Još sam pod dojmom dočeka Vatrenih u Zagrebu. Impresioniran velikim povijesnim dostignućem kojem se divi cijeli svijet i još više impresioniran željom naroda da se zahvali Vatrenima za taj uspjeh, ali i za ono nešto više što osjećaju.
U isto vrijeme impresioniraju me načini na koji pojedinci uporno pokušavaju opstruirati ovaj divan događaj. Hrvatski slučaj Thompson kulminirao je svojom dekadencijom upravo u ovom povijesnom trenutku i mislim da ga više ne trebamo ignorirati, već konačno jednom riješiti.
Naši su igrači doveli Hrvatsku na vrh svijeta sa njegovim pjesmama na usnama. Zaželjeli su da im on pjeva na dočeku, a netko im je to uskratio, jer je za “te neke” Thompson fašista.
Pa ako je on fašista onda su svi naši reprezentativci fašisti. I Dalić. I ona vozačica autobusa u kojem se on vozio. I svi policajci. I ja sa njima. Svi smo mi fašisti.
Ma je li to stvarno tako? Jesmo li stvarno svi mi fašisti, ili su fašisti “ti neki” koji ne mogu podnjeti da se narod veseli i kojima predugo gledanje u masu šahovnica stvara migrenu!?
I tko su uopće “ti neki”? Ma tko su ti ljudi? Što su oni učinili za ovu zemlju? I odakle im ta moć da odlučuju što će naši heroji i narod slušati?
Jesmo li mi više uopće normalni kada ovako dugo toleriramo sve ovo, što se ne može nikako drugačije nazvati nego fašizam?
Ako je čovjek fašista, pa što radi na slobodi? Što radi u autobusu sa viceprvacima svijeta? Zašto ga naši “antifašisti” ne uhapse?
Thompson je na dočeku Vatrenih morao biti ili u zatvoru ili održati koncert od tri ure.
Zagreb je trebao eksplodirati uz njegove taktove, a ne dehidrirati i kolabrirati i razići se kao sa sprovoda.
Kome takva eksplozija smeta neka ode u Zimbabve.
Mi smo vrhunska sportska, ali i vrhunska glazbena nacija. Prirediti onakav jadan glazbeni doček ljudima koji su Hrvatsku doveli pod nebo sramota je nad sramotama. A meni se čini da je sve ono i napravljeno samo s jednim ciljem: “Zaustaviti Thompsona”.
Ako ovaj slučaj Thompson država uskoro ne riješi, treba pokrenuti još jedan referendum.
I ne treba nama nitko poklanjati zabavu za doček, niti se za to moramo nekome zahvaljivati. Pola milijuna ljudi će dati po kunu i imat ćemo zabavu kakvu hoćemo.
Kada naši na idućem prvenstvu budu prvaci ima da Bojna Čavoglave zvoni i grmi do Bukurešta.
Znate zašto? Za dišpet!
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
