Godine 1915. u I. svjetskom ratu, Beograd je napušten bez borbe, a srpska vojska pobjegla iz svoje države u Albaniju. Još sramniji pad glavnog grada Srbije dogodio se 12. travnja 1941. godine. Srbijanska vojska se raspala i pobjegla iz glavnog grada bez ispaljenog metka, a u nebranjeni i prazni Beograd ušlo je devet njemačkih vojnika na čelu s kapetanom Klingebergom.
U Beogradu su za vrijeme II. svjetskog rata ubijena samo dva njemačka vojnika, i to kao plod slučajnosti i pljačke. Otpora nacistima u Beogradu uopće nije bilo. Tako su priče o ‘beogradskim junacima’ Tihom i Prletu iz serije „Otpisani“ u stvarnosti bile samo – bajka.
Vojne snage Hitlerovog Trećeg Reicha i njegovih saveznika izvršile su invaziju na Kraljevinu Jugoslaviju, nakon što se ona odbila priključiti njihovom Trojnom paktu. Luftwaffe je bombardirala Beograd ubivši navodno čak 2.271 osobu, većinom civile. Njemačka, talijanska, bugarska i mađarska kopnena vojska istovremeno su sa svih strana prodrle u Jugoslaviju. Glavna udarna snaga bila je Druga armija njemačkog Wehrmachta s čak 11 divizija, koja je napala iz smjera Klagenfurta, Graza i Nagykanizse.
Jugoslavenska vojska, većinom pod vodstvom velikosrba (kao i JNA kasnije), bila je u potpunom rasulu, tako da nije pružen gotovo nikakav otpor napadačima. Jugoslavenski štab imao je, doduše, plan zaustaviti napadače pomoću rušenja mostova na rijekama Savi i Uni, kako bi se mogao organizirati otpor u gorskim dijelovima Bosne. Ipak, svi ti planovi su propali unatoč tome što su doista minirani i srušeni svi mostovi na Savi nizvodno od Siska. Mladi kralj Petar 14. travnja pobjegao je iz zemlje preko nikšićkog aerodroma, a sa sobom je ponio i cjelokupne državne zlatne rezerve.
Jugoslavenska je vojska kapitulirala tri dana kasnije.
Sramni pad Beograda
U svojoj knjizi “Deceptions of World War II” (Obmane 2. svjetskog rata ) William B. Breuer opisuje jedan neobično hrabri i briljantntno izvedeni vojnički pothvat jedne vrlo male njemačke jedinice koji je izveden na 12. travnja 1941. Tog dana izvidnička grupica motorbiciklističke jurišne satnije njemačke SS Panzer divizije “Das Reich” našla se na sjevernoj obali Dunava kod Beograda. U to vrijeme nabujali Dunav izgledao je kao neprebrodiv bedem koji zaštićuje Beograd. Most na Dunavu preko kojega je ova SS divizija trebala prijeći, srbijanska vojska je minirala i srušila ga u rijeku.
Zbog toga je svaki vojnički pothvat za zauzimanje grada, u širem smislu, bio nemoguć.
Usprkos toj naoko neprebrodivoj zaprjeci, hauptsturmfuhrer SS (satnik) Fritz Klingenberg, promatrajući udaljeni cilj, iako je kao izvidnica sam s osam vojnika bio daleko ispred ostalih snaga divizije, odlučio je da preko bijesnih valova nabujalog Dunava pokuša sam zauzeti Beograd. On i njegovi vojnici odmah su pošli u potragu za bilo kakvim plovilom i negdje poslije podne našli su na obali jedan mali čamac i odmah se uputili preko bijesnog Dunava u Beograd na suprotnoj obali. Iako su ih valovi Dunava nekoliko puta skoro potopili, ipak su uspjeli prijeći do suprotne obale. Iskočivši na pješčanu obalu, Klingenberg je poveo svoju desetinu od 8 vojnika u očito nemogući zadatak zauzimanja velike srbijanske metropole. Klingenberg je računao na dva čimbenika, na skrivenost i iznenađenje, jer su Srbijanci bili još ošamućeni i smušeni od njemačkog bombardiranja prije nekoliko dana i nisu očekivali ovako malu grupicu njemačkih vojnika u centru njihovoga grada. Scenarij se razvijao gotovo baš onako kako ga je njemački satnik predvidio. Neposredno poslije izlaska iz čamca, ova mala SS grupa srela se s kontingentom od 20 vojnika Jugoslavenske kraljevske vojske. Šokirani s susretom neprijateljske vojne formacije u Beogradu srbijanski vojnici su se, bez ikakva otpora, odmah predali.
Par minuta kasnije, nekoliko vojničkih kamiona punih srbijanskih vojnika približilo se Nijemcima, koji su odmah preko njih ispalili nekoliko rafala.
Preplašeni srbijanski vojnici, iako višestruko brojniji, odmah su bacili oružje od straha i predali se. Taj simptom lake predaje u nekim vojnim situacijama vrlo je čest kod srbijanske vojske, te je vidljiv i u I. svjetskom ratu (gdje je ipak bilo bitaka prije bijega i povlačenja cijele vojske iz države), u II. svjetskom ratu gdje “Srbija šaptom pade”, te u Domovinskom ratu kada je 1995. tek Zapad spasio srpsku vojsku u bijegu u BiH pred naletom Hrvatske vojske.
Devet njemačkih vojnika osvojilo Beograd
Vratimo se na Beograd 1941. godine: jedan od zarobljenih jugo-vojnika bio je etnički Nijemac (Volksdeutcher) koji je pristao da im bude vodič i tumač. Preuzevši zarobljene kamione, Klingenberg i njegovih 8 vojnika uputili su se prema Jugoslavenskom ministarstvu rata, gdje su našli praznu zgradu: “Visoka komanda” je pobjegla. SS-ovci su se odvezli do zgrade Njemačkog poslanstava gdje ih je dočekao njemački vojni ataše, koji je tu sam ostao poslije bombardiranja od strane Luftwafe. On je bio iznenađen i začuđen da su Klingenberg i njegovih osam vojnika svojom dobro smišljenom akcijom „dojmili“ obranu Beograda kao da je cijela oklopna SS divizija “Das Reich” ušla u grad. Klingenberg je odmah poslao jednog civila da obavijesti gradonačelnika Beograda da je Beograd pod potpunom kontrolom SS divizije “Das Reich”. Dva sata kasnije gradonačelnik, u pratnji nekoliko njegovih viših dužnosnika, stigao je pred njemačko veleposlanstvo i formalno potpisao predaju grada. Klingerbergov trik polučio je sjajan uspjeh.
Tek idućeg dana, zaslugom Klingenberga i njegovih 8 vojnika, njemački su oklopnjaci bez ikakva otpora ušli u Beograd.
Koliko je njemačkih vojnika u tom razdoblju okupacije Srbije stradalo u Beogradu? Istina je blizu nuli, ali nije nula. Stradala su dvojica njemačkih vojnika.
Prvi je bio produkt slučajnosti obračuna ispred bolnice kada se vojnik vraćao iz nabavke hrane.
Drugi je bio njemački vojni poštar koji je raznosio poštu.
To je bilo sve od “Otpisanih” u Beogradu, a sve ostalo bila je komunistička izmišljotina.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
