Kako se Europa suočava s migrantskom krizom, posvuda jačaju stranke desnog političkog spektra. Odgovor je to elektorata nacionalnih država na demokratski deficiti same EU, koja nastoji stvoriti strukturu koja će poput nadvlade donositi ključne odluke umjesto vlada država članica. Jedina konkretna koheziona silnica nakon suspenzije Schengenskog sporazuma u eurozoni ostaje valuta – euro. Od 28 članica EU euro koristi 19 država, dok preostale iz različitih razloga spomenutu monetu ne koriste. Neke države, jer ne zadovoljavaju ekonomske kriterije poput onoga da dug opće države u BDP-u ne smije prijeći 60%, (u Hrvatskoj je upravo dostigao 108 % BDP-a), druge pak, jer monetarnim suverenitetom, pomažu razvoj vlastitog gospodarstva, kao što je vidljivo na primjerima Mađarske, Poljske ili Češke.
Slom hrvatske političke desnice
U većini država EU politička desnica ima značajnu ulogu, jedino je Hrvatska izuzetak. Ovaj odnos je vrlo zanimljiv za proučavanje stranačke problematike s obzirom na način na koji konzervativne stranke u EU stvaraju odnos sa strankama desnice. Postojanje utjecajne desne stranke koja se jasno pozicionira svojom retorikom pomiče granice prihvatljivosti u javnom diskursu i vrlo je važna za umjereno konzervativnu stranku, jer se time širi prostor onoga što ona može učiniti, a da i dalje bude prihvaćena kao umjerena.
Sjeća li se još tko ideje o „pravaškom kišobranu“, koji je najavljivan, ali nikada se nije realizirao? Iako na političkoj sceni postoji niz pravaških stranaka, koje bi udruživanjem polučile respektabilan broj mandata, to se nije dogodilio, niti na prošlim izborima. U Sabor je ušla jedino HSP AS, kao dio Domoljubne koalicije.
I kada sam očekivao da će ta pravaška stranka postaviti ključna društvena pitanja kao što su ukidanje strahovito štetne predstečajne nagodbe, analize djelovanja HNB-e, ili demografske katastrofe koja nas je pogodila kao nikada do sada, dogodilo se posve suprotno.
Od kada je nakon svega šest dana mandata, najkraćeg u povijesti ostavku dao ministar branitelja, već mjesec dana nije imenovan novi. Iako je tom prigodom Tihomir Orešković naglasio da mu je resor branitelja jako važan i da će uskoro imenovati novog ministra, u javnost je istupio tajnik HSP AS-a Pero Ćorić. Poručio je da se nije promjenio stav njegove stranke da Ministarstvo obrane može voditi brigu o braniteljskim i pravima njihovih obitelji. Dovoljno je, smatra, da se u Ministarstvu otvori jedan resor za brigu o braniteljima, a drugi o braniteljskim udrugama.
Ovakav potez, pokazalo se nakon toga, bio je učinjen bez ikakve konzultacije sa strankama Domoljubne koalicije i Mosta.Uslijedili su dani pojašnjavanja i isčuđavanja, koalicijskih partnera, koji su posve ispunili medijski prostor. S političke točke gledišta, ovakva izjava u trenutku dok branitelji prosvjeduju već gotovo 500 dana na Trgu Nevenke Topalušić, potpuno je neshvatljiva, osobito jer još nije niti imenovan najavljeni novi ministar branitelja. I za taj problem Pero Ćorić našao se za shodno obratiti medijima s tvrdnjom kako je kandidat za novog ministra gradonačelnik Vinkovaca Mladen Karlić. „Čuo sam da će njega možda naši partneri iz HDZ-a kandidirati“, rekao je Ćorić.
Iz izjave Mladena Karlića, „To je prva informacija za mene. Mene nitko nije kontaktirao, pa niti predsjednik HDZ-a ili premijer“, dalo se naslutiti, kako izjava Pere Ćorića, nije realna, što je vrlo brzo potvrdio Tomislav Karamarko otklonivši takvu mogućnost.
Takav nastup izazvao je pozornosti urednika HTV-a, koji su ga maksimalno iskoristili u medijskom ratu protiv aktualne vlasti, u što spada i veliki prostor koji daju unutarstranačkim raspravama između Milanovića i Komadine, mnogo više nego djelovanju aktualne Vlade.
Ukidanje privilegija Saborskim zastupnicima onemogućio klijentelizam SDP-a i HNS-a
Za odustajanje od ukidanja beneficija zastupnicima zaslužno je četiri člana SDP-a i jedan iz HNS-a, koji su svoje pravo aktivirali prije nego što je MOST-ov Prijedlog zakona kojim bi se ukinulo pravo zastupnika na šest mjeseci pune plaće i još šest mjeseci pola plaće nakon isteka mandata, došao na red u Saboru. Radi se o vremenskom periodu od 28.12. 2015. do 30. 01.2016. u kojem je Igor Kolman iz HNS mijenjao Vesnu Pusić, te SDP-ovi Saša Đujić mijenjao Milanku Opačić, Franko Vidović mijenjao Ranka Ostojića, Biljana Gaća mijenjala Predraga Matića, te Melita Mulić mijenjala Zorana Milanovića.
Retroaktivno donošenje zakona prema Ustavu nije moguće, što su u SDP-u dobro znali, pa će se kada ga izglasaju, odnosit tek na idući saziv Sabora. Iz ovoga je više nego jasno kako bi vladajuća koalicija i Most morali što prije preuzeti ključne poluge vlasti u svoje ruke, što još nisu učinili.
Sav intelektualni potencijal desnice nalazi se u HNES-u
Hrvatsko nacionalno etičko sudište, okuplja intelektualnu hrvatsku desnicu. U političkim strankama desnoga spektra, spomenuti intelektualci, nisu imali okvir za djelovanje, niti su desne stranke imale bilo kakav osmišljen suvremeni politički program. Međutim, kako intelektualni potencijal HNES-a može, s obzirom da se broj uglednih i mlađih članova stalno povećava, biti jezgro nove desnice, oglasio se i predsjednik Antifašističke lige Zoran Pusić prozivajući Predsjednicu da nije našla ni riječi kritike „za tipove oko Hrvatskog etičkog sudišta“ – upravo nastojeći spriječiti takvu mogućnost. Ukoliko se to ne dogodi fragmentirana hrvatska politička desnica ostati će marginalna pojava. Tako će se mnoštvo pravaških stranaka, uključujući i onu Konzervativnu Ruže Tomašić, koja je doživjela katstrofu na prethodnim parlamentarnim izborima, iscrpljivati u međusobnim obračunima, prelascima iz jedne u drugu stranku, i osnivanjima novih stranki, s marginalnim utjecajem na politički i društveni život u Hrvatskoj. Uostalom, kada niti istinski hrvatski mučenik Zvonko Bušić, nije mogao objediniti spomenute političke stranke, jasno je kako one nemaju budućnosti.
