13. listopada 2000. Deklaracija o Domovinskom ratu – zašto je za Vesnu Pusić promašena?

Nakon smrti predsjednika Tuđmana, ali i već za njegova života, pod pritiskom hrvatske javnosti, branitelja i domoljuba zbog snažnih pokušaja da se agresija na Hrvatsku proglasi građanskim ratom, donesena je u Saboru na današnji dan 2000. godine Deklaracija o Domovinskom ratu. 

Bio je to plod velikog pritiska javnosti zbog niza laži i kleveta o Domovinskom ratu i hrvatskoj povijesti, a nositelji su bili recidivisti iz komunističkog jugoslavenskog sustava koji su rat i agresiju uglavnom vidjeli s televizijskih ekrana ili ljevičarsko-nevladinih salona.

Sarajevski lista “Dani” objavio je prije nekoliko godina razgovor s Vesnom Pusić, dugogodišnjom predsjednicom HNS-a, stranke koja je danas u koaliciji s HDZ-om i Miloradom Pupovcem. U tom razgovoru je po ne zna se koji put ponovila svoje apsurdne teze o tome kako je Hrvatska, čak štoviše sam HDZ, devedesetih godina izvršila agresiju na BiH.

Povod za razgovor u listu Dani bio je istup i isprika predsjednika Ive Josipovića u parlamentu BiH.

No, ovaj jezik etiketiranja Domovinskog rata i negiranja parlamentarne Deklaracije o Domovinskom ratu ponovno danas obnavlja svoju retoriku i snagu na političkoj sceni Hrvatske. To se ovog puta čini inkriminiranjem ratnog znakovlja HOS-a, kultnih i povijesnih ratnih budnica kao Bojna Čavoglave, opetovanim negiranjem ogromnih ratnih zločina Titovih partizana i JNA, te blaćenjem osoba koje se nastoje suprotstaviti tome. Kao što je svojedobno predsjednik Hrvatske Josipović nevjerojatnom lakoćom izjavljivao u stranom parlamentu „o ustaškoj guji u Hrvatskoj koju treba zgaziti“, tako danas nove stjegonoše vlastite pravice podižu stare barjake da Hrvati ne bi previše podigli glavu iz voda u kojima ih nastoje utopiti.

Prenosimo intervju i skandalozne izjave Vesne Pusić o Deklaraciji o Domovinskom ratu:

Dobrodošli natrag doma, baš ste u međuvremenu dosta spominjani. Dok ste Vi putovali, prilično se zakuhalo, a recept Vam je poznat… Što mislite o Josipovićevu sarajevskom govoru?

Vesna Pusić: Ponosna sam na hrvatskog predsjednika Ivu Josipovića i mislim da je on u Sarajevu održao jedan pravi državnički govor, jer je pritom rekao sve što je s obzirom na taj predmet i trebalo reći. Moje je duboko uvjerenje, iz onog vremena o kojem je tu riječ, pa tako i danas, da se svaka zemlja treba suočiti s pogreškama svake one politike koja je vođena u njezino ime, kao što se ogleda i prema dobrim političkim momentima. Bez toga nije moguće očekivati niti jedan značajan korak naprijed u odnosima sa susjednim zemljama, ali još više nije bez toga moguće očekivati pomak u vlastitom političkom razvoju. Zato i ne razumijem optužbe na Josipovićev račun nakon njegova gostovanja u Bosni i Hercegovini, jer sam uvjerena da je svoju zemlju tamo reprezentirao u više nego uzornom civilizacijskom svjetlu.

Napadnut je uglavnom od aktivnih HDZ-ovih funkcionera, zatim i od onih koji više nisu u politici.

Vesna Pusić: Napadnut je zbog toga što, sasvim je očito, i dalje postoji dio političke javnosti, odnosno političkih elita, prvenstveno iz HDZ-a, koji se još uvijek nisu u stanju suočiti s iznesenim činjenicama, niti se distancirati od njih. A zapravo su trebali iskoristiti Josipovićev nastup radi sebe, da pomognu sebi u rješenju toga problema, budući da je politiku Hrvatske prema Bosni i Hercegovini tijekom jednog dijela devedesetih godina prošlog stoljeća, a o kojoj govori hrvatski predsjednik, vodila upravo njihova stranka. Sad su dobili elegantnu priliku da se u novom vremenu distanciraju od negativnog naslijeđa, ali kao da još uvijek to nisu spremni.

Počeli su govoriti i o potrebi da Josipović dade ostavku, spominjala se i veleizdaja…

Vesna Pusić: To su tragovi iste one politike iz devedesetih, jasno, ali morat će im postati jasno da više nismo u devedesetima. Štoviše, nismo više niti u dvijetisućitima. Trebalo bi ih obavijestiti da je i otada prošlo deset godina, kad sam im pokušavala objasniti kako činjenično stoje stvari u svezi s tom temom. Naime, isto sam govorila i dok se to događalo, za vrijeme rata, no ako već tada nisu bili sposobni prihvatiti istinu, pa su istu nemogućnost iskazali i desetak godina kasnije, sad je ipak prošlo još jedno desetljeće, i bilo bi vrijeme da se osvijeste i progledaju. To je neminovno ako vlastitoj zemlji želite da ide naprijed, ako mislite da ona uopće za to ima potencijala. Dobro je da smo dosegli tu razinu barem u dijelu političke elite i državnog vodstva, a dočekat ćemo jednom i da istina o tome postane općeprihvatljiva.

Prije desetak godina, dakle, u Hrvatskom saboru donesena je Deklaracija o Domovinskom ratu, koja navodi kako je Hrvatska vodila isključivo “pravedan, obramben i oslobodilački” rat, bez ikakvog spomena naličja te pravde, obrane i slobode. Vaš govor protiv te deklaracije bio je tada u Saboru krajnje usamljen, no sada polako, evo, dolazimo na Vaše?

Vesna Pusić: Drago mi je što je tako, a smatram i da je ranije većina naših političara, tako i javnosti općenito, mislila ono što sam ja govorila. Drugo je pitanje što se to kudikamo teže priznavalo. Čak i dok je HDZ na čelu s Tuđmanom vodio tu politiku prema Bosni i Hercegovini, s kojom se nisam slagala, uvjerena sam da je puno ljudi mislilo kako je to pogrešno.

Naglašavam da je onu zlosretnu deklaraciju donijela vladajuća koalicija u kojoj je bio i vaš HNS, sa SDP-om na čelu. A današnji predsjednik SDP-a Zoran Milanović slaže se s Vama.

Vesna Pusić: To je ta presudna razlika od desetak godina. O tome je već sve rečeno, radilo se o političkom oportunizmu i pogrešnoj procjeni, sad je to jasno i većini onih kojima nije bilo. Nekom treba manje, nekom više da bi se suočio s odgovornošću. Valjda je trebalo sazreti doba da se o tome može lakše javno govoriti. A neko vodstvo je u takvim stvarima očito uvijek nužno.

I dan-danas, međutim, često se pribjegava jednoj distinkciji – meni krajnje sumnjivoj – o tome kako je zapravo HDZ bio agresor prema BiH, a ne Hrvatska. To je sada rekao i Vaš stranački kolega Radimir Čačić; kao da se i dalje drži figa u džepu, kao da se za svaki slučaj traži alibi-sintagma?

Vesna Pusić: Pa, ne bih rekla da se radi o figi u džepu, jer i sama sam u ono vrijeme, govoreći u Saboru protiv Deklaracije, navela da je HDZ vodio pogrešnu, agresorsku politiku prema Bosni i Hercegovini, zato što sam smatrala da je došlo vrijeme da odgovornost u politici dobije svoje ime i prezime.

Ali, ne bi bilo sasvim u redu niti da sva odgovornost ode na tu jednu jedinu adresu, pa da, npr., Franjo Tuđman i Gojko Šušak ispadnu baš jedini krivci, a slučajno su oba pokojnici?

Vesna Pusić: Zato meni osobno i jest bilo užasno i nepodnošljivo to što je HDZ tu politiku protiv Bosne i Hercegovine u ime moje zemlje vodio zloupotrijebivši legitimitet vladajuće stranke. Ali, ako je to radila ta stranka na vlasti, a pritom duboko vjerujem da se s njezinim potezima ne bi složila većina građana koji su inače bili jako medijski manipulirani o tome što se radi – uostalom, HDZ nikad nije imao natpolovičnu izbornu podršku – onda ne pristajem na to da se sada odgovornost za njezinu politiku dijeli na sve nas. Zato sam i istupala već u ono vrijeme, i 1993. i 2001. godine, ne želeći da se ta činjenica zamagli. S takvim razmišljanjem ste katkad u manjini, ali ako ustrajete u zadržavanju integriteta pozicije, ima nade da će jednom i većina dospjeti na vašu stranu.

Ima li šanse da se Deklaracija promijeni ili poništi, ili smatrate da je naprosto treba prepustiti zaboravu?

Vesna Pusić: Upravo to, najbolje da ju se marginalizira. To je bio pokušaj da se političkim sredstvom pokrije jedna režimska politika za koju znamo da je bila pogrešna i da je svima štetila.

Potpredsjednik HDZ-a Andrija Hebrang javno se zapitao što će sada biti s pisanjem povijesti nakon Josipovićeva istupa…

Vesna Pusić: Neka se ne brine, ovaj će Josipovićev čin u našoj povijesti biti svakako zabilježen kao pozitivan pomak, dok će Deklaracija ostati upamćena kao neobičan incident. I po njoj sasvim sigurno nitko neće pisati povijest devedesetih.

Cijeli članak i intervju možete pročitati ovdje