Nakon što se otkrilo da je s predsjednikom Sabora, Goranom Jandrokovićem, vladinim avionom, na utakmicu u Njemačku besplatno išao i njegov sin, brižni otac se obratio medijima. „Stvoren je dojam da sam napravio nešto što se inače ne radi, stvoren je dojam o mojoj krivnji”, glavni je argument njegove obrane, piše Boris Beck za Večernji list.
>Beck: I ministar zdravstva bi se začudio kad bi doznao da mi mislimo da smo osigurani
Ako su oni iznad mene prekršili neke norme, onda smijem i ja
Dakle, ako se nešto radi, onda je to u redu; i ako napravimo nešto što je netko već napravio, onda je i to u redu. Tim više što su oni koji su to radili iznad njega po rangu: „Koji su to standardi – da se jedni standardi primjenjuju na predsjednika Sabora, a drugi na predsjednika Vlade i RH?“ Dakle, saznali smo u međuvremenu, i predsjednik vlade je bio vozikao klince džabe u državnom avionu, a očito i predsjednik države ima nekog putra na glavi. Ako su oni iznad mene prekršili neke norme, onda smijem i ja, misli Jandroković. A ako njega treba kazniti, onda treba i njih: “Ne razumijem koji su razlozi da je Povjerenstvo otvorilo postupak protiv mene, a nije protiv drugih.
Moje mišljenje je da ne treba otvoriti protiv drugih, ali ako je otvorilo protiv mene, treba se i protiv njih.” Dakle, naš predsjednik Sabora je i denuncijant – da bi opravdao sebe, umočit će i druge; nije tip koji bi primio metak za predsjednika vlade ili države. Jandroković ima pomalo čudnu obranu, a to je da priznaje i svoje prethodne prijestupe, a ne samo tuđe, kako bi pokazao da mu je ponašanje normalno: “Postupao sam identično praksi koja je bila na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Dobio sam poziv predsjednika UEFA-e Čeferina da prisustvujem. Dobili su pozive i predsjednik vlade i države.” Ah, onda je sve u redu, ako nas je pozvao Čeferin.
>Beck: Opustimo se! Pa barem je Europski parlament komično mjesto
Kad prođem kroz crveno, reći ću policajcu da se žurim Čeferinu, jer me pozvao pa da me ne čeka, i onda će me policija pokorno otpratiti uz sirene i rotirke. Nema tu ništa što bi se trebalo skrivati: „Da je bilo nešto sporno, skrivao bih. Držao sam se prakse”, kaže Jandroković.
Psihogram hrvatskog dužnosnika
Evo nam psihograma hrvatskog dužnosnika: nema vlastiti osjećaj za mjeru i poštenje, nego se „drži prakse“; ako ta praksa uključuje besplatan let državnim avionom za člana obitelji, ha, Bože moj, „političar ima nekad neugodne dužnosti, a nekad ugodne, kao što je ova“, kaže Jandroković, ali nažalost ne navodi nijedan primjer neugodne dužnosti, a nisam ni ja nikad ni o jednoj bio izviješten preko medija, i ne mogu zamisliti nijednu osim sjedenja u saborskoj klupi s upalom hemoroida.
Predsjednik Hrvatskog sabora spremno priznaje da skriva ako smatra da je nešto sporno (hej, baš bi me zanimalo što je to!), ali korištenje državnih povlastica i poslastica – jer u avionu se jelo i pilo, sjedilo se u loži koju se nije platilo, vozilo se po gradu, odsjelo se u besplatnom hotelu, večeralo se i doručkovalo – ne smatra spornim jer je to, sjećate se, praksa.
>Beck: Sirotinjska opera
On ne može biti kriv, može samo postojati „dojam“ o krivnji
On ne može biti kriv, može samo postojati „dojam“ o krivnji. Ako ga ipak treba baciti lavovima, urgirat će da se prije baci onaj koji mu je dao posao i koji ga je poučio tim „praksama“. „I u Katar smo išli s članovima svoje obitelji. Tad nisu otvorili nikakav postupak, nisu dali nikakve smjernice.“ U komunizmu se to zvalo „direktiva“, danas je „smjernica“. Nema svoju savjest, nosi mu je drugi; nema moral, slijedi smjernice; skrivat će nezakonitosti; nisu mu važne činjenice nego dojam; nije lojalan, i odmah će vas se odreći.
Njegov je životni princip da se sve mora raditi onako kako se uvijek radilo, a to je geslo svakog vlastodršca: Ramzes nije razumio zašto ne bi imao robove, ni Tahi nije razumio ono s kmetovima, ni Bezos ne razumije ono s radnicima. Zašto mijenjati stvari kad su meni „ugodne“, pita Jandroković. Krasan otac.
>Beck: Treba nam jedan politički rim tim tagi dim, umjesto vječno istog tralalala
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
