Tema ove napomene je slučaj estetsko-funkcionalnog zahvata koji je mogao biti obavljen od strane liječnika iz RH nad građaninom RH, no unatoč tome obavljen je od strane liječnika koji nije iz RH nad građaninom RH pri čemu je sam zahvat vrijedio znatno više od 500 kn što je vrijednost do koje građani RH koji obavljaju javne pa i najviše funkcije smiju primiti u obliku darova i sve to skupa to iz javnosti nepoznatog razloga. Pitanje je zašto?
Vidljiva je činjenica da je predsjednik RH imao poteškoća s barem jednim očnim kapkom. Činjenica je da je bio potreban operativni zahvat kojim bi se uredio izgled predsjednika i povratila funkcija kapka. Činjenica je da u RH postoje liječnici koji mogu obaviti takav zahvat. Činjenica je da je operativni zahvat obavio liječnik koji ne radi u RH. Činjenica je da je zahvat obavljen besplatno, dakle kao dar liječnika predsjedniku. Činjenica je da zahvat vrijedi više od 500 kn. Činjenica je da među ostalim i predsjednik RH ne smije primati darove koji vrijede više od 500 kn. Činjenica je da to potpada pod sukob interesa. Pitanje nas i dalje progoni. Ali zašto?
Slučaj operativnog zahvata nad očitim poremećajem spuštenog očnog kapka predsjednika RH Ive Josipovića društveni je događaj par excellence. Naime, toliko je sporedan i nevažan da se baš na njemu može graditi presedan. Činjenice su tipično hrvatski trivijalne i istovremeno prevažne. Građanin RH, predsjednik iste, imao je spušten kapak (za narav poremećaja vidi ovdje izvor 3). Građanin Josipović i njegov prijatelj dr. Milomir Ninković iz Münchena dolaze u kontakt i spomenuti liječnik dolazi u Zagreb i operira građanina Josipovića kako čitamo u novinama (vidi ovdje izvor 1). Sam čin operacije i sve što ona obuhvaća navodno je prijateljski dar kirurga građaninu. O uspješnosti operativnog zahvata još uvijek ne znamo ništa, no vidjet ćemo čim se predsjednik pojavi u javnosti jer je javna osoba. Postoji niz javno zanimljivih pitanja koja valja barem spomenuti i barem jedno koje valja jasno formulirati i pokušati odgovoriti.
(1) I tako se postavlja prvo zanimljivo pitanje – naime, ima li svaki građanin RH pravo pozvati svog prijatelja ili pak ima li prijatelj bilo kojeg građanina RH, a koji sam nije građanin RH, niti radi u RH, pravo pozvati se na takvu pomoć i doći operirati svog prijatelja u RH? Ako ima jedan, onda imaju svi. Ovaj očito ima. Dakle, imaju svi. No, nekako si mislim da mi to baš i ne bi prošlo, naime, da pozovem poznanika da mi operira kralježnicu. Ali, zašto ne bi? Pa nisam niti pokušao? Svašta mi pada na pamet.
(2) Drugo zanimljivo pitanje je ono o tome koliko vrijedi čin operacije? Kako je građanin u stvari predsjednik RH treba reći da on kao predsjednik ne smije primati darove koji vrijede više od 500 kuna, a čini se da ta operacija nije vrijedila 499,99, 500, ili više kuna. Predsjednik je dakle primio dar koji vrijedi više od 500 kuna, a kirurg je kao protuuslugu primio referencu koja će mu donijeti zaradu. To se naime može lako izmjeriti. Uzme se koliko je dotični kirurg zarađivao prije operacije i uspješnog oglasa sebe kao „kirurga predsjednika“ i usporedi se s njegovom zaradom u istom razdoblju, recimo u godini dana nakon oglasa ceteris paribus. No, njegov mitski i čudesan životopis, doduše začinjen opskurnom napomenom o tome kako je s obitelji 1992. napustio ratno Sarajevo, svjedoči o njegovim super-moćima.
Diplomirao medicinu 1989. godine, odmah dobio specijalizaciju i specijalizirao, napustio ratno Sarajevo 1992., zaposlio se u Innsbrucku, doktorirao 1995. 1997. postaje profesor na istom sveučilištu i nedugo nakon toga šef klinike. Dakle u deset godina od diplomiranja do šefa klinike u bolnici izvan države diplomiranja. Bez daljnjeg super-heroj. Nadodajmo na to da obavlja nevjerojatno mnogo operativnih zahvata od kojih mnoge ne naplaćuje, itd. itd. Dakle, ne samo super-heroj, nego super-heroj dobričina. Kao takvom vjerojatno mu nisu poznati naši prizemni, ljudski i zemaljski zakoni prema kojima bez daljnjeg treba pripaziti kakve usluge čini kakvim poznanicima i ujedno javnim osobama i to mu trebamo oprostiti (za podatke vidi ovdje izvor 1, peti navod).
No, niti Predsjednik republike kao drugi član to para prijatelja očito nije držao za shodno provjeriti čini li što dvojbeno ili čak protuzakonito, a postoje indicije da je počinio čin koje se može opisati kao sukob interesa. Tim se činom predsjednik Josipović doveo u situaciju sukoba interesa, ili kako volim kazati nepotizma što potpada pod Zakon o sprječavanju sukoba interesa (za taj Zakon vidi ovdje izvor 2). Čini se da čak i ako letimice prođemo kroz taj zakon, ima temelja barem za istragu tj. za dvojbu ako ne i za, na solidnim konvergirajućim indicijama, utemeljenu tužbu (za mogućnost tužbe vidi ovdje izvor 1).
(3) Treće pitanje je u stvari skupina cijelog niza pojava koje bi ovdje mogle figurirati kao manje više relevantne. Neke od tih su sljedeće. Prvo, pitanje zašto je to predsjednik učinio možda je trivijalno. Ponašao se, odlučivao i postupao kao čovjek, a ne kao predsjednik. Kao čovjek dijeli sa svima nama tzv. okulocentrizam kao pojavu koja kaže da su nam i preko samih činjenica o istima oči, vid, gledanje, motrenje itd. vrlo važni i da zbog toga čak, manje i nevažne, pa i estetske poremećaje u vidu i u vezi s očima doživljavamo kao velik gubitak u odnosu na poremećaje primjerice u svezi s drugim osjetilima i organima.
Nadalje to znači da je i naša ljudska civilizacija i uljudba, ako tako nešto uopće postoji, usmjerena mahom na vidljivo, na gledanje i samim time posljedično i na naše vlastite oči. Posljedično, strah od bilo kakve štete u vezi s očima, vidom i gledanjem, pa čak i s izgledom očiju može biti snažan iako je objektivno uglavnom neutemeljen. Drugo, tu je vrlo loš primjer koji pruža ni manje ni više nego sam predsjednik RH svojim građanima. U svakoj poštenoj demokraciji to bi bila demokratska sablazan, tj. javni nemoral koji nedvojbeno moralno kvari naciju i to većinu s obzirom na to da je predsjednik izabran prema demokratskim načelima i demokratskom procedurom. Treće, tu je i pitanje estetike. Kako me izvješćuju pripadnice ljepšeg spola, predsjednik kao inače ne previše lijep muškarac još bi se kao ljepotan zasigurno poružnio s tim nakaznim kapkom što je naprosto nedopustivo. Dakle, operativni zahvat s estetskim, a moguće i funkcionalnim svrhama očito je bio i jest nacionalni interes.
Dakle, postoje estetski nacionalni interesi. (Ovdje bih skrenuo pozornost barem muškom dijelu čitalačkog publicuma da u budućim izborima za predsjednika RH svakako biraju ženu koja je stručna, sposobna, pristojna i prije svega lijepa, jer tada ne bi imali ovakve estetske dvojbe, primjerice, nevjerojatno ljepuškastu, očito školovanu, stručnu i sposobnu ženu izvrsnog umjetničkog skoro pa holivudskog imena za koje me uvjeravaju da je njezino pravo ime, tj. gospođu Kolindu Grabar-Kitarović.)
Četvrto, tu je nepovjerenje prema hrvatskim liječnicima, medicinskom osoblju i institucijama. Naime, iako u RH postoje kirurzi koji su sposobni izvršiti navedeni operativni zahvat (vodi ovdje posljednji izvor pod 1), predsjednik se odlučuje za kirurga koji ne radi u RH. Što taj čin „govori“ „tuzemnim“ kirurzima, ostalim liječnicima, pacijentima i na koncu konca građanima RH među koje spada i sam predsjednik? Posljednje, a možda i najvažnije, tu je i pitanje opće nekulture, nepristojnosti, neuljuđenosti, pa i gluposti, osim ako umjesto gluposti ne stoji prgavost. Naime, to da je čin nepristojan nema zbora, ali dodatno je i glup. Naprosto je neinteligentno, pa čak i ako se čovjek patološki boji da će ostati bez oka ili kapka, ili da će prestati biti savršeno lijep, da počini takav čin tim više ako je čovjek predsjednik države. Kako bi sebi i drugima opravdao ili barem racionalizirao svoju odluku i sam čin, u stvari zlodjelo, morao je skovati pakleni plan čiji bi rezultat bio krunski argument protiv sljedeće procedure.
Slučaj A: Osoba ima spušten kapak. Stvar je estetske naravi, a moguće i funkcionalne. Osoba odlazi svom liječniku obiteljske medicine. Liječnik pacijenta upućuje specijalistu koji ga šalje na operaciju. Biva operiran i stvar je riješena.
Osobno mi je teško zamisliti dobar razlog zašto građanin Josipović nije postupio na taj način, nego na način na koji jest postupio.
Slučaj B: Osoba ima spušten kapak. Stvar je estetske naravi, a moguće i funkcionalne. Osoba stupa u kontakt s liječnikom koji ne radi kao liječnik u državi čiji je pacijent građanin iako u državi ima liječnika sposobnih za operativni zahvat, dogovara operaciju koju liječnik na koncu i izvodi i stvar je riješena.
Razlika između slučajeva A i B sastoji se kao prvo u činjenici da u državi čiji je čovjek državljanin ima liječnika koji su sposobni izvršiti zahvat podjednako stručno i uspješno kao i drugi liječnici izvan te države. Zatim tu je i razlika u proceduri. U slučaju A procedura je redovita, dok je u B procedura neredovita. No, nije jasno ima li razloga za neredovitost procedure. Čini se da nije bilo. Sličnih pojava koje pobuđuje ovaj trivijalan slučaj ima mnogo, no ostavio bih se toga i prepustio ih čitatelju na maštu.
(4) Okrenuo bih se nečemu što mi je pojmovno i pragmatički zanimljivo, a to je pitanje sukoba interesa (za autorovu kakvu-takvu stručnost po tom pitanju vidi ovdje izvore 4 i 5). Stvar je jednostavna. Sve se svodi na odnos predsjednika RH i kirurga. Odnos je očito prijateljski i kao takav kirurg prijatelj svom je predsjedniku prijatelju darovao operativni zahvat koji vrijedi više od 500 kuna, a plaća mu je besplatni oglas koji će mu donijeti buduću zaradu, a ne samo besplatne i poučne zahvate kojima se naveliko hvali (vidi ovdje izvor 1, peti navod).
Sukob interesa po mom sudu načelno uključuje (a) birokratizaciju ili nelegalno usporavanje procesa zbog ostvarivanja osobne koristi i (b) korupciju ili nelegalno ubrzavanje procesa iz istog razloga. Pod korupciju ubrajam i (b1) podmićivanje, ali i (b2) nepotizam. I tu mogu biti uključeni svi, fizičke i pravne osobe, javne institucije, javne kompanije, privatne kompanije, privatne institucije, građanske udruge i akcije, itd. Ono što me osobno sablažnjava pri određivanju nepotizma (b2), što zaista dolazi od latinske riječi nepos koja znači nećak, jest da se u njega ubrajaju samo bliske rodbinske veze, a rijetko i svaka rodbinska veza, dok se skoro nikad ne ubraja dugogodišnje čvrsto prijateljstvo.
Naime, ako je točno ono što Aristotel o prijateljstvu kaže u Nikomahovoj etici, a ide toliko daleko da tvrdi i opravdava čak i prijateljstvo kao moralno više od pravde jer su prijatelji samim time što su prijatelji ujedno pravedni, onda je miješanje profesionalnosti i prijateljstva u svrhe ostvarivanja obostrane osobne koristi u stvari najviši oblik nepotizma kao sukoba interesa. Tako mi se čini da imamo dvije krajnosti. S jedne strane tu je pojava potpunih stranaca, osoba koje se ni na koji način osobno ne poznaju, a s druge strane tu je pojava dugogodišnjeg čvrstog prijateljstva. Negdje na pola puta je pojava poznanstva (za ovu gradaciju vidi ovdje izvor 6). Kako to vidim jasno je iz sljedeće tablice.
Poznanstvo također ima mnoge tonove koji variraju od najpovršnijeg mogućeg u smislu da su se dva čovjeka naprosto osobno upoznala i to je sve, preko čvršćih poznanstava koja su irelevantna za postupanje konkretnih osoba u odnosu (primjerice predsjednik RH i očni kirurg poznaju se s ribolova), pa do poznanstava koja su skoro na pragu prijateljstva ili drugog odnosa te trajnosti i čvrstoće kao primjerice rodbinski odnos (koji ne gravitira uvijek i nužno prijateljstvu nego može gravitirati i u suprotnom smjeru), ili kao primjerice poslovni ili neki drugi interesni odnos koji može biti relevantan za odnos osoba. Ključno pitanje je jednostavno:
Kako to građanin koji je ujedno i predsjednik države mora doživljavati svoj vlastiti poremećaj koji je u srži estetske naravi, a moguće i funkcionalne i zdravstveni sustav države kojoj je predsjednik da bi se odlučio i postupio na način da svoj poremećaj riješi na način da pristane primiti poklon zasigurno dobrog poznanika ako ne i prijatelja u obliku operativnog zahvata kojim će taj prijatelj vjerojatno riješiti njegov poremećaj i sebi priskrbiti reputaciju, tj. kako smo prije usporedili, da bi postupio na način Slučaja B, a ne na način Slučaja A?
Nikako mi nije jasno kakav je to doživljaj? Nije mi jasno niti kakav je stav tog čovjeka o svojoj vlastitoj ljepoti? Nije mi jasna očita glupost samog postupka? Na koncu nije mi jasno kako je moguće ne vidjeti da su u ovaj slučaj uključeni predsjednik RH i kirurg iz Münchena i to u činu koji je bitno čin dobrih poznanika ako ne i prijatelja, a ne dva građanina, ili dvije osobe ili slično, te da ako je to slučaj, da je onda ovo slučaj nepotizma izvan svake dvojbe.
Naime, ako Slučaj B koji se slučio uključuje nepostojanje dokaza o tome da je ispitana i odbačena mogućnost postupanja na način Slučaja A tj. na redovit način kako i priliči svakom građaninu RH, ako uključuje postojanje dokaza o prijateljskom odnosu predsjednika i kirurga i očito o argumentu povjerenja što taj odnos čini vrlo čvrstim i ako je tim činom liječniku priskrbljena reputacija kao protuusluga za zahvat, onda se radi o sukobu interesa, ili kako bih volio reći o slučaju nepotizma par excellence. Naime, ako to nije nazovimo to „prijateljski nepotizam“, onda skoro ništa nije. Osim kapka koji je, nadamo se, uspješno operiran i mjerila nepotizma utemeljenog na prijateljstvu ili barem na čvrstom poznanstvu iz interesa koje za ove prilike možemo nazvati mjerilom očnog kapka građanina Josipovića, ništa dobro nije proizašlo iz ovog slučaja nego samo razne i dugoročne štete koje će se tek pokazati.
Mrežni izvori:
Večernji list – Predsjedniku operirana oba očna kapka zbog simetrije http://bit.ly/1nQLzaz
Večernji list – Josipovićeva operacija oka pod lupom povjerenstva za sukob interesa http://bit.ly/Nezm4e
Večernji list – ‘Vrlo, vrlo teško utvrdit ćemo količinu prijateljstva’ http://bit.ly/1d5rvfu
Večernji list – Josipović je upalu oka dobio zbog rane na palcu http://bit.ly/1glxPSk
Večernji list – Milomir Ninković: S Josipovićem imam sporazum o troškovima http://bit.ly/1bpQCP4
Jutarnji list – Detalji operacije ‘Zahvat će platiti HZZO, a kirurg iz Njemačke je radio besplatno’ http://bit.ly/1ijU2Cp
Jutarnji list – Uspješno završena operacija. Predsjedniku Josipoviću više od tri sata operirali oba kapka http://bit.ly/1glylzV
(2) Zakon o sprječavanju sukoba interesa URL:
Narodne novine http://bit.ly/1nQMB6y
(3) Ptoza vijeđe URL:
Wikipedia http://bit.ly/1jgM51m
Tiskani izvori
(4) Krkač K. (2008) „Korumpirana politička moć“ u isti „Početak demokracije, razlozi za odbacivanje demokratske političke teorije“, MATE, ZŠEM, Zagreb, 2008., str. 177-190.
(5) Krkač K. (2013) „Bribery and Corruption“u Idowu S. O. (gl. ur.) “Encyclopedia of Corporate Social Responsibility”, Springer Verlag, Berlin, Heidelberg, Vol. 1, A-C, 2013., str. 215-222.
(6) Miller G. (2009) “Acquaintances: The Space between Intimates and Strangers”, New York: Open University Press, McGraw-Hill, Inc.
Prof. dr. sc. Kristijan Krkač predaje kolegije Poslovna etika i korporacijska društvena odgovornost i Uvod u filozofiju na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, kolegij Analitička filozofija i druge na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu i kolegij IntroductiontoEthicsandCSR na Fakultetu političkih znanosti na Sveučilištu Lille 2. Autor je više od 70 članaka i ostalih znanstvenih, stručnih i popularnih publikacija iz područja filozofije i poslovne etike u domaćim i svjetskim časopisima, devet autorskih knjiga iz područja filozofije i su-autor, urednik i su-urednik još pet iz područja filozofije i poslovne etike. Kontakt: kristian.krkac@gmail.com
Tekst se nastavlja ispod oglasa
