Dr. sc. Vrdoljak otkriva što možemo očekivati nakon ljeta oko koronavirusa, kakve su mogućnosti oko cjepiva…

“Upravo je to što je nov njegova najveća snaga. Ulovio nas je na prepad, nespremne, bez odgovarajućeg oružja i stekao veliku prednost dok smo se snašli”, upozorava hrvatski znanstvenik dr. sc. Anto Vrdoljak, te ističe: “Da je tu još uvijek Imunološki zavod u starom sjaju, i mi bismo bili korak bliže jednom potencijalnom lijeku protiv ove nove bolesti”.

> Dr. sc. Vrdoljak, stručnjak za razvoj virusnih cjepiva: ‘U krizi vlastita proizvodnja cjepiva znači razliku između života i smrti’

Virusi i proizvodnja cjepiva njegova su strast. Najveći izazov mu je kada netko kaže da se nešto ne može. Nema bolje stvari nego dobiti takav zadatak. Ali reći će i da ne pravi “big deal” oko svog posla. Mogao bi se baviti i nečim drugim, jer ako želiš, u svakom poslu možeš pronaći izazov. Na kraju krajeva, moglo je i biti tako jer je uz kemiju studirao i filozofiju i religijsku kulturu na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove. A predavati u školi bio bi itekakav izazov.

Dr. sc. Anto Vrdoljak, svoj “zanat” brusio je devet godina u Imunološkom zavodu, postdoktorsko usavršavanje ga je na dvije godine odvelo u Irsku, na sveučilište u Corku, gdje je radio na cjepivima protiv gripe i malarije. Radio je i na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, a zadnjih 9 godina u Generi d.d. radi na razvoju animalnih virusnih cjepiva.

Iako trenutačno radi na cjepivima za životinje, princip je isti kao s onima za ljude. Ima ih koji podjednako vole i ljude i neke životinje, a i takvih koji promijene ekipu pa sa životinja prijeđu na ljude – kao što je novi, podmukli koronavirus, kazao je u razgovoru s Ivanom Krnić za jutarnji.hr.

O koronavirusu

“Obitelj iz koje je koronavirus stari nam je znanac. Neki uzrokuju prehladu i relativno su bezopasni, a dvije varijante, SARS i MERS, znatno su opasnije. Nijedan međutim dosad nije uspio napraviti veći nered pa su uvijek znanstveno i epidemiološki ostali u sjeni daljnjeg im rođaka, influenze. No, kako se lijepo kaže, da bi sadržaj ostao zanimljiv, ambalaža se mora mijenjati. Tako je i SARS-CoV-2 na svom putu od životinje do čovjeka izgleda nakupio lijepi niz mutacija koje su ga učinile visoko infektivnim, a i dalje relativno nisko patogenim respiratornim virusom – idealna kombinacija za širenje. Na taj način kao kukavičje jaje uspio nam se dosta dugo prodavati pod sezonsku gripu i nesmetano raširiti. Dok smo skužili podvalu, već se plesao globalni korona party, kako bi rekla prof. Markotić, i eto nas danas u lock downu.”

“Usput, gledano kroz povijest, ovakve situacije nisu, naravno, nove. Epidemije, i to daleko smrtonosnije, harale su oduvijek, pa smatra da je bilo naivno za očekivati da se to neće dogoditi i nama. Koliko god bili veliki uspjesi medicine postignuti antibioticima i cjepivima u borbi protiv zaraznih bolesti, evolucija je uvijek korak ispred i nekako uspije izvući asa iz rukava.”

“Vječita je to borba kojoj nema kraja. Imamo novi antibiotik? Novi dezinficijens? Vrlo brzo pojavit će se rezistencija. Novo cjepivo? Mnogi opaki virusi na svu sreću genetski miruju pa ih već desetljećima vrlo dobro kontroliramo odličnim cjepivima. Ima nažalost i takvih koji lako mutiraju i stalno se javljaju nove varijante protiv kojih postojeća cjepiva slabije rade npr. influence. Loša vijest je da se i koronavirusi često spominju u tom kontekstu”

“Upravo u laboratoriju radimo na razvoju nekoliko cjepiva protiv ptičjih koronavirusa. I to baš zbog toga što su zadnjih godina ti virusi mutirali i postojeća cjepiva slabije štite. Jedno od njih će uskoro biti dostupno u EU. Usprkos svemu, kad je riječ o zaraznim bolestima, zahvaljujući cjepivima, antibioticima i higijeni danas ipak živimo neusporedivo bolje nego ijedna generacija u povijesti. Budimo svjesni toga”.

O povratku virusa nakon ljeta

“Puno je više otvorenih pitanja nego odgovora tako da iskren odgovor na vaše pitanje nije daleko od Sokratove “Znam da ništa ne znam”. Ako ćemo mu zaviriti u obiteljsko stablo i gledati što se događalo s prethodnicima, situacija na žalost opet nije bistra. SARS je nakon par godina nestao, što ne znači da se neće opet pojaviti. MERS se stalno pojavljuje, ali nije tako infektivan pa je opći rizik manji. Kad je riječ o animalnim koronavirusima, opet miješana slika. Prije nekoliko godina pojavio se novi koronavirus u svinjogojstvu u SAD-u, plesao je jedno ljeto i nestao. Ptičji koronavirusi su stalno prisutni i nema nade da će ikad nestati. Dapače, pojavljuju se sve patogenije varijante. Dakle, u punom smislu riječi ne znamo što će biti nagodinu. A da neznanje bude još veće, ne znamo niti koliko će trajati imunitet onih koji se preboljeli bolest. Jesu li oni zaštićeni na dulji period, što bi bilo odlično, ili smo nagodinu ponovno svi prijemčivi za virus i nema nikakve imunosti stada? Kako vidimo, niz pitanja bez odgovora frustrirajuće je dugačak.”

“Ipak, dosta nade polagalo se u mogućnost da pritisak tijekom ljeta oslabi i čak da virus potpuno nestane. Tako se zaista ponaša dosta respiratornih virusa koji imaju izraženu sezonalnost. To je zbog toga što se više boravi vani, zatvoreni prostori su prozračeniji pa se koncentracija virusa u zraku smanjuje, a sunčeva svjetlost i viša temperatura također pridonose bržoj inaktivaciji. Sve to rezultira manjom mogućnošću zaraze.”

“Međutim, gledajući globalnu raširenost, epidemija se širi gotovo jednako na obje hemisfere, uključivo i mnoge zemlje gdje su već sada visoke temperature. Zbog toga se zadnjih dana može čuti dosta skepse oko mogućnosti da ljeto zada ozbiljan udarac epidemiji. Moglo bi to biti još jedno u nizu neugodnih iznenađenja, izgleda”.

“Nadam se, zajedno sa svim znanstvenicima na svijetu, da Covid-19 nestane sam od sebe nakon ovog vala epidemije. To bi nas riješilo svih briga oko ovog virusa. No, kao i inače u životu, problemi se rijetko rješavaju sami od sebe pa su izgledi da nam se ovaj put tako posreći zbilja tanki.”

O cjepivu

“Sljedeće na popisu želja je učinkovito cjepivo koje daje dugotrajan imunitet. Ovo je već puno vjerojatnije. U povijesti medicine mnoge su vrlo opake bolesti riješene fantastičnim cjepivima pa su danas praktično nepoznate. Kakvi su nam izgledi da i Covid-19 brzo i elegantno riješimo na ovaj način? Četrdeset i tri, toliko cjepiva protiv Covida-19 trenutno se razvija i testira u svijetu! Ovo je nezapamćena situacija da se odjednom oko neke ugroze angažira toliko pametnih i kreativnih glava koji imaju gotovo neograničene resurse na raspolaganju. Nekih ohrabrujućih rezultata već ima, a i iskustva sa životinjskim cjepivima protiv koronavirusa sugeriraju da je dobro cjepivo realna opcija. Osim cjepiva, trenutno se testira šezdesetak antiviralnih terapeutika i drugih pristupa. Puca se dakle iz sveg raspoloživog oružja, virus se rastavlja na proste faktore i traže mu se slabe točke, ne štedi se novca ni truda u nastojanju da se virus obuzda. Čak i potpunom laiku već i sam pogled na taj dugačak popis pokušaja daje razloga za optimizam i nadu da će barem nešto od toga upaliti. Bilo bi zbilja porazno da uz ovoliko znanje i trud ne uspijemo razviti dobro cjepivo ili barem učinkovitu terapiju.”

“Imamo patogena i puno gorih od SARS-CoV-2 s kojima desetljećima nikako da izađemo na kraj. Ili, kako kaže Alan Ford: ‘Imali smo i većih problema, pa ih nismo riješili’. Bolan primjer je dugačak niz propalih pokušaja razvoja cjepiva protiv HIV-a. Drugi primjer bio bi malarija. Imamo samo jedno cjepivo koje se daje u čak četiri doze, a učinkovitost je svega oko 30 posto.”

“A cjepiva protiv gripe priča su za sebe. Nakon što se posljednjih 10-ak godina potrošilo silno mnogo novca i truda na razvoj univerzalnih i visokoučinkovitih cjepiva, još uvijek nemamo niti jedno niti drugo. Priznajem da sam i sam dio tog neuspjeha, iako platforma razvijena na Oxfordu na kojoj smo surađivali trenutno najviše obećava protiv korone. Na sreću, Covid-19 trebao bi ipak biti malo lakši zalogaj s obzirom na to da velika većina zaraženih s lakoćom preboli bolest. Najlakše je razviti cjepivo kada možemo oponašati ono što ga u stvarnoj situaciji bolesti pobjeđuje. Dakle, cjepivom, koje ne izaziva bolest, nastojimo aktivirati i angažirati iste obrambene mehanizme čovjeka koji u susretu s pravim patogenom jesu djelotvorni i donose zaštitu. Tako da imamo razloga za optimizam. Nije zapravo toliko upitno hoćemo li na jedan ili drugi način staviti pod kontrolu ovaj virus nego kada i uz koju društvenu i ekonomsku štetu. Što se tiče samog postupka razvoja cjepiva, riječ je o području koje je vrlo regulirano i strahovito puno se polaže na ispitivanja sigurnosti i učinkovitosti novih cjepiva. U prosjeku to traje 7-10 godina, ako nemate većih problema.”

“No, to je situacija u ‘normalno’ vrijeme. U ovakvoj situaciji kad je svaki dan bitan, dopušta se da stvari idu znatno brže. I dalje su standardi vrlo visoki, ali se dozvoljava da se neke stvari rješavaju u hodu kako bi cjepivo što brže došlo na tržište. Budemo li imali neko učinkovito cjepivo najesen, možemo biti vrlo, vrlo zadovoljni. I ovdje se naravno pokušava najprije prokušanim trikovima koji rade na drugim virusima pa je razvoj nešto kraći nego da se kreće od samog početka”.

O usporedbi cjepiva za pandemijsku gripu koje je nastalo u nekoliko mjeseci i cjepiva za Covid-19

“Vrlo je jednostavno, taj soj gripe bio je samo još jedna varijanta već poznatog virusa za koji je postojalo cjepivo. Stoga je bilo moguće preskočiti mnogo koraka razvoja i ispitivanja i napraviti cjepiva koristeći već poznate i isprobane platforme koje se koriste i za druge sojeve gripe. Covid-19 nam je novost i ne znamo na koji način napraviti učinkovito cjepivo. Zato se i isprobava toliko mnogo različitih varijanti cjepiva ne bi li se našlo neko koje će štititi.”

“To napipavanje uzima jako puno vremena. Još jedno pitanje koje će ostati bez jasnog odgovora nažalost je i ono hoće li (i kad se pronađe adekvatno cjepivo) davati trajnu ili sezonsku imunost.”

“Ovog trena kad nam je dosta i karantene, i kriznih stožera, i brojanja mrtvih i njihovih dijagnoza pristali bismo na sve, čak i na cjepivo koje bismo morali uzimati svake godine. Ovisno o vrsti cjepiva koje se razvije tj. na koji način će na njega reagirati imunološki sustav, ta zaštita može biti kratkotrajna, srednjoročna ili možda doživotna. K tome, ako virus bude mutirao poput primjerice influenze, možda ćemo morati periodično se ponovno cijepiti novim cjepivom. Teška pitanja koja su zasad bez odgovora, nažalost. Nadajmo se da će i preboljena bolest i cjepivo štititi dulji period. U međuvremenu, držimo se mjera i stare monaške “Čuvaj red i red će čuvati tebe”. Prirodni imunitet, koji steknemo nakon preboljenja bolesti, sigurno postoji. Na kraju krajeva, vidi se to i po antitijelima u krvi.”

“Nije još uvijek jasno koliko taj imunitet traje. Novi virus zadaje nova pitanja za koja nismo sigurni vrijede li stari odgovori.”