Svibanj je. Mjesec je to u kojem procvatu grmovi sviba, a mladu travu prekriju crveni makovi lelujajući na proljetnom povjetarcu. Približavaju nam se dani u kojima suza u oku zasjeni svu tu ljepotu prirode budeći bolno sjećanje na najveću kalvariju hrvatskog naroda. Mnogoj će majci, ocu i sinu zasjati suza u oku za njihovim najmilijima čiji je život nasilno prekinut rafalima zločinaca koji i dan danas sebe nazivaju pravednicima.
To su bili oni s crvenom petokrakom na čelu, istom onom petokrakom pod kojom su i 1991. izvršili agresiju na Republiku Hrvatsku i ponovili strašan zločin nad hrvatskim narodom. Kako razumjeti komisiju na čijem čelu je bio predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koji smatraju tu istu petokraku svijetlim simbolom prošlosti.
Mnoge izvršitelje i sljedbenike partije koja je počinila te stravične zločine smeta naše sjećanje na te dane i na sve moguće načine žele spriječiti spomen na te nevine žrtve. Po dobro poznatom obrascu stvori se priča ili neko pismo o nekakvim prijetnjama, a onda isto tako počnu pljuštati već dobro poznate uvrede i laži kojima bi se Hrvatima trebala nametnuti krivnja I za nešto što nisu počinili. Poneki u svom suludom protuhrvatskom zanosu čak i ovih dana u Hrvatskom saboru govore kako žale što tog maja (kako oni kažu) 1945. nije pobijeno više Hrvata.
Pismo u kojem je gospodinu Klasiću zapriječeno smrću odiše rukopisom KOS-a i otvara nove mogućnosti manipulacije istinom u namjeri sprječavanja ovogodišnjeg sjećanja na žrtve Bleiburga. Dobro smišljeni scenarij započeo je sastancima iniciranim na temu pozdrava „Za Dom spremni“ ponavlja se na sjećanju na „500- 700 tisuća“ žrtava Jasenovca, nameće se na proslavi vojno-redarstvene akcije „Bljesak“, nastavit će se traženjem zabrane sjećanja na žrtve Bleiburga, a kulminacija slijedi pred i tijekom obilježavanja vojno redarstvene operacije „Oluja“. Novo je jedino to što se i na kandidaturi za lokalne izbore počelo isticati antihrvatske parole i to na ćirilici.
Da postoje te strašne ustaše kakvima ih neki žele prikazati u hrvatskoj zasigurno ne bi mogle nastajati takve priče. Uozbiljite se gospodo. Doba vaših Mirka i Slavka odavno je iza nas. Suočite se istinom, priznaje svoje grijehe pa možda i nešto dobrote uđe u ta tvrda Jugo-komunistička srca. Mi molimo Gospodina da vam oprosti u nadi da se takva zlodjela neće više nikad ponoviti. I za kraju svim nevinom žrtvama Bleiburga posvećujem svoju pjesmu „Bleiburg“.
Neka i Jugo-komuniste podsjeti na njihov zločin, jedan od najvećih zločina u povijesti čovječanstva, počinjen nakon svršetka II. Svjetskog rata.
Oj livado mukom ucviljena,
nogom bolnom ugažena,
suzom smrtnom zalivena,
krvlju hrvatskom natopljena.
Oj livado tijelom povaljana,
zloćom ljudskom ukaljana,
ispod tužnog cvijeta plava,
u njedrima tvojim Hrvat spava.
Cvijeće ga mirisom mazi,
noću ga Danica pazi,
jutrom kad zora zarudi,
slavuj njega pojem budi.
Mirno spavaj, usni san,
svanuo je i tvoj dan,
nad posteljom tvojom
hrvatski se barjak vije.
*Zoran Čapalija-Čaplja hrvatski je branitelj, dragovoljac Domovinskog rata i časnik HV-a
** Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
