Tada se činilo kako s njime nestaje misijski san o evangelizaciji srednje Afrike. No, on je stalno govorio kako njegovo djelo neće umrijeti i ono zaista danas cvate poput dobrog sjemena bačenog u afričku zemlju.
I to je istina: danas je Afrika kontinent u koje kršćanstvo cvjeta i širi se na Europljaninu nezamisliv način!
U Africi je kršćanstvo zamijenilo islam na vodećoj poziciji među vjerskim zajednicama s najvećim brojem pripadnika. Kršćani sada čine 46,53 posto stanovništva kontinenta, muslimani 40,64 posto i sljedbenici afričkih religija 11,8 posto.
U 31 od 59 afričkih država prevladava kršćansko stanovništvo. Većinski je islamska 21 zemlja, a u 6 država dominiraju tradicionalne religije. Dok su Afrikanci godine 1900. činili samo 2 posto ukupnog broja svih kršćana u svijetu, sada predstavljaju oko 20 posto. Za deset godina zajednice svih krštenih Afrikanaca postat će najveća kontinentalna skupina kršćana u svijetu, veća i od europske, kao i od obiju polovica američkih kontinenata.
Već i sada je broj praktičnih vjernika u Africi veći nego u Europi!
Pogledajte donji graf o broju katolika u Africi, s napomenom da u Africi jako raste i kršćanstvo protestantskih denominacija koje je umrlo u Europi:
Photo: Pew Research Center
Tko je misionar koji je posijao sjeme kršćanstva u Africi?
Sveti Daniel Comboni rođen je u mjestu Limone sul Garda u blizini Brescie 15. ožujka 1831. Rano se oduševio za misijski ideal u Zavodu don Mazze u Veroni. Godine 1854. zaređen je za svećenika, a tri godine kasnije odlazi u Afriku zajedno s drugim don Mazzinim pitomcima. Pothvat, međutim, doživljava neuspjeh.
No, Daniele je zauvijek zavolio Afriku i vrativši se u Italiju počinje stvarati novi misionarski plan. Obišao je glavne europske države, uvjeravajući sve kako je došlo vrijeme evangelizacije Afrike. Na grobu sv. Petra u Rimu 1864., Comboni stvara novi plan i strategiju duhovne obnove Afrike. Uvjeren je kako Afriku valja spašavati uz pomoć Afrike. U Kairu 1869., u prigodi otvaranja Sueskog kanala posjetitelji uočavaju kako u Combonijevim školama crne učiteljice poučavaju djecu. Njegova je zamisao o spašavanju Afrike predviđala uključivanje i suradnju svih snaga Crkve.
Comboni uskoro osniva dvije zajednice, jednu mušku i jednu žensku, čiji će članovi biti spremni dati život za Afriku. Nakon toga s prvim sljedbenicima odlazi na težak put u srce afričkog kontinenta. Mnogi od njegovih prvih suradnika stradavaju od tropskih groznica, no on ustraje.
Comboni se usred krvavih sukoba i podivljale sebičnosti bori protiv trgovine crnim robljem, spreman je usprotiviti se pašama i služiti prosjacima, potiče bijelce da vjeruju crncima, a crnce da se pouzdaju u sebe i uzmu budućnost u svoje ruke. Od pape i biskupa na I. vatikanskom koncilu Comboni traži značajni svjetski pothvat na dobro Afrike.
Utemeljio je Institut misionara Srca Isusova. Iscrpljen od groznice Comboni umire 10. listopada 1881., u pedesetoj godini života u Khartoumu u Sudanu. Tada se činilo kako s njime nestaje misijski san o evangelizaciji srednje Afrike. No, on je stalno govorio kako njegovo djelo neće umrijeti i ono zaista danas cvate poput dobrog sjemena bačenog u afričku zemlju.
Photo: Pew Research Center
Kristovo Evanđelje možda umire u Europi, što dijelom ovisi i o nama katolicima Europe, ali strelovito i nezaustavljivo raste u Africi i zemljama tzv. trećeg svijeta, kako je sam Isus rekao na kraju Evanđelja po Mateju!
Predviđanje da će 2060. čak 6 od 10 država s najvećim brojem kršćana biti u Africi (nije uračunata Kina):
Photo: Pew Research Center
Tekst se nastavlja ispod oglasa