Sveti Teodozije (Theodosius) iz Kapadocije ili Teodozije Veliki, monah i opat, osnivač cenobitskog (samostanskog) načina monaškog života, rodio se 423. u Mogarissosu ili Garissosu, selu u Kapadociji (Mala Azija, danas Turska).
Slijedeći Abrahamov primjer ostavio je dom u potrazi za Isusom Kristom. U Antiohiji je susreo svetog Šimuna Stilita koji je u Teodoziju prepoznao budućeg sveca i duhovnog predvodnika, blagoslovio ga i dao mu niz korisnih savjeta. Putovao je u Jeruzalem gdje je ostvario blisku suradnju s glasovitim opatom, svetim Longinom. Bio je neko vrijeme poglavar Crkve u Betlehemu. Živio je pokornički kao pustinjak u Judejskoj pustinji i nastanio se u jednoj spilji na vrhu brda. Prema predaji, u toj spilji su boravila i tri mudraca s istoka, na povratku iz Betlehema. Tamo ih je posjetio anđeo i naredio im da se vrate svojim kućama drugim putem.
Teodozije je s vremenom uvidio prednost zajedničkog redovničkog života. Osnovao je 476. glasoviti samostan svetog Teodozija u Cathismusu (danas palestinsko naselje Al-Ubeidiya), 6 kilometara istočno od Betlehema. U tom samostanu boravilo je mnoštvo monaha različitih narodnosti i jezika (Grci, Armenci, Perzijanci, Arapi i drugi), a Teodozije je bio njihov poglavar. Svi su oni odlično surađivali i zajednički molili, a imali su i svoje vlastite crkve. Teodozije je uz samostan sagradio bolnicu i dom za stare i nemoćne.
Uživao je veliki ugled pa ga je jeruzalemski patrijarh imenovao vizitatorom svih samostanskih zajednica u Palestini. Pripisuju mu se mnoga čuda i ozdravljenja pa stoga i jedan od zaštitnika bolesnika od raka. Borio se protiv krivovjerja, pored ostalog eutihijanizma i monofizitizma. Bizantski car Anastazije I, pristaša krivovjerja, pokušao je podmititi Teodozija velikom svotom novca, ako se prikloni njegovoj vjeri. Teodozije je razdijelio novac siromasima i nastavio s borbom protiv krivovjerja. Anastazije ga je 513. svrgnuo s položaja opata, ali ga je njegov nasljednik, car Justin I, ubrzo nakon Anastazijeve smrti (518) vratio na njegovo mjesto.
Kad je ostario i teško obolio, posvetio se molitvama za svoju zajednicu. Preminuo je 529. u svojem samostanu u Cathismusu, u 106. godini života. Pokopan je u pećini u kojoj je živio kao pustinjak. To je mjesto postalo glasovito hodočasničko odredište, na kojem su se dogodila mnoga čuda.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
