10. rujna 1945. smrtna presuda Jerolimu Malinaru – zašto potpisnik presude ima ulicu u Zagrebu i ima li u Hrvatskoj još takvih slučajeva?

ranogajec
Foto: facebook

Na današnji dan 1945. supruga Vera Malinar dobila je potpisanu smrtnu presudu svom suprugu Jerolimu Malinaru, istaknutom katoličkom djelatniku i domoljubu, nevinom čovjeku i ocu četvero djece. Potpisnik smrtne presude, kao što smo pisali, je Vlado Ranogajec koji ima ulicu u Zagrebu. Poput Malinara, tih godina je tisuće Hrvata prijekim sudom ili čak bez suda ubijeno, a obitelji su ostajale bez očeva i supruga, sa oduzetom imovinom i bez ikakvih građanskih prava.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ostaje pitanje, koliko ljudi poput Ranogajca, ima još ulice, trgove i spomenike po cijeloj Hrvatskoj.

Jerolim Malinar bio je hrvatski istaknuti i aktivni javni katolički djelatnik, angažiran u brojnim katoličkim i humanitarnim akcijama, djelatni član katoličkih organizacija, novinar, hrvatski mučenik i rodoljub.

Rodio se je kao osamnaesto, posljednje dijete majke Margarete (rođene Beljan) i oca Martina Malinara u malom goranskom mjestu Vratima, nedaleko od Fužina, u katoličkoj željezničarskoj obitelji.
Otkako je došao u Zagreb i s majkom posjetio Baziliku Srca Isusovog, život mu se do smrti odvijao od okriljem te crkve i svećenika isusovaca. Budući da je od rođenja osjetio teški život, za životni si je cilj postavio, da svojim trajnim djelovanjem kroz čitav svoj život biti od pomoći i koristi onima koji teško žive, koji su bilo na koji način ugroženi. Stoga se je uključio u karitativni rad. Vrlo je aktivan u katoličkim organizacijama: od 1919. ulazi u  Hrvatsko omladinsko katoličko društvo “Kačić”, a 1930-ih u Orlovskoj organizaciji gdje dolazi u kontakt s Ivanom Merzem, Milanom Beluhanom, Ivanom Protulipcem (također ubijenim u Trsu) i dr.
Otkako je osnovan Hrvatski katolički omladinski savez kolovoza 1922., Malinar je bio tajnik, a predsjednik Ivan Merz. Godine 1923. sudionik osnivanja i organiziranja samostalnog Hrvatskog katoličkog orlovskog saveza, nastalog ujedinjenjem Hrvatskog katoličkog omladinskog saveza s Orlovskim pod-savezom. Sudionik je sveorlovskih sletova i hodočašća. Osim vođenja lista Mladosti, upravljao je Hrvatskim seljačkim novinama i Narodnom politkom. Uređivao je i Katolički list. Pisao o organizaciji i radu katoličkih društava u Hrvatskoj.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Osim pisanja, potrebitima je materijalno pomagao, te djelovao vrlo humanitarno i karitativno. Surađivao s Vlastom Arnold, djelatnicom u vrhu organizacije hrvatskih katoličkih žena, ženom na svetom glasu. Kad je umro bl. Ivan Merz, Malinar je svoju orlovsku odoru dao je Merzovim roditeljima pa je bl. Ivan u njoj bio pokopan.

Kad je uspostavljena NDH, ponuđene su mu neke više političke dužnosti u ustaškom pokretu i u državnoj vlasti, no sve ih je odbio, kao i sve ponuđene privilegije i razne povlastice. Ipak, više desetljeća jugoslavenskog velikosrpsko-monarhofašističkog terora nad Hrvatima imalo je za posljedicu da je jedva dočekao stvaranje hrvatske države, makar i pod Osovinom. Prihvatio je uz svoj redovni posao u svojoj knjigovežnici, volontirati na korist siromašnima i onima bez skrbnika, što je činio i u mladosti: humanitarni rad. Tako je postao pobočnikom za socijalnu skrb u Ustaškom taboru za Črnomerec, koji je onda obuhvaćao cijeli zapadni dio grada Zagreba. U teškim je ratnim vremenima pomagao svima onima kojima je ta pomoć bila potrebna bez obzira na njihovu nacionalnost i vjeru.

Svršetkom rata, naivno je vjerovao da će moći svakome dokazati svoju nedužnost. Nije reagirao niti kad ga je prijatelj Viktor Kmoniček, komunist i aktivist, neposredno nakon partizanskog ulaska u Zagreb zamolio neka se skloni kod njega (na Krijesnicama), jer da će prvih dana biti mnogo pogubljenja, te će mnogo nedužnih ljudi stradati. Malinarov prijatelj tim je činom riskirao i svoj život, a u korist Jerolima Malinara, kojeg je visoko cijenio kao čovjeka. Partizani su nakon ulaska u Zagreb su na prijevaru Jerolima odveli od obitelji na saslušanje u partizanski štab za taj dio grada. Supruga je doznavši za to, požurila se u štab i odrješito upozorila partizanske časnike, neka paze što joj čine suprugu, budući da joj je njezin brat bio u partizanima visoko pozicioniran. Našla je muža vezana rukama za leđa žicom. Te noći nije ubijen. Bio je zatočen u logoru na Kanalu. Obitelj se nadala da će ga pustiti. U međuvremenu je jugokomunistička grabež krenula. Njegovu knjigovežnicu preuzela je II. jugoslavenska armija, a obitelji je bio zabranjen pristup.
Jugokomunistima njegova nesebičnost i spremnost pomoći svima nije ništa značila. Nije pomoglo ni to što je Malinarov šurjak bio u partizanima, niti što je Malinarova šurjakinja bila zatočena u logoru Jasenovcu od 1943. godine i zadnjih dana rata poginula pri pokušaju proboja iz logora. Čim su jugokomunističke postrojbe ( tzv. ubilačlka lajbek milicija) ušle u Zagreb poput tolikih hrvatskih rodoljuba strijeljan je na nepoznatom mjestu i do danas mu se ne zna za grob.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Njegovu smrtnu presudu, i čemu smo već pisali i gdje možete vidjeti original presude, potpisao je Vlado Ranogajec na današnji dan 1945. godine. To je čovjek koji i danas ima ulicu u Zagrebu, a ostaje pitanje koliko ulica i trgova imaju slični ljudi diljem Hrvatske.

Jerolim Malinar je strijeljan kao nevin čovjek, a njegovoj obitelji je oduzeta sva imovina. To je samo jedan slučaj od tisuća drugih kako su prolazili Hrvati nakon preuzimanja vlasti od komunista 1945. godine.

A tko sličan, osim Ranogajca, još uvijek ima danas ulice, trgove i spomenike od Pule do Vukovara, od Čakovca do Varaždina? Za Vladu Rangoajca ne bi ni znali da ljudi kao dr. Hasanbegović i slični nisu ukazivali na njega, a to je samo posljedica ulaska istog u gradsku vlast i medije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Što je s onima čiji glas upozorenja o ulicama i trgovima sa imenima ljudi koji su bili dio represivne krvave diktature u Jugoslaviji ne može doći do javnosti zbog ignoriranja i medijske izolacije?

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.