirale su Istanbulsku konvenciju.
Uspoređivati Albaniju i Island, Irsku i Srbiju ili Luksemburg i Crnu Goru nije potrebno, jer se na jednoj strani nalaze najnaprednije zemlje Europe, a na drugoj zemlje koje još uvijek predstavljaju tzv. slijepo crijevo Europe.
Ove napredne nisu ratificirale konvenciju, a ove najsiromašnije jesu!
Zato ne želeći nikoga uvrijediti, ali činjenica i stvarnost je potpuno drugačija od medijske promidžbe: Istanbulsku konvenciju ratificirale su najnerazvijenije europske zemlje.
> Ratifikacija IK u BiH i Srbiji nije osigurala zaštitu žrtava nasilja
Možemo samo pretpostaviti, ali vjerojatno narod i građani ovih zemalja nisu bili niti za ratifikaciju, a niti iste nisu išta pitali o tome.
A zašto su je onda te države ratificirale i zašto je to europskim vođama iz Bruxellesa ratifikacija toliko važna od svake pojedine države, pa i najsiromašnije države? Ne krije li ovakva sustavna promidžba i pritisak na potpisivanje razloge za opravdani oprez, osobito zbog nedavno učestalih odbijanja ratifikacije konvencije pojedinih zemalja? Mora li Hrvatska još jednom biti opomenuta na način kao što je to učinio Stjepan Radić koji je pozivao na oprez i jasne uvjete prilikom ulaska u jugoslavensku zajednicu naroda izričući povijesnu opomenu da “ne srljamo kao guske u maglu”?
Zaista, što to tjera premijera Plenkovića u ovom osjetljivom političkom trenutku da inzistira na ratifikaciji Istanbulske konvencije kad je najmanje povoljan trenutak za to? Njegova humanost prožeta pasioniranom željom da se spriječi nasilje nad ženama ili se iza brda ipak nešto drugo krije, što narod poučen prethodnim iskustvima ipak jasno naslućuje?
> Zagrebačka nadbiskupija o prosvjedu protiv ratifikacije Istanbulske konvencije
Nasilnim guranjem nečega, za što su tisuće prosvjednika u Zagrebu 24. ožujka 2018. jasno poručili da ne žele, politička se situacija, u ionako nestabilnoj i vrućoj političkoj sceni u proljeće 2018., dodatno komplicira i zagrijava do samog usijanja.
U Splitu se priprema drugi prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske konvencije koji će se održati u četvrtak 12. 4. u 18 sati na splitskoj Rivi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
