12. ožujka sveti Josip Zhang Dapeng – mučenici posijali sjeme eksplozije kršćanstva u Kini danas!

Foto: Athanasius Kircher - "Frontispicio" 2, China Illustrata / wikimedia commons

Bio je duboko svjestan da je mučenička smrt najveća milost njegova života i to ga je ganulo do suza. Objesili su ga na vješala u obliku križa i zadavili konopima, pa je tako poginuo na križu kao i njegov božanski učitelj i uzor Isus Krist.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sveti Josip (Joseph) Zhang Dapeng, kineski mučenik, rođen je 1754. Duyunu, u pokrajini Guìzhōu (Kweichow), jugozapadna Kina. Dok se nije upoznao s kršćanstvom bio je najprije budist pa taoist. Od 1794. živio je u Guìyángu, glavnom gradu pokrajine Guìzhōu i bavio se trgovanjem svilom. Tada je došao u dodir s kršćanstvom. Marljivo je proučavao kršćanska djela, razmišljao o problemima vjere i razgovarao o njima s misionarom i drugim kršćanima. Shvatio je da samo kršćanstvo daje odgovor na najvažnija pitanja: o smislu života, o smrti i o prekogrobnom životu. Obratio se, ali se pokrstio tek 1800, u 46. godini, unatoč protivljenju svoje obitelji i poslovnih partnera. Naslijedio je kuću koju je stavio na raspolaganje misionarima i pripravnicima za krštenje. Postao je vatreni apostol Kristove vjere, a kršćanstvo su prihvatili i njegova žena i sin Antun (Dewang Dapeng, rođen 1793). Vodio je naročito brigu o siromasima, bolesnicima i djeci. U Guìyángu je 1808. otvorio i vodio školu, u kojoj je kao vjeroučitelj mnogo toga učinio za odgoj mladeži. Obratio je na kršćanstvo više od 1000 ljudi.

Kad su 1811. započeli progoni kršćana, Josip je pobjegao u pokrajinu Sichuan.

Po želji tamošnjeg biskupa Dufressea vratio se u Guìyáng, iako je to bilo vrlo opasno. Progonitelji su najprije uhvatili Josipovog sina Antuna, koji nije htio odati sklonište svoga oca. Radije je pošao u progonstvo gdje je 1813. i umro. Josipa je progoniteljima 1814. izdao njegov šogor. Na suđenju su mu mandarini obećavali časti i novac, samo ako se odrekne vjere, ali on je bio čvrst i nepodmitljiv. Kad su ga vodili na stratište, plakao je. Neki ga je kršćanin bodrio da bude hrabar, a mučenik mu je odvratio da plače ne zbog nedostatka hrabrosti, već zbog sreće što za svoju vjeru ide u smrt. Bio je duboko svjestan da je mučenička smrt najveća milost njegova života i to ga je ganulo do suza. Objesili su ga na vješala u obliku križa i zadavili konopima, pa je tako poginuo na križu kao i njegov božanski učitelj i uzor Isus Krist. Njemu se mučenik suobličio u životu i smrti, pa je postao dionikom i njegova uskrsnuća. Josip Zhang Dapeng preminuo je mučeničkom smrću na današnji dan, 12. ožujka 1815, u Guìyángu. Blaženim ga je proglasio 12. veljače 1909. papa Pio X, a svetim 1. listopada 2000. papa Ivan Pavao II.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dodatak:

Strašni progoni katolika pod Mao Ce Tungom

Mao Ce Tung, bivši šef kineske Komunističke partije, bio je nemilosrdan komunistički vođa i ubojica kriv za smrt milijuna ljudi. Mao je bio klasični satrap koji je ubijao sve i svakog koji bi mu se našao na putu, a osobita meta su mu bili katolici.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U 1960., Mao je pokrenuo „Veliku Proletersku kulturnu revoluciju”, u kojoj je teško progonio sve vjerske i političke organizacije. U stvari, samo jedna vrlo mala grupa tadašnjih ljevičara bila je zaštićena od njegove brutalnosti. Crkve i hramovi bili su uništeni. Pastiri, redovnici i katolički svećenici bili su ubijeni ili poslani na rad u teške logore.

Međutim, niti jedna religija desetljećima nakon Maove smrti u Kini nije doživjela ovakvu eksploziju obraćenja kao što je to kršćanstvo. Samo u Changshi (Maovom gradu) ima oko 100 tisuća kršćana. Sociolozi tvrde da su Kinezi jednostavno u potrazi za novim moralnim stupovima i nekom vrstom moralnog kompasa koji može organizirati društvo. ‘U Kini ljudi religiju vide kao vrijednost koja im pomaže u organizaciji života. Spominje kako je nakon Maove smrti kršćanstvo bilo underground, ali da su uspjeli preko malih i skrivenih zajednica očuvati i raširiti kršćansku vjeru (većinom katolici i protestanti). Fenggang Yang direktor Centra za Religiju i kinesko društvo na Sveučilištu Purdue koji istražuje eksploziju kršćanstva dodaje da ako kršćanstvo nastavi ovim tempom da bi Kina mogla postati najveća kršćanska zemlja na svijetu.

Eksplozija kršćanstva u Kini danas!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prema sociologu Rodneyu Starku, broj kršćana u Kini raste stopom od 7 posto godišnje što je obrazložio u knjizi „Zvijezda na Istoku: Rast kršćanstva u Kini“, koju je napisao u suautorstvu s Xiuhuaom Wangom. Pretpostavljaju kako je 1980. godine u Kini bilo oko 10 milijuna kršćana, a da ih je 2007. godine bilo oko 60 milijuna. To znači 2014. godine u Kini bilo oko 100 milijuna kršćana, za godinu dana 2020. oko 150 milijuna, dok bi 2040. godine, ako se nastavi takav rast, bilo nevjerojatnih 579 milijuna kršćana u Kini.

Sociolozi tvrde da je ovo povećanje broja kršćana u Kini povezano s obraćenjima obrazovanijeg stanovništva koji doživljavaju „nepodudaranje kultura“, one tradicionalne azijske kulture i industrijsko tehnološke koja ostavlja duhovnu pustoš na što kršćanstvo ima odgovora.

„Kineski su intelektualci uvjereni kako se moraju okrenuti prema Zapadu kako bi razumjeli svijet u kojem žive te su, po meni, uvjereni kako se istočne religije ne uklapaju u moderni svijet u kojem žive pa samim time gledaju prema Zapadu kako bi pronašli prikladne filozofije i vjere,“ rekao je sociolog Rodney Stark.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.