Na Bleiburškom polju održana je središnja komemoracija u povodu obilježavanja 71. godišnjice bleiburške tragedije i Križnoga puta. Dvadeset tisuća ljudi iz Hrvatske i dijaspore, došlo je u miru i dostojanstveno odati počast, na mjestu jednog od najvećih zločina nakon 2. svjetskog rata koje je postalo i simbol stradanja hrvatskog naroda.
Bleiburška tragedija vezana je za stradanje hrvatskih vojnika i civila koji su se na kraju Drugoga svjetskog rata, u svibnju 1945., htjeli predati britanskoj vojsci koja ih je razoružala. Nakon toga, izručeni su jugoslavenskoj vojsci. Točan broj stradalih Hrvata, vojnika i civila u Bleiburgu i na Križnom putu još nije utvrđen, što nije nimalo slučajno.
Nije slučajno niti razoružavanje pripadnika počasne Zaštitne bojne Hrvatske vojske na Bleiburgu. Naime pripadnici spomenute postrojbe došli su s ceremonijalno-protokolarnim oružjem koje im je oduzeto, od strane tamošnje policije.
Za takav slučaj još nikada nisam čuo, no u Bleiburgu on ima posebnu težinu, s obzirom da su i prije 71 godine na istom mjestu razoružani hrvatski vojnici. Tko ne razumije spomenutu relaciju može vjerovati kako je do toga došlo slučajno ili nesporazumom.
Kako sam umirovljeni časnik, osobno u ovoj ponižavajućoj situaciji nikada ne bih dopustio da se vojnici razoružaju, čak i po cijenu nesudjelovanja na komemoraciji.
Iako se radi o simbolici, ona je u takvim prilikama meritum stvari, osim toga dobro se zna sto znače razoružani vojnici. No, sasvim je sigurno da se u ovim okolnostima nadležni zapovijednik i sami vojnici a radilo se o formaciji razine voda, nikada nisu našli.
Ovim se postupkom, od strane tamošnje policije, ponizilo i Hrvatsku vojsku i državu koju predstavljaju.
Radilo se o posve jasnoj poruci Hrvatskoj koja je upućena iz krugova MVP Austrije, koji u posljednje vrijeme snažno podupiru Srbiju. Jedan od razloga je gotovo 400 austrijskih poduzeća otvorenih u Srbiji u koju su investirali tri milijarde eura. No, postoje i drugi motivi koji nisu isključivo gospodarske naravi.
Tvrdnje HNS-a vrijeđaju elementarnu inteligenciju hrvatske javnosti
Ovaj skandal odmah je iskoristio HNS. Zbog incidenta na Bleiburgu Hrvatska narodna stranka traže ispriku Austriji i NATO-savezu, preuzimanje političke odgovornosti, odnosno ostavku cjelokupne Vlade. U priopćenju HNS-a navodi se; „Potpuno je apsurdno da hrvatska grupa vojnika dolazi naoružana u Austriju bez odobrenja predsjednice, Vlade, resornog ministarstva i Hrvatskog sabora čime je prekršen članak 7. Ustava Republike Hrvatske.“
Apsolutno je nemoguće i apsurdno tvrditi da bi bilo koja skupina pripadnika Hrvatske vojske u Austriju dolazila naoružana, makar i protokolarnim oružjem, bez odobrenja predsjednice RH, i MORH-a. No ovakva inverzija i tumačenje incidenta posve je prirodna za stranku čija je donedavna predsjednica Vesna Pusić, inače kandidatkinja RH za glavnu tajnicu UN, izjavila; „Ubijeni na Bleiburgu nisu nevini, samo im sudskim putem krivnja nije dokazana!”
Uostalom izjava glasnogovornika koruške policije demantira tvrdnje koje je u medije plasirao HNS.
Treba se ispričati Austrija, a njihov veleposlanik Wiedenhoff biti pozvan na konzultacije
Naime, prema izjavi glasnogovornika zemaljske policije Koruške Petera Schwegeru uzrok zabrane unosa ceremonijalnog oružja hrvatske počasne garde bio je nesporazum, te je oružje u međuvremenu vraćeno. Očito je došlo do problema u komunikaciji između veleposlanstava Hrvatske i Austrije prilikom predaje listi s brojevima i popisom oružja. U međuvremenu je sve riješeno i oružje je vraćeno, zaključili su iz tamošnje policije.
U potpunoj suprotnosti s tom izjavom je ona Austrijskog veleposlanika u Zagrebu Andreasa Wiedenhoffa;
“Mi u Zagrebu nemamo nikakvu ulogu u tome. Austrijsko veleposlanstvo u Zagrebu samo je pomoglo nakon zaplijene oružja nakon što smo shvatili da se pojavio problem: članovi počasne garde nisu bili u mogućnosti pokazati nikakve dokumente austrijskoj policiji kojim bi dokazali da su pribavili nužne dozvole.”
Dakle iz spomenute izjave jasno je kako se radilo o propustu za koji nota bene odgovornost snosi MVP Austrije. S obzirom da se aktualni veleposlanik Andreas Wiedenhoff već duže vrijeme u Hrvatskoj ponaša izvan uobičajenog diplomatskog protokola, nakon ovog, „problema u komunikaciji“, vrijeme bi bilo da se spomenutog diplomata pozove na konzultacije.
Sredinom travnja austrijski veleposlanik u Hrvatskoj Andreas Wiedenhoff objavio je na Twitteru da je “upravo imao vrlo zanimljiv sastanak s kolegama i prijateljima o slobodi medija. Ključnom prioritetu naše vanjske politike”. Na takav posve neprimjeren Wiedenhoffov postupak reagirala je hrvatska predsjednica iz Bratislave, te poručila da se “veleposlanici ne smiju miješati u unutarnje stvari primateljice”.
Na to je odgovorio austrijski veleposlanik Wiedenhoff, koji valjda ima običaj raspravljati s predsjednicima država u kojima se nalazi na službi: “Uvjeren sam da K. Grabar-Kitarović dijeli našu predanost promicanju medijskih sloboda diljem svijeta”. Već nakon ovoga postupka Wiedenhoff bi snosio neku vrstu sankcija u bilo kojoj drugoj državi, članici EU.
Austrijska diplomacija podupire Srbiju tamo je stanje medijskih sloboda izvanredno
Kada se u Beogradu 3. prosinca 2015., austrijski ministar vanjskih poslova Sebastian Kurz sastao sa srpskim premjerom Vučićem, nezapaženo je prošla Kurtzova izjava kojom se zahvalio Srbiji i Vučiću na posebnoj ulozi koju ima u regiji. Kurtz je inače jedini Ministar vanjskih poslova koji je bio na svim konferencijama EU koje su se odnosile na Srbiju. Uslijedio je novi sastanak Kurtza i Vučića 9. veljače 2016. na kojem je usvojen zajednički Akcijski plan o suradnji Austrije i Srbije. Austrija će između ostalog osigurati jedno mjesto za mladog srbijanskog diplomata u austrijskom MVP, “kako bi naučio kako to rade Austrijanci”. Toplo bih mu preporučio da se educira kod Andreasa Wiedenhoffa austrijskog veleposlanika u Zagrebu. Kod njega će najbolje naučiti, „kako to rade Austrijanci.“
Treba otvoreno reći razoružani hrvatski vojnici u Bleiburgu predstavljaju novo ponižavanje Hrvatske i nastavak pritiska na našu zemlju kako bi Srbiji obustavili blokadu poglavlja 23 do kraja lipnja. Jasno je kako bi suverene države odgovorile na ovakvo ponašanje, no je li to Hrvatska vlast u stanju?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
