Na koji se način izdvaja novac za mirovine i kako državne službe raspolažu novcem budućih umirovljenika, jedno je od pitanja ekonomske opće kulture koje zbog razmjerne kompliciranosti ekonomskim laicima katkad ostaje neodgovoreno, a tiče se svakoga. Kako uopće funkcionira mirovinski sustav?
U nastavku ćemo nastojati izložiti osnove mirovinskog sustava u Republici Hrvatskoj i odgovoriti na pitanje, zašto i na koji način se novac građana izdvaja u mirovinski sustav, te kako se njime upravlja.
Mirovinski fond
Ponajprije, osnova mirovinskog sustava su mirovinski fondovi, odnosno zalihe novca namijenjenog za isplatu mirovina, te mirovinska društva koja tim fondovima upravljaju.
Danas, nakon mirovinske reforme iz 2002. godine, cjelokupni mirovinski fond u Hrvatskoj dijeli se na 3 stupa.
> Plenković je povećao mirovine za 5%, što to znači za one s najmanjom mirovinom?
Prvi stup se temelji na generacijskoj solidarnosti i u njega svaki zaposleni građanin mjesečno uplaćuje 15% mirovinskog doprinosa iz bruto plaće. Pod generacijskom solidarnosti misli se na odnos prema onim građanima koji su već u mirovini i ne stvaraju novu vrijednost i/ili aktivno zarađuju plaću.
U drugi stup se uplaćuje 5% mirovinskog doprinosa iz bruto plaće svakog zaposlenog građana. Taj se novac prikuplja na osobnom računu u obveznom mirovinskom fondu koji obveznik sam bira.
Treći stup predstavlja dobrovoljnu mirovinsku štednju gdje korisnik sam bira koliko, kada i u kojem dobrovoljnom mirovinskom fondu želi štedjeti.
Mirovinska društva
Mirovinsko društvo dioničko je društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću koje osniva obvezne mirovinske fondove i njima upravlja i novac ulaže na tržištima kapitala s ciljem ostvarivanja prinosa.
Možda će vas zanimati
Kako mirovinska društva raspolažu novcem građana: Primjeri Podravke i Fortenove
Mirovinska društva: što su ona i kako su svojedobno umalo uzela u većinsko vlasništvo nekadašnji Agrokor – danas Fortenova grupu.
U tom smislu, kad govorimo o mirovinskim društvima, ili mirovnicima kako se kolokvijalno nazivaju, onda pod njima podrazumijevamo subjekte na slobodnom tržištu.
U Hrvatskoj postoje četiri takva društva, a to su: PBZ CROATIA OSIGURANJE d.d. za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima, Allianz ZB d.o.o. društvo za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, Raiffeisen društvo za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima d.d. i ERSTE d.o.o. – društvo za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima.
Ulaganjem novca u 2 stup mirovinskog fonda, zaposleni građanin prenosi dakle odgovornost za njega na mirovnike koji ga onda, umjesto njega, nastoje oploditi ulaganjem na slobodnom tržištu. U tom smislu način funkcioniranja ovog, za zaposlene ljude najvažnijeg fonda svojevrsna je kombinacija poslovanja na slobodnom tržištu preko posrednika koji raspolaže izvorno privatnim kapitalom građana, ali uz veoma jak upliv državne protekcije, odnosno restrikcija koje tom poslovanju nameće država.
> Hrelja: neprihvatljive preporuke EK vezane za mirovinski sustav
Naravno, jasno je kako mirovnici moraju ulagati konzervativno, odnosno s minimumom rizika, jer upravljaju novcima koje ulagatelj ne može povući ako misli da je rizik ulaganja prevelik. Zbog toga oni uglavnom ulažu u državne obveznice ili tvrtke gdje je rizik ulaganja minimalan.
Zakon također propisuje i diverzifikaciju ulaganja, odnosno obvezu ulaganja u više raznorodnih instancija, kako bi se smanjio rizik za osiguranike.
Mirovinski sustav i vrijednosni bodovi
To nas dovodi do pitanja, na koji način državne službe izdvajaju novac iz prihoda građana za mirovinske fondove.
Prva stavka koju tu valja razjasniti su vrijednosni i osobni bodovi.
Vrijednosni bodovi računaju se tako da se plaća, odnosno osnovica osiguranja podijeli s prosječnom godišnjom plaćom svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj za istu kalendarsku godinu, a za izračun uzimaju se u obzir plaće od 1970. do godine koja prethodi godini ostvarivanja prava.
Plaća ostvarena u godini u kojoj se ostvaruje pravo na mirovinu ne uzima se za utvrđivanje vrijednosnih bodova već se za tu godinu uzimaju prosječni vrijednosni bodovi razmjerno stažu osiguranja u toj godini. Stoga, ako je dan priznanja prava na mirovinu 31. prosinca ili neki raniji datum u toj godini, plaća ostvarena za tu godinu kao i otpremnina neće se uzeti za izračun visine mirovine.
Mirovinski sustav i osobni bodovi
Osobni bodovi ovise o mirovinskom stažu i plaćama koje je osiguranik ostvario za vrijeme radnog vijeka, a utvrđuju se tako da se prosječni vrijednosni bodovi pomnože s ukupnim mirovinskim stažem i polaznim faktorom i jednako se računaju za sve vrste mirovina.
Pri određivanju invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu ili profesionalne bolesti, vrijednosni bodovi određuju se za najmanje 40 godina mirovinskog staža.
Pri određivanju obiteljske mirovine osobni se bodovi određuju od vrijednosnih bodova umrlog osiguranika, s tim da se vrijednosni bodovi određuju za najmanje 21 godinu mirovinskog staža.
Ako je osiguranik umro zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, za određivanje obiteljske mirovine vrijednosni bodovi određuju se za najmanje 40 godina mirovinskog staža.
U tom smislu ukupna svota mirovine računa se tako da se osobni bodovi pomnože s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine. U svotu mirovine uračunava se, odnosno sastavni je dio mirovine dodatak na mirovinu.
Dodatak određuje se na mirovine ostvarene u razdoblju od 1999. do 2010. godine u rasponu od 4% do 27%, a od 1. siječnja 2010. u iznosu od 27%.
Aktualna vrijednost mirovine
Pravo na dodatak nemaju: korisnici obiteljske mirovine, određene nakon 1. siječnja 1999. od mirovine ostvarene prema propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju koji su važili do 31. prosinca 1998., korisnici najviše mirovine, korisnici najniže mirovine, korisnici mirovina ostvarenih i/ili određenih na temelju posebnih propisa pod povoljnijim uvjetima od uvjeta određenih prema ZOMO-u. Od 1. siječnja 2012. dodatak je sastavni dio mirovine.
Na koncu, svakoga najviše zanima konačna vrijednost mirovine koju će steći. Ona, pored navedenih pojmova, ovisi i o tzv. aktualnoj vrijednosti mirovine (AVM).
AVM je varijabla koju mirovinski sustav izračunava svakih 6 mjeseci i ona treba zrcaliti realnu vrijednost mirovine vezanu za trenutnu vrijednost rada. AVM je u Hrvatskoj, imajući u vidu omjer zaposlenih i umirovljenika, te druge tržišne i društvene čimbenike zbog toga priličmo niska. To je jedan od razloga zbog čega se dio novaca u mirovinski sustav prelijeva iz proračuna – sustav jednostavno nije samoodrživ i to ne naprosto iz političkih razloga – nesposobnosti Vlade ili vođenja krive politike – nego ponajprije zbog niskih plaća i, shodno tomu, male vrijednosti stvorene za daljnju raspodjelu u mirovinske fondove.
Za zaključiti je stoga kako hrvatski mirovinski sustav – i ne samo on – nije sam po sebi loš te da bi u drugačijim uvjetima i uz prilagodbu funkcioniranja novim okolnostima, mogao djelovati na zadovoljavajući način.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
