‘Dvadeset i šest godina nakon svršetka rata – BiH i dalje opterećuju isti problemi. Novi akteri, ali stare tendencije. Milorad Dodik prijeti odcjepljenjem tzv. Republike Srpske, Bošnjaci nastoje pretvoriti Federaciju u ekskluzivno svoj entitet, država nema izgrađene institucije, a kriminal i korupcija cvjetaju na svakome koraku. Ne postoji elementarni konsenzus tri naroda o budućnosti države što ozbiljno dovodi u pitanje njezinu budućnost’, piše Davor Dijanović u svojoj kolumni za HKV.
Posljednjih mjeseci, uz sudjelovanje medijatora iz SAD-a i EU-a, odvijaju se pregovori o promjenama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, o čemu smo već pisali na ovim stranicma. Promjene bi Hrvatima trebale omogućiti legitimno političko predstavljanje, tj. izbor vlastitog člana Predsjedništva BiH. Iako se stvara slika kako se time traži nekakav ustupak bošnjačke strane, radi se samo o povratku ukradenog.
Komšićev izbor predstavlja uzurpaciju hrvatskih prava i protivan je Ustavu BiH. Pritom je tragično da nitko od relevantnijih bošnjačkih političara ne osuđuje takvu politiku kao što je to svojedobno učinio Haris Silajdžić.
Cilj je unitarna BiH
Pregovori u Neumu nisu završili dogovorom, a navodno bi se trebali nastaviti ovoga tjedna. Dojam je da Bošnjaci pregovorima samo kupuju vrijeme. Njihov je cilj unitarna BiH i to je jasno istaknuto u Deklaraciji SDA koja je donesena pred koju godinu. Pristanak na promjenu izbornog zakona mogao bi se dogoditi jedino u slučaju pritisaka inozemnih medijatora. Međutim, ako uzmemo u obzir da je visoki predstavnik Christian Schmidt rekao da se izbori u listopadu mogu održati i prema starome zakonu, onda je jasno kako i on nastavlja politiku svojih prethodnika – uz donekle iznimku vremena Miroslava Lajčaka – koja je protivna hrvatskim interesima.
U odnosu prema inozemstvu službeno Sarajevo proklamira tzv. građanski koncept Bosne i Hercegovine. No takav koncept, iako je milozvučan za uši često neinformiranih zapadnih birokrata, zapravo je preslika Miloševićevog modela. Da je tome tako nedavno su priznali i bošnjački političari: zastupnik Demokratske Fronte Dževad Adžem i Ramiz Salkić iz predsjedništva SDA.
Miloševićev model
Predsjednik Hrvatske republikanske stranke Slaven Raguž ovoj je dvojici pročitao sljedeću izjavu: „Mi inzistiramo da se u centar političkog sustava stavi čovjek i građanin, a ne pripadnik pojedine nacionalnosti. Slobode i prava čovjeka i građanina koji može sudjelovati u političkom životu ravnopravno, bez obzira na razlike u pogledu nacionalnosti, vjere, profesije ili bilo kakve druge… su osnovica za razvoj jedne demokratske i moderne europske zemlje“.
>Kardinal Puljić: ‘Međunarodnoj zajednici odgovara ovaj kontrolirani kaos u BiH’
Raguž je bošnjački dvojac pitao slažu li se s izjavom na što su oni potvrdno odgovorili. Nevolja je u tome što je autor te izjave Slobodan Milošević!
Jasno je da u višenacionalnim državama tzv. građanski model prema principu jedan čovjek-jedan glas odgovara najviše najbrojnijem narodu. Zato ravnopravnost podrazumijeva drugačije konsocijacijske modele.
>Čović se opravdava: “Redovito s Dodikom stvaram preduvjete za Hrvate koji žive u RS”
Na žalost, ni Hrvati u BiH ni Republike Hrvatska nemaju ozbiljnu strategiju za rješavanje hrvatskog pitanja u Bosni i Hercegovini, za razliku od Sarajeva i Banje Luke koji imaju jasno definirane strateške ciljeve i provode ih u praksi. Dok god se ne shvati da je položaj Hrvata u BiH ključno hrvatsko vanjskopolitičko pitanje, vrijednog svakoga lobiranja, ne piše se dobro ni Hrvatima u BiH ni hrvatskoj državi.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
