Od ponedjeljka nastupa “treća faza” popuštanja epidemioloških mjera uvedenih zbog koronavirusa. Premda na snazi ostaju još tzv. horizontalne mjere, opći je dojam da je to sada to i da se život konačno vraća u normalu. “Struka” nas i dalje upozorava kako se karantena još može vratiti, ali teško da ta upozorenja itko više uzima ozbiljno, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.
Jednostavno nam je dosadilo glumiti kao da smo svi okuženi i želimo se što prije vratiti normalnom životu. Uostalom, takav stav očito dijeli i politička klasa, koja je već počela s pripremama za izbore.
S druge strane smo se pomalo i obradovali neplaniranom godišnjem odmoru. Uglavnom smo izguštali sve one zabavne sadržaje koji služe za ubijanje kućne dosade i samo je pitanje vremena kada ćemo se početi pitati nije li sve ovo bila samo jedna velika pogreška? Kod mnogih je već strah od korone zamijenila zabrinutost od čega živjeti i kako plaćati račune.
Dok je trajala panika oko korone ti strahovi su nekako bili potisnuti, dok sada izbijaju na površinu. Također ćemo polako shvaćati kako malo tko od nas zna nekog tko zna nekog tko se zarazio koronom. Kako testovi na antitijela budu pokazivali kako je zaraženost bila puno manja od predviđane, tako će neminovno sve više ljudi postavljati pitanje je li sve ovo uopće imalo nekog smisla?
Mudrost Abrahama Lincolna glasi: “Možete neko vrijeme lagati sve ljude, i možete lagati neke ljude sve vrijeme, ali ne možete od svih ljudi praviti budale sve vrijeme.” Ovaj aforizam gotovo da u dlaku opisuje našu trenutačnu situaciju. Do jučer su većinu nas uspješno vukli za nos dizanjem panike oko virusa.
Naime, svi znamo kako nam vlasti oduvijek lažu i da s tim nemamo problema. Dojam je, zapravo, da pomalo i uživamo u tome jer bez našeg voljnog pristanka valjda nam ne bi toliko uporno lagali? Ali, kao da ovaj put stvari ipak stoje malo drukčije. Kada nas lažu o nekoj velikoj prijetnji po opći interes kako bi oni unaprijedili svoj osobni interes, to uvijek prolazi. Pitanje je, međutim, koliko će to držati vodu i povodom koronavirusa?
Nikome dosad nije palo na pamet da nas tjera da s pelenom na licu stojimo u dugačkim redovima ispred trgovina i oponašamo Sjevernu Koreju. Ovo je bio direktan udar na naš način života, s ozbiljnim posljedicama za sve, tako da možda i postoji šansa da opravdamo zaključak našeg aforizma.
A možda ćemo svi ubrzo zaboraviti na ovu loše režiranu melodramu? Možda će nam, prije nego što počnemo razmišljati o tome zašto su nas tjerali da se dva mjeseca skrivamo ispod kreveta, pažnju preusmjeriti na novu paniku – na financijski i ekonomski krah koji nam slijedi? Možda je s koronom izumljena i nova formula vladavine – vladavina putem stalnog dizanja panike? Čisto da provjere koliko pritiska možemo podnijeti. Jer, na kraju, netko se u svemu ovome mora i zabavljati, zaključuje Borislav Ristić u kolumni za Večernji list.
Kolumnu u cijelosti pročitajte u Večernjem listu.
