Boris Beck: Car meet je priča o ekonomiji i seksualnosti mladih ekshibicionista

Car meet je neka vrsta izložbe automobila za siromašne. Dok se pravi, veliki saloni automobila, kao onaj u Ženevi, održavaju u prestižnim centrima, poput Palexpa, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list, koju djelomice prenosimo.

Car meet može biti i na gornjem katu javne garaže; saloni su jednom godišnje, i skupo je otići na njih, a ovo je blizu i besplatno; na salonima se predstavljaju svjetski noviteti, u veličanstvenoj tradiciji od Maybacha Zeppelin i Jaguara XK 120 do Porschea 928 i Ferrarija 288 GTO, a na zagrebačkim odmorištima uz McDonald’s možete vidjeti lokalne zvijezde, poput mercedesa AMG GT S kojim je izazvana nesreća u Buzinu, zvijer od 503 konja koja do stotke dođe za manje od 4 sekunde; o svjetskim salonima pišu svi mediji, a o car meetu samo kad se nešto dogodi, kao kad je sada 23-godišnjak na parkiralištu shopping centra tim merdžom pokupio okupljene.

Okupljanja, ali uzbudljiva

A opet, car meet ima i mnogo sličnosti s onim okupljanjima ljubitelja oldtimera. Naravno, mladima bi bilo depresivno skupljati se nedjeljom prijepodne ispred HNK, pa da im autiće razgledavaju obitelji s klincima i da daju izjave za malograđanske emisije kao što je Dobro jutro Hrvatska. Ne, to mora biti noću, na opskurnim i bezličnim parkinzima na rubu grada; obavijest o car meetu će naći na Instagramu ili Whats Appu, a snimke objaviti na TikToku.

No bit je ista: ponosni vlasnici stoje uz svoje ljubimce, a okupljeni ih obilaze, mjerkaju i pipkaju, raspitujući se o tome gdje su, recimo, ugradili spojlere, ili dijeleći savjete o swapanje motora. Automobili su oduvijek simboli muške spolne moći – ili barem zamjena za nju.

>Boris Beck: Mediji ne znaju što bi s koncertom ”progledaj srcem’ jer nije bilo protuprosvjednika, nitko nije vikao ZDS

Zato autosaloni angažiraju dugonoge i goluždrave hostese da poziraju uz trijumfe njemačke i japanske tehnologije, da ublaže tu nepodnošljivu količinu maskuline seksualnosti. Sredovječni lik u bijesnom automobilu svuda izaziva podsmijeh jer je jasno što pokušava nadomjestiti, dok je vlasnik oldtajmera sasvim bezopasan – nakon desetljeća glancanja laka i potrage za odgovarajućim vijcima, njemu su ostali među nogama, kako kaže stari sindikalni vic, samo minuli rad i dva svjedoka.

Razlike među naraštajima

Zato je car meet neobična pojava, neshvatljiva starijim generacijama. Očevi i djedovi tih mladih što se okupljaju na parkiralištima trgovačkih centara, automobile su vidjeli kao nešto stvoreno za putovanje. Uskočilo bi se unutra i otputovalo na more ili do Amsterdama, ili bi se skoknulo do obližnjeg šumarka: i jedno i drugo nazivalo se isto, „avantura.“ I teško im je shvatiti da se njihova djeca i unuci ponašaju kao umirovljenici, i da im je minglanje na car meetu najveći domet, gdje dečki pitaju jedan drugog kakva im je klipnjača i koliki im je usis. No to sigurno ne može svima biti dovoljno da bi im večer bila dobro provedena.

Mora energija mladosti negdje provaliti, i otuda, eto, driftanje po parkiralištu, vožnja na haubi, prženje guma i poneka utrka. Previše je tamo oktana i hormona da bi se mladi zadovoljili imitacijom života, da im najveći domet postojanja bude promjena branika na stranom autu ili ugradnja drugačijeg fara.

Car meet je priča o ekonomiji i seksualnosti mladih, koje su se promijenile od vremena njihovih roditelja – to nije ekonomija proizvodnje nego adaptacije, u kojem se automobil ne vozi nego pokazuje, a isto vrijedi i za seks; neumitne nesreće tek su eksplozija frustracije, i zato je policija tu nemoćna. Iako, mlade bi bilo veoma lako potjerati s tih parkirališta. Dovoljno je da im se pusti na zvučnik splet narodnih pjesama i plesova iz, recimo, Bilogore, pa će se odmah pokupiti. Teško je biti cool uz takvu glazbu.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Izvor: narod.hr