Višnja Starešina: Poigravanje strahom i nadom u službi promocije cjepiva

Globalne tvornice vijesti s certifikatom političke ispravnosti globalno odrađuju veliki zadatak: cjepivo je spremno i početkom sljedeće godine valja nas globalno svrstati u red za cijepljenje protiv COVID-a 19. Upravo se radi na pumpanju paranoje. I Hrvatska je vrlo trendy, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.

Da se odmah deklariram: ne pripadam antivakserima, ne podcjenjujem opasnost koronavirusa, pridržavam se (uglavnom) mjera Nacionalnog stožera. Imam temeljno razumijevanje za članove stožera, pa čak i kada mi se njihove mjere čine nelogičnim i politički kontaminiranim, jer znam koliko je kompleksno balansirati odluke između znanosti, politike i ekonomskog preživljavanja i činiti to svaki dan, evo već desetak mjeseci.

Duboko razumijem liječnike, medicinske sestre i ukupno zdravstveno osoblje koji mjesecima žive i rade u izvanrednom stanju, u nenormalnim uvjetima, a od kojih se očekuje da budu gotovo nadljudi.

(…)

Cjepivo je tek izišlo iz laboratorija, a šef Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za Europu Hans Kluge, već zna da će ono biti “fenomenalno”, da “budućnost izgleda svjetlije”, da će cjepiva dovesti “do kraja akutne faze pandemije i do obnove gospodarstva”.
Gdje je onaj šišmiš?

A mi bismo trebali vjerovati na riječ gospodinu Klugeu, znajući pritom da WHO posljednjih mjeseci, nakon Trumpova prekida financiranja, doslovce živi na financijama Billa Gatesa i njegovih fondacija. Gatesove fondacije pak financira farmaceutska industrija, koja tako, preko neoporezivog novca uloženog u fondacije, a posredstvom filantropa Billa Gatesa i WHO-a širi svoje tržište, ostvarujući ekstraprofite. Ovaj put cijepeći Svijet protiv koronavirusa.

Trebali bismo bianco vjerovati da WHO zbilja zna kako se zaustavlja pandemija bolesti o kojoj i dalje zna(mo) vrlo malo. I još k tome, da zna kako se poslije pandemije razvija i obnavlja gospodarstvo. A nisu znali prepoznati virus iz kineskog Wuhana i njegov epidemijski potencijal sve dok nije zarazio cijeli svijet. Upravo suprotno.

Sada na vidjelo izlaze podaci da su još sredinom prosinca prošle godine, na različitim destinacijama u SAD-u, u krvi pacijenata pronađena antitijela koronavirusa. To znači da su bili zaraženi najkasnije početkom prosinca. A Kina je prvi put priznala postojanje virusa tek 31. prosinca. Mjesec dana kasnije, Klugeov nadšef, generalni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus, financijski čvrsto povezan s kineskim vlastima, javno je u Pekingu hvalio kineski pristup epidemiji. Činio je to baš u vrijeme proslave kineske Nove godine, nakon koje su ljudi zaraženi virusom iz Kine letjeli u svijet. Istodobno je Kina prekinula domaći zračni promet prema Wuhanu i potpuno ga izolirala.

WHO nikada nije ustanovio ni što se dogodilo s onim šišmišem koji je navodno proširio virus? Je li se našao na mokroj tržnici? Ili je donesen ondje iz obližnjeg vojnog laboratorija u Wuhanu? Ili možda nikad i nije postojao? Niti je ikada razumno objašnjeno kako to da pradomovina koronavirusa – Kina, s gotovo milijardu i pol stanovnika ima dosad svega 86,5 tisuća oboljelih i nešto više od 4,5 tisuća umrlih.

A Hrvatska s četiri milijuna stanovnika ima 140 tisuća oboljelih i oko 2 tisuće umrlih (brojke dnevno rastu)? Da SAD u jednom danu ima više oboljelih nego Kina u godinu dana? Zašto je virus izvezen iz Kine tako snažno pogodio države s najrazvijenijim zdravstvom: SAD i EU? A Afrika, u kojoj je Kina iznimno prisutna, ostala je praktički nedodirnuta?

Zato ta predstava sa sustavnim pumpanjem paranoje od virusa s jedne strane, a s druge strane spašavanje svijeta cjepivom koje ne poznajemo, protiv bolesti o kojoj znamo vrlo malo, djeluje pomalo kao atak na zdravo rasuđivanje. Osobito dok još uvijek ne znamo: što je zapravo bilo s onim šišmišem?, zaključuje Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.

Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.