Pazin (Možemo) podupire medicinski potpomognutu oplodnju: Ovo su negativne strane

Grad Pazin će sufinancirati medicinski potpomognutu oplodnju. Gradonačelnica Pazina, Suzana Jašić (Možemo) donijela je odluku o toj novčanoj naknadi. Za to je u Proračunu za 2024. godinu osigurano 7.000 eura. Koliko je ova, kako kaže gradonačelnica jedinog grada u Istri koji je pod vlašću Možemo. Neki ljudi, pogođeni neplodnošću, danas se odlučuju na medicinski potpomognutu oplodnju (MPO) kako bi dobili dijete. MPO predstavlja skup medicinskih postupaka kojima se omogućava oplodnja jajne stanice, izvan ili unutar tijela žene. No, ona dovodi i do eksperimentiranja i manipulacije ljudskim životom, ali omogućava i surogatstvo. Katolička crkva protivi se ovakvom načinu začeća djeteta, a hrvatska država regulirala ga je zakonom.

>Uz gradonačelnicu koja je bivša čelnica GONG-a, Možemo ima i većinu u pazinskom gradskom vijeću

Pravo na novčanu naknadu ostvaruje i žena koja nije u partnerskoj vezi

Pravo na novčanu naknadu za troškove priznaju se punoljetnoj i poslovno sposobnoj ženi do 42. godine života i muškarcu koji žive u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici. I to na području grada Pazina, a čije je dosadašnje liječenje neplodnosti ostalo bezuspješno.

Također, pravo na novčanu naknadu za troškove nastale u vezi s provedbom postupka ima i punoljetna, poslovno sposobna žena do 42 godine života. Dakle žena koja ne živi u braku, izvanbračnoj ili istospolnoj zajednici. A čije je dosadašnje liječenje neplodnosti ostalo bezuspješno.

Jednokratna naknada od 700 eura

Novčana naknada se priznaje jednokratno u iznosu od 700 eura korisnicima u svrhu liječenja neplodnosti medicinski potpomognutom oplodnjom. I to neovisno o broju medicinskih postupaka u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi na području Republike Hrvatske. Ali i u inozemstvu za zdravstvenu uslugu koja se ne nudi u Hrvatskoj i kad troškovi tog postupka nisu pokriveni od strane HZZO-a.

Zahtjev za ostvarivanje novčane naknade podnosi se u roku od šest mjeseci od obavljenog medicinskog postupka. Zahtjev se može dostaviti u Upravni odjel za društvene djelatnosti Grada Pazina, a dostupan je na službenim stranicama Grada.

>Na koje sve načine LGBTIQ osobe pokušavaju doći do djece?

Ovako zakon regulira medicinski potpomognutu oplodnju

MPO u Hrvatskoj reguliran je Zakonom o medicinski potpomognutoj oplodnji. Njime su uređeni uvjeti za ostvarivanje prava na MPO te prava, obveze i odgovornosti svih sudionika postupaka oplodnje. Postupci se provode, stoji u Zakonu, radi postizanja začeća, trudnoće i rađanja zdravoga djeteta, sukladno zahtjevima suvremene medicinske znanosti i iskustva, s posebnim obzirom prema zaštiti zdravlja žene, umanjenja rizika liječenja i dobrobiti potomstva.

>Nova uvozna niša?! Hrvatska krenula u proceduru uvoza spermija i jajnih stanica

Zakon MPO opisuje kao “postupak koji se provodi tek kada je dotadašnje liječenje neplodnosti bezuspješno ili bezizgledno, te radi izbjegavanja prijenosa teške nasljedne bolesti na dijete kod prirodnog začeća”. Je li liječenje neplodnosti bezuspješno ili bezizgledno utvrđuje liječnik specijalist ginekologije i opstetricije s užom specijalizacijom iz humane reprodukcije. Navodi se da je MPO medicinski postupak kod kojeg se primjenom suvremenih znanstveno provjerenih biomedicinskih dostignuća omogućava spajanje ženske i muške spolne stanice radi postizanja trudnoće i porođaja, na način drukčiji od snošaja.

>‘Argumenti’ o stajalištu Crkve o umjetnoj oplodnji, surogat majčinstvu i prizivu savjesti

Homologna oplodnja jest medicinski potpomognuta oplodnja pri kojoj se koriste vlastite spolne stanice bračnih, odnosno izvanbračnih drugova. Heterologna oplodnja jest medicinski potpomognuta oplodnja pri kojoj se koriste vlastite spolne stanice jednog bračnog, odnosno izvanbračnog druga i spolne stanice darivatelja.

Tko ima pravo?

Pravo na medicinski potpomognutu oplodnju imaju punoljetni i poslovno sposobni žena i muškarac koji su u braku, odnosno u izvanbračnoj zajednici i koji su, s obzirom na životnu dob i opće zdravstveno stanje, sposobni za roditeljsku skrb o djetetu. Dalje se navodi da pravo na MPO ima i punoljetna, poslovno sposobna žena koja ne živi u braku, izvanbračnoj ili istospolnoj zajednici, čije je dosadašnje liječenje neplodnosti ostalo bezuspješno ili bezizgledno te koja je, s obzirom na životnu dob i opće zdravstveno stanje, sposobna za roditeljsku skrb o djetetu. Pravo ima i osoba koja odlukom o lišenju poslovne sposobnosti nije ograničena u davanju izjava koje se tiču osobnih stanja.

Kada je u pitanju pravo na MPO na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ima žena u pravilu do navršene 42. godine života. Liječnik koji provodi postupak medicinski potpomognute oplodnje, iz osobito opravdanih zdravstvenih razloga može omogućiti pravo na medicinski potpomognutu oplodnju i ženi nakon navršene 42. godine života.

>Surogatstvo nije samo zloporaba majčinske funkcije, što je s očevima – osjemenjivačima?

Liječenje neplodnosti postupkom medicinski potpomognute oplodnje na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje obuhvaća četiri pokušaja intrauterine inseminacije (IUI) te šest pokušaja izvantjelesne oplodnje (IVF), uz obvezu da dva pokušaja budu u prirodnome ciklusu.

Što Crkva kaže o umjetnoj oplodnji?

Konačni cilj ljudske spolnosti je duhovno i tjelesno sjedinjenje dvaju osoba. Ono se događa kao izraz ljubavi a plod tog sjedinjenja je osobni rast partnera te sudioništvu u Božjem djelu stvaranja novog života. Zato je jedino bračna ljubav kontekst koji je ”dovoljno dobar” i dostojan novog života, ističe don Damir Stojić. O ovome na poseban način govori Ivan Pavao II. u enciklikama Donum Vitae, Evanelium Vitae te Familiaris Consortio.

Postoji više vrsta umjetne (tj. izvantjelesne) oplodnje. Govoreći o partnerima u katoličkom nauku razlikujemo homolognu i heterolognu umjetnu oplodnju. Homologna oplodnja uključuje gamete (spermije i jajnu stanicu) od muškarca i žene koji su u zakonitom braku. To je unutarbračna oplodnja i dijete je u biološkom smislu dijete svojim roditelja.

Kod heterologne oplodnje može se raditi o cijelom nizu mogućnosti pri kojemu jedan ili oba partnera nisu u zakonitom braku ili jedan roditelj biološki ne sudjeluje u začeću (poseže se za spolnim stanicama donatora).

Promatrano sa stajališta Katoličke Crkve, svi postupci izvantjelesne oplodnje su moralno neprihvatljivi. Kod heterologne oplodnje je stvar posve jasna jer se u začeće djeteta uključuje treća osoba.

Međutim, često nastaju dvojbe oko toga zašto je homologna izvantjelesna oplodnja nedopuštenja, barem kao neki oblik ”zadnje opcije”. Enciklika Donum Vitae podrobno obrađuje taj problem ističući da postoji “neraskidiva povezanost. Koju je Bog htio a čovjek je ne može svojevoljno ukinuti, između dvostrukog smisla bračnog čina. Smisla sjedinjenja i smisla rađanja (…).

Kontracepcija hotimice lišava bračni čin njegove otvorenosti rađanju i tako samovoljno razdvaja svrhe braka. Objektivno na sličan način, postižući rađanje koje nije plod posebnog čina bračnog sjedinjenja, homologna umjetna oplodnja također razdvaja dobra i značenja braka. Dakle, Crkva suosjeća u patnji roditelja koji ne mogu imati svoje potomstvo, ali želi pobuditi svijest da život nije čovjekovo ”pravo”, već Božji dar. Katekizam Katoličke Crkve posvećuje cijeli jedna ulomak ovom pitanju i naslovljava ga ”Dar djece”. U njemu je ukratko objašnjen sažetak Crkvenog nauka.

>Noah Kraljević i supruga išli na tzv. umjetnu oplodnju prije Zambije: Što kaže zakon o tome?

Katekizam Katoličke crkve

U KKC 2376 do 2377 piše da su tehnike koje uzrokuju odvajanje roditelja, zahvatom strane osobe u bračni par (davanje sperme ili ženske gamete, posudba maternice), teško nemoralne. Te tehnike (inseminacija i heterologna umjetna oplodnja) vrijeđaju pravo djeteta da bude rođeno od oca i majke koje poznaje. I koji su među sobom vezani ženidbom. One su izdaja “isključivog prava supružnika da postanu otac i majka samo jedno pomoću drugoga”.

Ako se te tehnike (inseminacija i homologna umjetna oplodnja) primjenjuju u krilu bračnog para, možda su manje štetne, ali ostaju moralno neprihvatljive. One odvajaju spolni čin od čina rađanja. Čin zasnivanja djetetova postojanja nije više čin kojim se dvije osobe daju jedna drugoj. Već čin koji “život i identitet zametka povjerava vlasti liječnika i biologa uvodeći gospodovanje tehnike nad početkom i sudbinom ljudske osobe. Takav odnos gospodovanja u sebi je suprotan dostojanstvu i jednakosti koja mora biti zajednička roditeljima i djeci.

> Ovako zakon regulira medicinski potpomognutu oplodnju: Crkva je smatra moralno neprihvatljivom

KKC 2378 -2379: Dijete nije neki dug, nego dar

S moralnog stanovišta rađanje je lišeno svog vlastitog savršenstva kad nije željeno kao plod bračnog čina, to jest specifičnog čina sjedinjenja supružnika. Samo poštujući vezu koja postoji između značenja bračnog čina i poštivanja jedinstva ljudskog bića moguće je rađanje u skladu s dostojanstvom ljudske osobe.

Evanđelje pokazuje da fizička neplodnost nije apsolutno zlo. Nakon što su iscrpli zakonite utoke zdravstvu, supružnici koji trpe od neplodnosti pridružit će se Gospodinovu Križu. Vrelu svake duhovne plodnosti. Oni mogu pokazati svoju velikodušnost usvajajući napuštenu djecu ili vršeći zahtjevne službe u korist bližnjega.

>Katolička Crkva o rodnoj ideologiji: Kako je čovjek, remek-djelo Božjeg stvaranja, počeo negirati sam sebe

Omogućava surogatstvo

Oplodnja uz medicinsku pomoć može omogućiti roditeljstvo osobama koje bez razvoja najsuvremenije medicinske tehnike to ne bi mogle ostvariti. No to ima svoje posljedice. Osim manipulacija, heterologna oplodnja, na primjer, omogućava surogatstvo, kupoprodaju, “dijete na zahtjev”, mogućnost narudžbe od strane istospolnih parova, stvaranje neprirodnih rodbinskih odnosa itd.

>Genetska modifikacija djece: Igra li se čovjek Boga u pokušaju stvaranja ‘savršenog’ embrija?

Ti zahvati, također, omogućuju, primjerice, da dijete bude rođeno bez skrbi oca, da dijete ne zna tko su mu majka i otac, braća i sestre, što čini mogućim i incest. Sve te posljedice ugrožavaju ljudska prava, osobito prava djece i narušava se dostojanstvo djeteta.