Mama za 5: Par Nepar i tri kromosoma

Svaki tjedan ponovo razmišljam i promišljam o čemu ću pisati. Već dugo su mi na pameti čarape i gaće koje u našem domu stvaraju enigmu, no nekako mi se čini da će i ova kolumna otići puno dalje od čarapa i gaća, makar bi se o njima mogla napisati knjiga koja bi sigurno bila bestseller.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ipak, nekako pomoću tih gaća, a pogotovo čarapa koje netragom nestaju (ne samo u našem domu, nego i u cijelom svijetu), dakle preko tih čarapa i gaća mogu svoj život dati za druge!

Svakodnevno ludim kada znam da sam u perilicu rublja stavila sve parove, a od tih recimo 15 parova izađu 3 čarape bez para! I tako svaki dan, iz dana u dan. Te nesparene, skupljam u jednu vreću. Ponekad se, nakon nekog vremena pojavi još koji par, tko zna odkuda. Ostale odlaze u trajnu kutiju sakupljačicu gdje borave još neko vrijeme dok ne sazriju, a potom odlaze u svijet.

Odlaze u vrtić kod naših dragih teta koje rade čudesa od tih čarapa – lutkice, snjegoviće, slike, rukavice, bedževe,narukvice, ogrlice, zakrpe, pokrivače za lutkice – i tako čarape ispune svoje drugo poslanje, ali samo one koje nisu izgubljene.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Malo je smiješno poistovjetiti se sa čarapom, no kada malo bolje razmislimo zar to nije zaista tako? Zar nije lijepo biti nečija čarapa? Svi mi mislimo da smo stvoreni radi sebe samih na ovom svijetu i sve dok je tako, sve dok se sve vrti oko nas – sve je u redu. Ali kada se moramo dati za druge, tada nastaje problem. Ponekad je potrebno tako malo da nekome uljepšamo dan, da promijenimo okolinu u kojoj boravimo, a samim time, ispuniti svoje srce ljubavlju.

Kako sam počela pisati ovu kolumnu sjetila sam se prvog dana proljeća, kada mi kod kuće, naša djeca u vrtiću i u školi obuku različite, šarene, vedre i vesele čarape u čast jedinstvene ljubavi prema osobama sa sindromom Down – i tako sam prije nekog vremena imala priliku “upoznati” jednog divnog dječačića od 10 mjeseci, smeđkaste kose crvenkastog odsjaja s najljepšim osmijehom koji sam ikad vidjela, a da nije moje dijete.

Ne znam zašto mi svaki put, kad na Facebooku vidim njegovu sliku, izmami ogroman osmijeh, a srce napuni nekom neobjašnjivom toplinom. I sad? Kakve to ima veze sa neizgubljenim čarapama?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

On je za mene ta neizgubljena čarapa. On je dječak koji ima vrlo posebno poslanje od Boga; iz njegovog pogleda pršti ljubav, iz osmijeha zadovoljstvo i sreća, iz ruku pouzdanje. Ima i on posebnog prijatelja koji se zove Down. On je taj koji čak i preko slike mami iz mene ono najbolje što imam. Eh, rijetkima je to uspijelo, a da nisu moji. I tu sam stala i napravila ludost i javila sam se njegovoj mami.

Poslala sam joj skroz ludu poruku s kojom sam i njoj i sebi uljepšala dan. Ne poznajem tu obitelj, niti znam hoću li ih ikad upoznati. Možda jednom slučajno, negdje, ako Bog to tako odredi.

No, ono što je bitno da se i kroz ovako male stvari možemo dati drugima, a na kraju i sebi. Vidim koliko je lijepo takvog malog anđela nositi u srcu i pomoliti za njega i njegovu obitelj. Nisam dala ništa osim svojih osjećaja i misli, a dobila sam sve.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Koliko je bitno biti neizgubljena čarapa u ovom svijetu i baš kao ona u vrtiću koja se pretvorila u čudesne i najpredivnije stvari i uveseljava cijelu grupu djece, tako i mi moramo raditi čudesne i predivne stvari ljudima oko sebe.

Zbog toga, bez obzira na sve greške koje sam učinila kroz dan znam da sam i napravila neko dobro. Da sam nekog uveselila svojim pozivom, odlaskom na kavu, nekoga sam poslušala, pročitala nešto lijepo i prenijela to drugima, nekome sam napisala poruku da ga volim a nekog sam dobila da ga nosim u srcu, za cijeli život.

To je ono što mene čini neizgubljenom čarapom u mom malom svijetu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.